Žene u patrijarhalnim društvima Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije suočavaju se s rodnom neravnopravnošću, ali i brojnim oblicima mizoginije i seksizma, što nerijetko kulminira nasiljem, čak i ubistvima.
Rodni položaj diktira poziciju žena u Crnoj Gori, a brojni oblici mizoginije i seksizma se ne prepoznaju u dovoljnoj mjeri. Posljedica toga je normalizacija i relativizacija različitih vidova rodne neravnopravnosti i nasilja, kazala je u razgovoru za “Vijesti” doktorka političkih nauka Jovana Davidović Vuletić.
Rodna diskriminacija je, prema njenim riječima, osnov za društvenu neravnopravnost, a patrijarhalni sistemi su, zbog toga, pogodna okruženja za razvoj takvih ideologija, koje u prvi plan stavljaju represiju, a ne ravnopravnost među polovima.
“Ako kao početnu pretpostavku uzimamo uvjerenje da je neko neadekvatan zbog svog pola ili rodnog identiteta, mi pokrećemo lanac diskriminacije. Posebnu opasnost predstavlja sve češće negiranje rodne neravnopravnosti kroz održavanje patrijarhalnih mitova, poput toga da su ‘žene krive za patrijarhat’, da ‘feminizam škodi muškarcima’, da su priče o rodnoj ravnopravnosti ‘nepotrebne i preuveličane’. Potrebno je da razumijemo da patrijarhat šteti i muškarcima i ženama, ali i da shvatimo da je riječ o sistemu koji po definiciji favorizuje muške rodne uloge, što posljedice po žene čini dalekosežnijim i opasnijim”, kazala je Davidović Vuletić.
Trajnije posljedice
Prema njenim riječima, kratkoročne posljedice se odnose na nepovjerenje u društvo, institucije, anksioznost, povlačenje iz učešća u javnom životu, dok su dugoročne rodno zasnovano nasilje, femicid (ubistvo žene zbog njenog roda) i selektivni abortus.
Podsjeća da je društveni položaj žene u Crnoj Gori nerijetko povezan u sa njenim rodom i pretpostavljenom društvenom ulogom i svrhom.
“...I to je upravo vidljivo u podacima - kakva je politička participacija žena u odnosu na muškarce, postoje li razlike u zaradama za iste poslove, ko je češće izložen seksizmu u javnoj sferi, ko češće trpi porodično nasilje, ko u prosjeku ima viši nivo obrazovanja, a manje je zastupljen na rukovodećim pozicijama. Dakle, postoje brojni provjerljivi primjeri koji potvrđuju tezu da su rodnoj diskriminaciji češće izložene žene. Posebna tema, koja je često nepravedno zanemarena, odnosi se na višestruku diskriminaciju žena koje pripadaju ranjivim grupama”, rekla je Davidović Vuletić.
Naglasila je da se, u svakodnevnoj komunikaciji, seksistički govor nerijetko tretira kao nešto “šaljivo i bezazleno”.
“Takvim pristupom mi ne uviđamo ukorijenjenost tih pojava, njihove uzroke i posljedice već ih najčešće nesvjesno ojačavamo. Bitno je da razumijemo da rodna ravnopravnost nije apstraktna tema koju treba da štrikiramo na putu ka Evropskoj uniji, već vrijednosno opredjeljenje koje utiče na naše lične odluke i kvalitet života. Uzroci i najvažnije manifestacije rodne neravnopravnosti nalaze se upravo u našim svakodnevnim iskustvima i u svim životnim dobima, počevši od djetinjstva. Normalizovanjem seksizma mi onemogućavamo ženama i muškarcima da žive autentično, već ih umjesto toga guramo u rigidne okvire patrijarhata, u kojima se svako odstupanje od ‘poželjnog’ kažnjava”, kazala je Davidović Vuletić.
Obrazovanje ključ
Istakla je da rodnu neravnopravnost imamo u različitim sferama, pa je teško izdvojiti par polja na kojima bi trebalo raditi. Crnogorskom društvu se, tvrdi, trenutno dešava “vraćanje u teme koje je rješavao drugi talas feminizma”.
“Sve češće svjedočimo desnim politikama koje se pitanjima rodne ravnopravnosti dominantno bave kroz majčinstvo i to popularnim mjerama koje ne dovode do smanjenja diskriminacije, već do njenog pojačavanja. U Crnoj Gori smo takav efekat imali sa zakonskim rješenjima koja predviđaju nadoknade za majke sa troje i više djece, kao i sa popularnim mjerama za podsticanje nataliteta. Ishod takvih politika nije ravnopravnost u reproduktivnim pravima i osnaživanje žena i muškaraca, već vraćanje žena u privatni prostor”.
Univerzitet Crne Gore (UCG) uskoro pokreće novi master program “Studije roda”, a njegov cilj je da osposobi studenta da aktivno učestvuju u promociji rodne ravnopravnosti.
“Program će omogućiti studentima upoznavanje sa konceptom rodne ravnopravnosti, teorijama roda, rodnim stereotipima i slično, što bi trebalo da utiče na razvoj kritičkog mišljenja i unapređenja svijesti o ovoj oblasti”, stoji na veb sajtu Univerziteta.
Davidović Vuletić naglašava da je obrazovanje jedan od najvažnijih vidova borbe za rodnu ravnopravnost i “raduje je pokretanje tog magistarskog programa”.
“Smatram da je to dobra inicijativa i saglasna sam da je do realizacije trebalo da dođe ranije, naročito imajući u vidu komparativnu praksu, ali je važno uvidjeti značaj tih studija u rodnom osvješćivanju mladih, ali i građana i građanki u cjelini. Osim toga, time ćemo dobiti novu generaciju stručnjaka i stručnjakinja u domenu rodne ravnopravnosti koji svojim znanjima mogu značajno da pomognu u razumijevanju negativnih pojava koje nam se dešavaju, a i nova istraživanja i podatke što je važno za sveukupni rodni kontekst u Crnoj Gori”, rekla je ona.
Prema riječima Davidović Vuletić, stanje će biti bolje kada u institucijama budu radili rodno osviješćeni ljudi.
“Bitno je da su na mjestima odlučivanja i donošenja odluka pojedinci koji razumiju rodnu ravnopravnost, jer će to posljedično povećati šanse da se donose rodno odgovorne politike. Važno je da institucije budu proaktivne i da sarađuju sa nevladinim i međunarodnim organizacijama, ali da ne očekuju od njih da će preuzeti većinu izazova sa kojima se suočavamo u dostizanju rodne ravnopravnosti”, zaključuje Davidović Vuletić.
Sveprisutna mržnja
U Srbiji je od početka godine, prema dostupnim informacijama, ubijeno devet žena, a mizoginija predstavlja gotovo svakodnevnu pojavu u društvu. Umjesto konkretnih rješenja za sistemske probleme, stvaraju se paravanska, pa se na sav glas ukazuje da je u novom sazivu Vlade čak 10 žena.
S druge strane, sankcije za one koji javno seksualno objektivizuju žene - nema. Naprotiv, umjesto kazne, dobijaju neke od najznačajnijih pozicija u državi. Tako je Bratislav Gašić, nakon kratkog nestanka iz javnog prostora 2016. godine, a zbog seksističkog komentara da “voli ove novinarke koje ovako lako kleknu”, po odluci tadašnjeg premijera Aleksandra Vučića, sklonjen sa mjesta ministra odbrane. Ipak, nešto više od godinu dana kasnije došao je na čelo Bezbjednosno-informativne agencije (BIA), potom na mjesto ministra policije, a nakon posljednjih izbora vraćen je na mjesto ministra odbrane. Osim izvinjenja i kratkog udaljavanja, drugih sankcija nije bilo.
Sudeći prema reakcijama, građanima Srbije veći problem od mizoginije i sve učestalijih ubistava žena predstavlja primjena Zakona o rodnoj ravnopravnosti, koji je donijet još 2021. godine, a svoje prve dane primjene očekuje početkom juna ove godine. Tako poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh Porfirije, kao i deo vjernika, smatra da je upravo “pitanje rodno senzitivnog jezika, kako je definisano u zakonu, ekstremno nasilje”. On je početkom godine ocijenio i da je to “pravi jezički masakr, nazvan ‘dženderizacija srpskog jezika’”, kao i da se radi o “nezabilježenoj diskriminaciji ogromne većine građana, čitave naše nacionalne zajednice u Srbiji”.
Iako upotreba riječi “borkinja”, “vatrogaskinja/vatrogasilja” ili “vodičica/vodičkinja” neće nužno pomoći u sprječavanju porasta stope femicida i mizoginije u društvu, kako ocenjuju i najrazličitiji stručnjaci iz oblasti lingvistike, prava, ali i iz nevladinih organizacija koje se bore za prava žena, patrijarhu i dijelu vjernika ovaj problem u posljednje vrijeme predstavlja glavnu, goruću temu u oblasti nacionalne odbrane, dok se o nasilju nad ženama rijetko oglašavaju.
Jedno od rijetkih takvih oglašavanja dogodilo se u januaru 2024. godine, kada je patrijarh Porfirije naveo da je SPC odlučna u osudi nasilja.
