Svaka partija jeste svojevrsno političko i socijalno čudovište, ali najstrašnija od svih je ona koja se hvali crkvenim blagoslovom, pretendujući ne samo na realnu, nego i na metafizičku moć kazala je prof. dr Tatjana Đurišić, predsjednica Savjeta Narodne biblioteke "Njegoš" iz Nikšića na događaju koji je ta ustanova upriličila povodom 13. jula, Dana državnosti Crne Gore.
"Doba u kome bi bila ostvarena zajednička vladavina partije i crkve, ove ili one, svejedno, bilo bi najmračnije doba u istoriji Crne Gore, koja vaistinu jako dobro poznaje mrak", istakla je Bečanović.
Biblioteka "Njegoš je upriličila program obilježavajući dva datuma iz crnogorske istorije – 13. jul 1878. godine kada je Crna Gora na Berlinskom kongresu dobila međunarodno priznanje kao nezavisna država, i 13. jul 1941. kada je podignut opštenarodni ustanak.
"Rijetke su prilike u kojima mali i nejaki zasluže tu prestižnu funkciju onoga na koga se ugleda Evropa, zato je 13. jul, mnogo više od državnog praznika. Slavimo ovaj veliki dan, u koji se sliva snaga države koja je prvi put stekla međunarodno priznanje, i ponos što je prva ustala protiv fašizma, stoga 13. jul proslavlja upravo 'slobodu zlatnu'. Međutim, ne smijemo gubiti iz vida da domovina uvijek ima lice kakvo joj napravi vladajuća ideologija. Predugo je crnogorska nezavisnost služila interesima jedne partije i jednog gospodara. Gruba instrumentalizacija ideje nezavisnosti i sve ono što se u ime države činilo, u mnogim građanima izazvali je otpor prema Crnoj Gori, pa oni ne prepoznaju 13. jul kao svoj praznik", kazala je Đurišić.
Kako je istakla, trenutno domovina ne liči na sebe, već je poprimila nešto "klovnovsko, šarlatansko, i tako tužno pokušava da se pretvori u sestru bliznakinju obližnjeg kraljevstva bez mora, ali uporno dokazuje da može izdržati svačiju mržnju i iživljavanje svih partija, kao i najezde partijskih kadrova".
"Svi smo naivno vjerovali da su godine teškog partijskog nasilja iza nas. Ali, ne lezi vraže. Partija se pokazala otpornom na promjenu vlasti, na proticanje vremena, na sve logičke principe. I evo je opet, suvereno vlada domovinom,. Doduše drugačije se zove, ali to je ona ista slijepa partijska sila i treba pronaći riječi dovoljno moćne da iskažu stravu stvarnosti skrojene po mjeri partije. I to partije koja državu i sve njene institucije uporno stavlja u svoju službu, a domovina skrojena po mjeri partije uvijek će govoriti uz riku i bijes i svi će je se plašiti. I opet u obožavanom 'narodu' populista i među vjernicima vladati veliki muk, jer građana i građanki u domovini nema više. Ima samo vjernika. I svi se političari utrkuju da ugode svome vjerskom poglavaru, a mi čekamo da nam njihove molitve riješe inflaciju i možda sačuvaju penzije od kriptoreformi. Ali zato je sve tako svečano, pa Trinaestojulska nagrada u rukama sveštenika izgleda kao blagovijest i nagovještaj blažene budućnosti koja nas tek očekuje", istakla je Đurišić.
Kako je kazala, sve počinje od dogme i njenih obožavalaca, a dogma je najveći prorok ljudskog uma, koji je odnio najviše života.
"Jer istine se ne smiju preispitivati, uvijek vode do terora i ubijanja nevjernika. Čuvajmo se dogme, jer je ona najveće neprijatelj naroda", poručila je.
Direktorica Biblioteke, mr Bojana Obradović, kazala je da oba 13. jula kao luče slobode osvjetljavaju put svim prošlim, sadašnjim i budućim generacijama koje ponosno koračaju stopama svojih predaka – heroja.
"Taj herojski način djelovanja i mišljenja koji je dio naše tradicije podrazumijeva markomiljanovsku obavezu čuvanja sebe od drugoga, a naročito drugoga od sebe, a podrazumijeva takođe i antifašizam kao obrazac ponašanja kojim se afirmišu sve one ljudske vrijednosti usađene našem narodu od pamtivijeka, a koje su usmjerene na borbu protiv fašizma i fašističke ideologije u kojima je sadržan veliki mehanizam zla. Te vrijednosti oličene u antifašizmu oslanjaju se na njegoševsko poimanje aktivnog otpora zlu kao ljudske dužnosti i sudbine, pa su stihovi 'al' tirjanstvu stati nogom za vrat to je ljudska dužnost najsvetija', ideja vodilja mnogim generacijama čija je mjera antifašističko, građansko i evropsko društvo koje poštuje svačije pravo na slobodu", kazala je Obradović.
Istakla je da je sloboda skupa i sveta, da se ljubomorno čuva i hrabro brani, kao i da su naši preci pokazali da u borbi protiv okupatora nije presudan faktor mnogobrojna i naoružana vojska, već nešto što se tiče urođenog prkosa i nepristajanja na pokornost.
"O tome je na izvanredan način govorio Mihailo Lalić u četvrtoj knjizi ratne tetralogije u kojoj njegov pripovjedač pravi paralelu između 1942. godine u kojoj se partizani bore ne samo protiv Italijana, nego i protiv njihovih domaćih saradnika, i perioda od 1916 – 1918. godine koji je obilježen komitskim borbama protiv okupatora kojem pomažu domaći izdajnici. Oba rata su obilježena stradanjem našeg naroda u borbi sa mnogo jačim neprijateljem, ali i iskonskom željom za slobodom", kazala je Obradović.
Kako je istakla, govoriti povodom 13. jula je i čast i odgovornost – zato što ta borba, koja je crnogorskom narodu oduvijek bila mjera patriotizma i ljubavi prema slobodi, i dalje traje.
"Pa smo svi mi dužni da slavu predaka sačuvamo od zaborava, da nam njihova borba bude regulator ponašanja i da antifašizam njegujemo kao odgovor na nacionalizam, ekstremizam i destruktivne oblike ponašanja koji ugrožavaju građanske vrijednosti i koji su mnogo štete nanijeli ne samo crnogorskom narodu, nego i cijelom čovječanstvu", poručila je direktorica Biblioteke.
Iz podruma KIC-a na scene širom regiona
Program povodom Dana državnosti, Biblioteka „Njegoš“ je organizovala u sklopu julskog repertoara Nikšićke kulturne scene. Moderator večeri je bio Darko Nikolić, dok je stihove kazivala glumica Milica Kekić Martinović.
U muzičkom dijelu programa KIC pop hor je održao premijerni koncert u Nikšiću koncer i predstavio se repertoarom njihovog regionalno poznatog projekta „Bez dileme-antifašizam“. Hor je sa pomenutim projektom nastupao širom regiona, a koncert u Nikšiću bio je 109. U svim gradovima gdje su pjevali dočekani su na isi način – ovacijama, horskim pjevanjem, aplauzima, a tako je bilo i u Nikšiću.
„Projekat podrazumijeva splet partizanskih, revolucionarnih, borbenih pjesama, kojima se veliča sloboda i revolucija i poratni period, jer na repertoaru su i pjesme 'Zemljo moja', 'Računajte na nas'. Ovaj projekat pjevali smo širom regiona i dalje nas pozivaju da pjevamo. Ove note čula je publika u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Skoplju, Prijepolju, Puli, na Tjentištu, Subotici, Vrbasu, u Crnoj Gori smo nastupali skoro u svim gradovima, a sredinom septembra pjevaćemo i na Korčuli gdje obilježavaju 80 godina od oslobođenja“, kazala je Snežana Burzan-Vuksanović, menadžerka, osnivačica i članica hora.
Istakla je da su za uspjeh hora, kao i pomenutog projekta, zaslužni svi sadašnji članovi i dirigentica, kao i oni koji su nekada bili članovi hora ili dirigovali istim, jer je trebalo mnogo truda, rada i sinergije da nastanu takvi rezultati da hor, koji je nastao u podrumu Kulturno informativnog centra (KIC) „Budo Tomović“, osvoji scene širom regiona.
„Mi nijesmo jugonostalgičari, već realisti. Znamo vrijednosti 21. vijeka svih država koje su stvorene nakon raspada SFRJ. Poštujemo poredak, ali želimo da baštinimo slavnu slobodarsku prošlost crnogorskog i ostalih naroda i narodnosti te velike države, da se sjećamo palih heroja i boraca za slobodu. Bez kulture sjećanja nema ni budućnosti. Srećni smo što je Slovenija u državnu baštinu upisala i partizanske pjesme. Vjerujem da će to uraditi i sve bivše republike one Jugoslavije i naravno naša zemlja. Čekamo taj korak“, poručila je Burzan-Vuksanović.
Izveli su 20 pjesama i kao iznenađenje, kako to u gradu „N“ i priliči, i pjesmu Miladina Šobića „Đon“.
Bonus video:
