Istraživanje Opštine Nikšić i UNDP-a pokazalo je da skoro 80 odsto mladih Nikšićana ne posjećuje pozorišta, galerije, muzeje, da rijetko idu u bioskop. Ne i Helena Vojvodić. Polumatrski i maturski ispiti su dobar pokazatelj da je sve više “lučaša” samo na papiru. Ne, kada je u pitanju Helena. Mladi, uglavnom, ne vole prirodne nauke, “zaobilaze” ih u širokom luku. Ne i Helena. Hobiji su izašli iz mode, mladima je telefon najdraži rekvizit, sve češće zaboravljaju i da razgovaraju. Ne i Helena.
Mlada Nikšićanka je završila osnovnu školu sa svim peticama, onim “pravim”, što je potvrdila i na polumaturskom ispitu, završila je i osnovnu muzičku školu, svira klavir, bavi se plesom, slika, a sa fizikom je odavno “na ti”.
“Sve sam stizala, a stizala sam i da izlazim sa društvom, i to često. Našla sam svoj tempo, redovno sam učila, tako da nije bio problem imati sve petice i baviti se svim stvarima koje volim”, sa osmijehom kaže Helena koja je osnovno obrazovanje stekla u školi “Luka Simonović”.
Mladima bih poručila da uživaju, da šetaju, da idu u bioskope, pozorište, da se druže, da pričaju. Da što manje budu na telefonima, a da se što više edukuju. Da pronađu sebe i da tragaju sve dok se ne nađu. Da rade ono što vole
Učenicima često predstavlja problem kada za kratko vrijeme moraju da promijene nekoliko nastavnika iz jednog predmeta, jer taman što se naviknu na jednog, na njegov sistem rada, dođe drugi. To Heleni nije smetalo da zavoli fiziku koja joj je, kako kaže, posebno legla... ili je ona “legla” fizici.
“Promijenila su mi se četiri nastavnika fizike i svi su bili posebni i zanimljivi na svoj način, posebno Sara Perošević, koja mi je zadnja predavala i koja me vodila na takmičenja. Da mi nije bilo nje, ne bih ni išla na takmičenja. Fiziku volim iz razloga što može da objasni sve pojave u prirodi i što čuva sve tajne univerzuma. To mi je bilo stvarno fascinantno”, sa posebnim žarom o fizici priča četrnaestogodišnja Helena.
Ljubav prema fizici prenijela su joj, kako ističe, i braća od tetaka, Mihailo i Matija Babić. Zajedno su išli na ljetovanja i dok su njihovi vršnjaci imali druge teme za razgovor, njih troje su pričali o fizici.
“Njih dvojica su mi stalno pričali kako je fizika predobra, kako je zanimljiva i to me dodatno privuklo. Stariji brat je školovanje nastavio u Londonu, a sa mlađim, koji takođe ide u London, vježbala sam fiziku, radili smo zajedno zadatke, išli na takmičenja”.
Sve krenulo od broja 24
Helena će posebno pamtiti 2024. godinu - završila je osnovnu školu i dobila diplomu “Luča”, oprobala se i na takmičenjima i osvojila jednu zlatnu i dvije bronzane medalje. A sve je krenulo od državnog takmičenja iz fizike i osvojenog šestog mjesta.
“Prvo takmičenje je bilo 24. februara ove godine. To je bilo državno takmičenje iz fizike i bila sam šesta. To je bilo moje prvo takmičenje, pa mi je malo teže palo. Trema, malo teža pitanja, i moja nespremnost, i osvojila sam šesto mjesto. Nakon tog takmičenja svi su sumnjali u mene i govorili mi da nema šanse da na drugim takmičenjima nešto osvojim. Svi, osim moje nastavnice. Ona je bila sigurna da ću nešto da ostvarim i tako smo otišli na Olimpijadu znanja. Rekla mi je: ‘Idemo, pa šta bude biće. Nema veze i ako ništa ne osvojiš. Lijepo ćemo se provesti’. I 11. maja na Olimpijadi znanja osvojila sam treće mjesto”, kaže ponosno Helena koja se mnogo ne dvoumi kada treba da pomene najdražeg fizičara.
“Isak Njutn, definitivno”.
Nakon takmičenja iz fizike uslijedilo je Internacionalno takmičenje iz astronomije i astrofizike.
“U početku nijesam voljela astrofiziku, a onda sam shvatila da je dosta slična sa mehanikom. Probala sam bez ikakvih ciljeva i univerzum me opčinio. Prijavila sam se za Međunarodno takmičenje iz astronomije i astrofizike koje se održavalo on-line. Učestvovala su 5.204 takmičara iz 110 država. Takmičenje mi nije teško palo jer sam donekle već bila spremna, zbog priprema za takmičenja iz fizike. Osvojila sam prvo mjesto u kategoriji ičenika osnovne škole i bila treća među svim takmičarima iz osnovne i srednje škole. Sve ove nagrade mi znače jer su one podstrek za dalji uspjeh. Voljela bih i da sa takmičenjima nastavim u Gimnaziji”.
Helena je upisala Gimnaziju “Stojan Cerović”, matematički smjer, i, makar su joj trenutno takvi planovi, nada se da će upisati fakultet koji je “vezan” za fiziku ili matematiku.
Sve više “nacrtanih” petica
Testovi na polumaturskom ispitu, smatra Helena, nijesu teški i u potpunosti odgovaraju gradivu iz osnovne škole. Žao joj je jedino što je malo zanemarila teoriju iz fizike, pa joj je petica “umakla” za pola boda, dok je iz matematike i maternjeg potvrdila petice iz dnevnika.
“Matematiku sam završila za 15 minuta. Bilo je prelako. I maternji mi je bio lagan, a posebno mi je tema za sastav pala kako treba. Fizika je bila malo teža, što se tiče teorije, jer smo mi dosta teorije ‘preskočili’ i radili zadatke. Malo sam se zbunila i falilo mi je pola boda do petice”.
Svjesna je da učenicima prilikom izrade testova ponekad padne koncentracija, neke “uhvati” i trema pa pokažu slabije rezultate od očekivanih. Ali...
“Nekako je nemoguće da se to desi iz sva tri predmeta. Nažalost, imamo dosta slučajeva da se ocjene daju onako, da se ‘crtaju’, i zbog toga budu takvi rezultati”.
Prirodne nauke, kako kaže, nijesu bauk, samo im učenici, a i nastavnici, moraju prići na pravi način. Ističe da đaci moraju učiti redovno, sa razumijevanjem, a ne “napamet” i od kontrolnog/pismenog do kontrolnog/pismenog, a nastavnici moraju predavati tako da učenicima nastavno gradivo bude razumljivo i privlačno. I onda su, kaže, na dobitku i jedni i drugi.
Ples opušta i dušu i tijelo
Helena je i polaznica slikarskog ateljea “Dali”, voli da slika pejzaže, a živa bića joj nijesu toliko inspirativna. Završila je Osnovnu muzičku školu “Dara Čokorilo”, odsjek klavir. Kako kaže, klavir joj je u djetinjstvu bio najzanimljiviji instrument i tako je ostalo do danas. Od kompozitora posebno izdvaja Betovena i Baha.
Uz fiziku, njena najveća ljubav je ples.
“Treniram u plesnom klubu ‘Royal’. Ples sam počela da treniram kada sam imala tri godine i to slučajno. Meni je ples izgledao zanimljiv i majka je htjela da to ‘probam’. ‘Probala’ sam i nijesam htjela da prestanem. Igram hip-hop i moderni ples. Za mene je ples ljubav. Uz ples se najbolje opuštam i stvarno me igranje ispunjava”.
Sa drugaricama često ide da odgleda neku pozorišnu predstavu, film, a nada se da će se od jeseni priključiti i horu jer voli da pjeva, a to ranije nije mogla zbog svih obaveza. Sada, kada je završila muzičku školu, ostao je “prazan prostor” koji bi voljela da popuni horskim pjevanjem.
“Mladima bih poručila da uživaju, da šetaju, da idu u bioskope, pozorište, da se druže, da pričaju. Da što manje budu na telefonima, a da se što više edukuju. Da pronađu sebe i da tragaju sve dok se ne nađu. Da rade ono što vole”, kaže Helena koja iako je jedinica nije razmažena.
Makar se, kako sa osmijehom reče, nada da nije.
Bonus video:
