Proizvodi gdje trošiš
Zahvaljujući projekima SOLARI 3000+ i 500+ na mrežu je priključeno 33 MWp snage malih solarnih elektrana koje su ugrađene na krovovima kuća, poslovnih subjekata i javnih institucija
Projekat SOLARI 3000+ i 500+ pokrenut je prije dvije godine. Uz sve izazove tokom njegove realizacije, danas sa zadovoljstvom možemo reći da je na mrežu priključeno 33 MWp snage malih solarnih elektrana koje su ugrađene na krovovima kuća, poslovnih subjekata i javnih institucija. Sa realizacijom je krenuo i projekat SOLARI 5.000+ koji će donijeti još 80 MWp električne energije koja će biti proizvedena iz obnovljivih izvora energije, u malim solarnim elektranama na individualnim stambenim objektima, ali i zgradama do četiri sprata. A zatim slijedi i SOLARI 10.000+ sa još 115 MWp.
„Kroz projekte Solari 5.000+ (85 MWp) i Solari 10.000+ (115 MWp) potrebno je užurbano raditi na nastavku projekta, ali i pristupiti izgradnji velikih solarnih elektrana primjenjujući novu poslovnu politiku, da hidroenergetsku infrastrukturu koristimo za priključenje solarnih elektrana. O kompatibilnosti, odnosno komplementarnosti HE i SE izlišno je govoriti kako sa tehničkog, tako i meteorološkog aspekta“, kazao je predsjednik Borda direktora EPCG, Milutin Đukanović.
Da bi uopšte bilo moguće pokrenuti bilo koji projekat, a kasnije ga i realizovati, moraju se prvo definisati osnovni ciljevi, odnosno pokrenuti projekat sa vizijom krajnjeg cilja.
„Osnovni ciljevi su proizvoditi i prodavati što više električne energije, proizvoditi jeftinu električnu energiju, kao i proizvoditi električnu energiju iz obnovljivih izvora“, rekao je Đukanović.
Obezbijeđeno tržište
Prva dva cilja su, kako je objasnio, univerzalna za sve poslovne procese koji se bave proizvodnjom određene robe, pod uslovom da je proizvod kvalitetan i konkurentan, odnosno da se može plasirati na tržište.
„Električna energija je jedan od rijetkih proizvoda iz Crne Gore koji je identičnog kvaliteta kao i ona koja je proizvedena u drugim, razvijenim zemljama, zato što je njen kvalitet garantovan kroz održavanje frekvencije i napona u zadatim granicama. Takođe, za prodaju električne energije obezbijeđeno je tržište, kako unutar Crne Gore tako i van Crne Gore“, kazao je Đukanović.
Sigurno je da će se, kako je dodao, potrošnja električne energije u narednom periodu, rastom privrednih aktivnosti, povećavati, a samim tim potreba za povećanjem proizvodnje energije će rasti.
„Što se tiče cijene električne energije, uzimajući u obzir investicione i eksploatacione troškove, najjeftinija je energija dobijena iz solarnih elektrana“, precizirao je Đukanović.
Treći cilj je, kako smatra, najzanimljiviji i najmanje poznat široj javnosti.
„Elementarna je činjenica (razne direktive, stavovi, sugestije EU, takse na CO2, porezi) da moramo da smanjujemo proizvodnju električne energije iz neobnovljivih izvora energije, konkretno fosilnih goriva, a samim tim i emisije štetnih gasova. Smanjenjem ove vrste proizvodnje nameće se potreba za zamjenskom energijom i zato treba da uslijede ubrzane aktivnosti za povećanjem proizvodnje iz drugih izvora, a posebno obnovljivih“, rekao je Đukanović.
EPCG ima, zahvaljujući svojim hidroakumulacijama, izvanredan potencijal za balansiranje varijabilne proizvodnje električne energije iz svojih obnovljivih izvora. O skladištenju se može razmišljati uporedo sa izgradnjom solarnih izvora. Za prvih nekoliko stotina MW nedostatak kapaciteta za skladištenje strateški ne može da ugrozi proces i funkcionalnost sistema.
„Kada sve ovo imamo u vidu, proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, na principu fotonaponskog efekta, čini se više nego opravdanom“, naveo je Đukanović.
On je kazao da se postavlja osnovno pitanje: kako efikasno i brzo realizovati te ciljeve, a da se realizacijom ne ugrozi strateški razvoj energetike u Crnoj Gori. Novi projekti, zbog ograničenog kapaciteta prenosne i distributivne mreže, ne smiju narušiti stabilnost energetskog sistema. Oni moraju biti prihvatljivi za prenosnu i distributivnu mrežu, a kompatibilni sa novim, još neizgrađenim, ali planiranim, izvorima električne energije.
„U Crnoj Gori već su pokrenuti projekti izgradnje SE Briska Gora i planirano je davanje pod koncesiju zemljišta u rejonu Veljeg Brda za izgradnju SE snage 230MWp. Sredinom 2021. godine EPCG je pokrenula snažnu akciju evidentiranja, u istočnom dijelu opštine Nikšić, potencijalnih lokacija za izgradnju SE (takozvani projekat Kameno more)“, podsjetio je Đukanović.
Takođe, pokrenut je i projekat izgradnje plutajuće SE na Slanom jezeru snage 46MWp. Svi ovi projekti su i dalje aktuelni, ali zbog raznih administrativno-tehničkih problema (nedefinisani prostorni planovi, nesređeni javni registri imovine i vlasnika, ograničeni i nedefinisani uslovi priključenja, neizvjesnost dobijanja raznih dozvola...) njihova realizacija je usporena ili gotovo zaustavljena.
Đukanović je kazao da „Proizvodi gdje trošiš“ postaje novi poslovni moto EPCG. Glavni protagonisti ove politike su EPCG i njeni potrošači.
Takođe, da bi se očuvala stabilnost distributivne mreže, potrošačima se dozvoljava ugradnja SE upravo one snage koja će omogućiti proizvodnju koja je dovoljna da podmiri njihovu potrošnju.
Najznačajniji procesi koji su morali da se urade da bi počela realizacija projekta su, između ostalog, izrada Idejnog tehničkog rješenja, Studije izvodljivosti i Poslovnog plana, javni poziv za obezbjeđenje finansijskih sredstava, medijska strategija za prijavljivanje potrošača, nabavka opreme, formiranje firme za ugradnju solarnih elektrana, obilazak prijavljenih potrošača, sa ciljem da se utvrdi postojanje tehničkih uslova i da se prezentuje detaljna ponuda, potpisivanje ugovora sa potrošačem, ugovor o subvenciji sa Eko fondom, montiranje i atestiranje.
„EPCG je obezbijedila kredit od IRF-a od 30 miliona eura za nabavku i ugradnju opreme. EPCG kredit prenosi na potrošače kojima se ugrađuje SE. Potrošaču se dozvoljava da mu rata za otplatu opreme bude za jedan cent manja od dotadašnjeg prosječnog računa za električnu energiju. Pošto je proizvodnja=potrošnja, odnosno troškovi električne energije su nula, u narednom periodu potrošač otplaćuje samo opremu i ti troškovi mu ne prelaze dotadašnje troškove potrošnje električne energije“, naveo je Đukanović.
Rok otplate je od šest do deset godina. Nakon otplate opreme, električna energija za potrošača je besplatna.
„EPCG je bila u obavezi da u periodu započinjanja projekta, po osnovu emisije ugljen-dioksida uplati Eko fondu oko šest miliona eura. Pošto je Eko fond u obavezi da finansira takozvane zelene projekte, Eko fond se obavezao da će od sredstava koje dobija od EPCG dati subvenciju od 20 odsto, svakom potrošaču kome se ugradi SE u projektu Solari 3000+ i 500+“, kazao je Đukanović.
Konačna faktura koja se, kako je rekao, ispostavlja potrošaču, umanjuje se za tih 20% i na takvu fakturu se utvrđuju rate za otplatu opreme.
„Da bi se realizovao kompletan projekat, a i za realizaciju budućih projekata, odlučili smo da formiramo kćerku firmu EPCG-Solar-Gradnja (ESG). Osnovni zadaci ESG (400 montera i električara, 50 inženjera, 50 radnika u logistici, magacinima, transportu i administraciji) su da vrši ugradnju i puštanje u rad SE. Svi monteri su prošli obuku kroz trenažni centar i dobili su odgovarajuće licence za vršenje montaža“, naveo je Đukanović.
Pojednostavljenje procedura
Osim svih izuzetno pozitivnih efekata koje donosi ovaj projekat i koje će donositi slični projekti, neophodno je, kako je rekao, ukazati, osim na zakonske, i na druge probleme, bilo objektivne, bilo subjektivne.
„Osim izmjena zakona, neophodno je pojednostaviti procedure koje se odnose na priključenja SE na distributivnu mrežu, jasno definisati položaj CEDIS-a u sistemu potrošač-proizvođač“, smatra Đukanović.
On je naveo da i dalje za projekte preko 30kW, bez obzira na to što nijesu potrebni UTU, moraju prilikom izrade GP koji se dostavlja CEDIS-u imati uređene imovinsko-pravne odnose.
Početkom 2023 EPCG je postala vlasnik imovine nekadašnje Željezare Nikšić sa površinom zemljišta većom od 1.000.000m2, od čega se u fabričkom krugu nalazi nešto oko 700.000m2. EPCG je formirala posebno pravno lice EPCG-Željezara Nikšić koje posjeduje proizvodne i prerađivačke kapacitete i izuzetan solarni potencijal.
Željezara je priključena na prenosni sistem u trafo-stanici 110/35 kV Nikšić, koja se nalazi neposredno pored fabrike. Priključenje je izvedeno preko dva transformatora prenosnog odnosa 110/35kV, svaki instalisane snage 63 MVA, na koje je priključeno postrojenje 35kV u vlasništvu Željezare koje se nalazi u krugu fabrike.
Studijom izvodljivosti za solarni potencijal Željezare predviđena je izgradnja solarnih elektrana ukupne instalisane snage ne manje od 70MWp. U 2023. godini već su izgrađene na krovnim površinama proizvodnih hala dvije SE u krugu Željezare ukupne snage 1,855MWp i jedna SE na zemlji instalisane snage 0,9MWp. Plan je da se do kraja 2024. godine završi izgradnja SE snage 25MWp u krugu fabrike i da iste budu priključene na mrežu.
Koncept projekta
Koncept projekta je da u zavisnosti od prosječne potrošnje potrošača u posljednjih par godina, potrošača sljeduje sistem koji će zadovoljiti njegove potrebe za električnom energijom. Nakon što potrošač otplati sistem, on će maltene imati besplatnu električnu energiju, u skladu sa trenutno važećim zakonima.
U skladu sa članom 96 Zakona o energetici, krajnji kupac koji proizvodi električnu energiju iz obnovljivih izvora ili visokoefikasne kogeneracije za sopstvene potrebe sa povremenom predajom viška proizvedene električne energije u distributivni sistem (kupac-proizvođač), u postrojenju instalisane snage koja ne prelazi vrijednost priključne snage krajnjeg kupca ima pravo da proizvedenu električnu energiju troši za sopstvene potrebe, skladišti i prodaje višak proizvedene električne energije, individualno ili putem agregacije sa drugim kupcima.
Saldiranje je jednom godišnje, tj. 1. aprila kada će kupcu-proizvođaču EPCG biti dužna da isplati sav višak energije ukoliko je njegova proizvodnja premašila potrošnju za prethodni period od godinu dana, po cijeni aktivne električne energije. U suprotnom, ukoliko je proizvodnja manja u odnosu na potrošnju, kupac-proizvođač je dužan da tu razliku doplati.
Fotonaponski sistem
Investiciju u ugradnju Fotonaponskog sistema na objektu treba posmatrati kao neki vid beskamatnog kredita, jer korisnik će u suštini isplatiti sistem nakon određenog perioda i nakon toga će praktično imati besplatnu električnu energiju, odnosno neće plaćati račun. Fotonaponski sistem je projektovan tako da zadovolji njegove potrebe za energijom.
Dalji razvoj energetskog sektora
Zahvaljujući ovom projektu koji je pokrenula Elektroprivreda, donesene su važne zakonske izmjene koje će omogućiti dalji razvoj energetskog sektora u pravcu olakšica za izgradnju obnovljivih izvora energije. Treba napomenuti da je zalaganje rukovodstva EPCG-a dovelo do zakonskih izmjena u smislu da urbanističko-tehnički uslovi više nijesu potrebni za izgradnju elektrane do 1 MW, kao i da je smanjen PDV na uvoz solarnih panela na 7 odsto, što će značajno smanjiti troškove građana pri ulaganju u sopstvenu solarnu elektranu.
Smanjenje računa fotonaponskim panelima
Jedan od najefikasnijih načina da se postigne energetska efikasnost jeste postavljanje fotonaponskih (PV) panela na krovove stambenih objekata. Jednom instalirani, solarni paneli proizvode električnu energiju iz sunčeve svetlosti, značajno smanjujući zavisnost potrošača od mreže. To dovodi do smanjenja računa za utrošenu električnu energiju sa mreže i na taj način pruža dugoročnu finansijsku korist.
Redosljed koraka
Potencijalni korisnik prvo dobija ponudu koja je informativnog karaktera. Prosječni mjesečni račun za električnu energiju diktira koji će sistem dobiti klijent. Nakon toga se potrošač obilazi, detaljno se preuzimaju podaci sa terena, nakon čega inženjeri elektro i građevinske struke popunjavaju kontrolnu listu i potvrđuju da li je moguća ugradnja sistema koji je potrošač dobio na osnovu svoje prosječne potrošnje. Zavisno od sistema koji potrošač dobija zavisi i rata potrošača, a za domaćinstva su u pitanju sistemi 3, 5, 7(8) i 10kW.