“U svijetu, takozvane, ‘nove normalnosti’, javnost je svakodnevno obavještena o tome da je suprug ubio ženu ili momak djevojku, da je roditelj, ne daj Bože, ubio dijete, i što je opet strašno i obrnuto. Na nasilje se i javno poziva i to nažalost i sa neočekivanih pozicija, pa čak i iz naše svete Crkve, odakle bi morale da odjekuju isključivo poruke mira, a u mnoštvu vijesti koje iskaču na našim pametnim uređajima, posebno se izdvajaju naslovi o nasilju nad ženama, premlaćivanju, sramoćenju, silovanju i ubijanju naših sestara, kćeri, supruga i majki… Za Crkvu je svako ljudsko biće ikona Božja, a najdostojnija i najpoštovanija od cijelog ljudskog roda je Majka Božja. Koji veći dokaz od ovog nam je potreban da shvatimo koliko Crkva neizmjerno poštuje svaku ženu, sestru i majku kao svetinju i ikonu Božju”, ocijenio je on govoreći o nasilju nad ženama.
Osim ovih riječi, većih napora u borbi protiv nasilja nad ženama i mizoginije, ni do danas, nije bilo.
I da se mizoginija ne završava samo kada su u pitanju rodnosenzitivni jezik, već seže i do stvari koje ne bi trebalo da budu predmet debate, govore i komentari na društvenim mrežama koje dobijaju Milena Radulović i njene koleginice koje su optužile za silovanje i nedozvoljene polne radnje, u periodu kada su pohađale časove škole glume “Stvar srca”, reditelja i vlasnika škole Miroslava Miku Aleksića. Radulović je o slučaju progovorila u januaru 2021. godine, a suđenje i danas traje. Gotovo poslije svakog glavnog pretresa, na objavama koje se tiču ovog slučaja mogu se vidjeti različiti komentari, najčešće sadržine o tome kako su sve “izmislile”, upitima “zašto su čekale tolike godine”, a nerijetko i sa komentarima koji pokušavaju da “ukažu” kako su sve što im se desilo - same željele.
Na društvenim mrežama nedavno je objavljen i video podrške za 15 djevojaka koje već 1.236 dana čekaju presudu u slučaju protiv Aleksića, gdje su profesori, pjevači, glumci, sportisti, influenseri i mnoge druge uticajne ličnosti čitale samo neka od pitanja koja je tokom suđenja advokat Miroslava Aleksića postavljao devojkama. Iako je moguće vidjeti dosta komentara podrške, te ličnih iskustava koje su korisnice mreža podijelile na istu temu, ni u ovom slučaju mizoginija nije ostala po strani.
“Sve je to super, ali ‘ajde sad snimite video i o krađi na izborima na republičkom nivou, javnim tužiocima i sudijama koji su to dozvolili, krađi beba i otimanju dece u porodilištima, obredima u beogradskom podzemlju, promovisanju kriminala i nemorala od strane vaših kolega itd. Ili vam o tome nisu dozvolili da pričate”, jedan je od komentara ispod snimka pomenute kampanje koji još jednom potvrđuje da mizoginija u Srbiji sveprisutna, te da društvo još uvijek nije spremno da se problemom ozbiljnije pozabavi.
Ženu mrze, jer je žena
Kratka suknja povod je za silovanje, a izlazak u kasnim večernjim satima, znak da je “bez morala”. Za volanom automobila je neko ko ne zna voziti i mora da je žena. Mjesto joj je u kuhinji i uz djecu, a za sve ostalo je nesposobna. A ni kuhanje joj baš “ne leži”, jer hrana nije ukusna, a i djeca su joj nevaspitana. Ako je direktorica ili vlasnica, obrazovana i(li) gradi karijeru, onda je nemajka, loša supruga i neprincipijelna kćerka. Na poziciju je došla “preko kreveta”. “Predmet” je mahalanja, ogovaranja i ponižavanja. Bolje da nema mišljenje i klima glavom, u suprotnom ne piše joj se dobro. Ako je zlostavljač i psihopata digao ruku, sjekiru, potegao pištolj na nju, ili je pljunuo, “mora da je nečim zaslužila”. Izaziva. Ne sluša. Šamar je dobrodošao, kao popravno-vaspitna metoda da se žena “vrati na svoje mjesto”. Jer, njeno mjesto se zna i mora biti iza muškarca - oca, supruga, brata, sina, šefa, komšije, svekra, nije ni važno - važno da je poslušna. Njena seksualnost sredstvo je omalovažavanja, iskorištavanja, ucjena i napada.
Mrze je samo zato što je žena. Iživljavaju se nad njom samo zato što je žena. Pretučena je samo zato što je žena. Ubijena je samo zato što je žena.
“Mizoginija je pojam koji podrazumijeva mržnju, prezir, nepovjerenje i duboko ukorijenjene predrasude prema ženama. Ovaj fenomen se može manifestirati na različite načine, uključujući kako svakodnevne stavove i ponašanja, tako i sistemske prakse unutar društva. Sociolog Michael Flood objašnjava da mizoginija funkcioniše kao ideologija ili sistem vjerovanja koji je sastavni dio patrijarhalnih društava, koja već hiljadama godina stavljaju žene u podređeni položaj s ograničenim pristupom moći i odlučivanju. Mizoginija je, prema Floodu, sistemska i transpovijesna pojava, ugrađena u zakone i društvene institucije”, kaže direktorica Udruženja “Dignitet” Edisa Demić, profesorica pedagogije i magistrica socijologije.
Ističe da je mizoginija toliko prisutna i naturalizirana da mnoge njene vidove ne prepoznajemo, već ih prihvatamo kao normalan diskurs.
“Seksistički vicevi o plavušama, punicama ili suprugama koje stalno prigovaraju i troše novac muževa, kao i narativi o fatalnim ženama ili ‘lakim’ ženama, predstavljaju naizgled bezazlene izraze patrijarhalnih frustracija i muških fantazija. Najekstremniji oblici mizoginije uključuju ubistva žena iz mizoginih motiva, tzv. ‘ubistva iz časti’ koja su često povezana s kulturnim uvjerenjima ili običajima, kao i ubistva motivisana rodnim ulogama i nejednakim odnosima moći unutar društvenog konteksta. Ova nasilna djela odražavaju duboko ukorijenjene predrasude prema ženama i perpetuiraju njihovu marginalizaciju i diskriminaciju u društvu”, upozorava naša sagovornica.
Naglašava da je u Bosni i Hercegovini mizoginija itekako prisutna.
“Tradicionalni patrijarhalni stavovi i kulturni normativi često podržavaju neravnopravnost polova. Žene se suočavaju s visokom razinom nasilja, diskriminacijom u zapošljavanju, manjkavim pravima na zdravstvenu zaštitu i ograničenim političkim sudjelovanjem. Institucionalni odgovori na rodno uvjetovano nasilje su često nedostatni, a zakoni koji bi trebali štititi prava žena često se ne provode adekvatno. Stanje nije na zavidnom nivou. Žene se danas više nego ikad bore za praktičnu ravnopravnost i zaštitu ljudskog dostojanstva, dok svjedočimo porastu femicida kao najokrutnijeg oblika rodno zasnovanog nasilja. Udruženje Dignitet, u saradnji sa Udruženjem JaBiHEU, provodi projekat ‘Unapređivanje pravne i društvene matrice radi prevencije femicida i rodno-zasnovanog nasilja u BiH’. Rezultati istraživanja pokazuju zabrinjavajući nivo povezan sa rodno zasnovanim nasilja”, objašnjava.
Jačanje zakona, podizanje svijesti, politika i mediji
A iskorjenjivanje mizoginije iz društva zahtijeva širok spektar mjera i promjena. Obrazovanje i podizanje svijesti o ravnopravnosti polova, naglašava sagovornica, ključni su u promjeni stavova i ponašanja ljudi. Pravne reforme također igraju važnu ulogu.
“Jačanje zakonskog okvira za zaštitu žena i provođenje tih zakona može značajno smanjiti diskriminaciju. To uključuje uvođenje strožih kazni za rodno uvjetovano nasilje i diskriminaciju”, ističe i dodaje da su ekonomska osnaživanja žena ključna za njihovu neovisnost i moć u društvu.
Važnu ulogu ima i politika.
“Povećanje broja žena na pozicijama moći i odlučivanja osigurava bolje zastupanje njihovih interesa i prava. Uvođenje kvota za žene u političkim tijelima može biti koristan alat za postizanje tog cilja”, poručuje Demić.
Dodaje da mediji imaju ključnu ulogu u oblikovanju javnog mišljenja, a organizacije civilnog društva u promicanju rodne ravnopravnosti i pružanju podrške žrtvama nasilja i diskriminacije.
“Iskorjenjivanje mizoginije iz društva zahtijeva sveobuhvatan i sustavan pristup koji uključuje sve sektore društva. Promjene moraju biti dubinske i sveobuhvatne kako bi se stvorilo okruženje u kojem žene imaju jednake mogućnosti i pravo na dostojanstven život”, zaključuje.
Bonus video:
