Prije tri mjeseca navršilo se 80 godina od početka najveće pomorsko-desantne operacije u istoriji ratovanja, čuvene operacije “Overlord”, odnosno pomorski i vazdušni desant saveznika na njemački Atlantski bedem u Normandiji u Drugom svjetskom ratu.
Bila je to dugoočekivana saveznička invazija na, od nacističke Njemačke tada već četiri godine okupiranu Zapadnu Evropu, odnosno otvaranje takozvanog Zapadnog fronta i obuhvatanje Hitlerove Njemačke u “kliješta” čije su velike krakove činile snage zapadnih saveznika sa jedne, odnosno snage sovjetske Crvene armije sa druge strane.
U samoj operaciji pomorskog desanta na Normandiju, koja je nazvana “Neptune” (Dan D) i bila je dio šireg plana “Overlord”, 6. juna 1944. učestvovalo je skoro 160.000 Amerikanaca, Britanaca, Kanađana, Poljaka, Australijanaca, Južnoafrikanaca, Novozelanđana, Rodezijaca i pripadnika oružanih snaga “Slobodne Francuske”. Oni su se iskrcali na plaže u toj francuskoj pokrajini i stupili u borbu sa oko 50.000 pripadnika Wehrmachta koje su ih branile.
Iskrcavanje je počelo u 6.30 sati. Zona invazije bila je dužine 80 kilometara, na pet sektora, plaža, nazvanih: Juta, Omaha, Svord, Džuno i Gold. Padobranski desant približno 24.000 savezničkih vojnika je prethodio amfibijskom desantu sa invazione flote što su je činili brodovi osam različitih zemalja - ukupno 6.939 brodova (1.213 ratnih, 4.126 transportnih brodova i 1.600 brodova za podršku, uključujući i trgovačke brodove). Među tim plovilima bio je i jedan stari jugoslovenski brod sa za Crnu Goru uvijek vrlo bitnim imenom i sa vrlo specifičnim zadatkom…
Naime, osim samog pravljenja i osiguranja mostobrana na od neprijatelja konotrolisanoj i dobro branjenoj obali, te kasnijih brzih prodora iskrcanih savezničkih jedinica u neposrednu pozadinu obale i stvaranja šire operacijske osnove za dalje napredovanje u unutrašnjost okupirane Fracuske, za uspjeh ove do tada neviđeno velike pomorsko - desantne operacije od presudne važnosti bila je logistika, odnosno snabdijevanje iskrcanih snaga tehnikom, naoružanjem, municijom, hranom i svim drugim brojnim neophodnim stvarima. Pošto nisu mogli računati na to da će brzo osvojiti neku od obližnjih velikih francuskih pomorskih luka, odnosno da Njemci u povlačenju neće namjerno razoriti ta lučka postrojenja, saveznički planeri su još od 1942. u najstrožoj tajnosti, počeli razvijati za to vrijeme izuzetno inovativan projekat tzv. prenosnih privremenih luka nazvanih Mulberry Harbors. One bi se pred neuređenim plažama Normandije, u samo nekoliko sati nakon izvođenja desanta, formirale od prefabrikovanih betonskih i čeličnih sekcija koje bi bile dotegljene iz Velike Britanije preko La Manša, još dok bi trajale prve borbe desantnih snaga sa braniocima Atlantskog bedema.
Ovaj izvanredno dobro osmišljen i izveden inženjerijski poduhvat rezultirao je postavljenjem dvije Mulberry luke pred normandijskim plažama već samo nekoliko dana nakon invazije. Formiranje ovih vještačkih luka za koje je preko La Manša dotegljeno više od 400 sekcija teških skoro 1,5 miliona tona, počelo je već 8. juna i završeno je u narednih tri do sedam dana, kada su luke postale operativne i počele primati i transferisati teret što su ga iz Britanije dovozili transportni brodovi.
Formirane su dvije luke
Formirane su dvije luke – “Mulberry A” pred plažom Omaha namijenjena za snabdijevanje američkih snaga i “Mulberry B” (kasnje nazvana Port Winston po britanskom premijeru Čerčilu) pred plažom Gold, namijenjena za snabdijevanje prvenstveno britanskih i drugih savezničkih snaga.
Da bi te luke mogle funkcionisati, bilo je potrebno smisliti brz i jeftin sistem gradnje lukobrana koji bi ih zaštitili od najjačih udara valova Atlantskog okeana. Stoga su saveznički planeri odluči da ove lukobrane nazvane “Gooseberry”, naprave u plićaku pred “Mulberry” lukama, namjerno potapajujući stare ratne i trgovačke brodove. Ukupno je formirano pet takvih lukobrana koje je činio red namjerno potopljenih brodova – sve zajedno, njih 62.
Među tim brodovima bio je i stari jugoslovenski teretnjak “Njegoš” koji je prije toga koristilo britansko Ministarstvo ratnog transporta. Parobrod izgrađen daleke 1908. godine, naime, nije više bio upotrebljiv za prevoz ratnog materijala, hrane i opreme što je “Njegoš” do tada radio za saveznike, pa je odlučeno da on bude jedan od brodova koji će namjerno položiti svoj život na oltar uspjeha do tada neviđene velike desantne operacije, ključne za brzi završetak Drugog svjetskog rata u Evropi kojem su se saveznici nadali.
“Ukrcan sam na brod “Njegoš” jednog burnog zimskog dana u januaru 1944. godine. Bio je to stari dotrajali tramper od oko 4.000 BRT… Ležao je mjesecima u jednom od dokova Liverpula. Šaputalo se, međutim, o nekoj specijalnoj misiji za koju je određen. Ove vijesti bile su potvrđene kada je grupa ljudi došla na brod i počela da buši rupe kroz vodonepropusne pregrade i stavja dinamit uz bokove broda. Nagađanja su dostigla vrhunac odnog dana kada je ukrcana posada.
Umjesto redovnog svakodnevnog rasporeda posla, zbijeni smo u jednu pomno čuvanu prostoriju gdje nam je u povjerenju saopšteno da će naš brod sudjelovati u invaziji. Putovanje je trebalo da bude jednostrano pošto je brod morao da bude potopljen radi formiranja vještačke luke radi iskrcavanja invazionih jedinica”, piše o pripremama za posljednje putovanje “Njegoša” jedan od članova njegove tadašnje mješovite posade, britanski pomorac T. G. Dejvis. On je ovu priču objavio na desetogodišnjicu potapanja broda, juna 1954. u časopisu “World Digest”.
“Njegoš” je inače, sagrađen 1908. godine, pod imenom “Suruga”, u britanskom brodogradilištu A. McMillan & Son Ltd. u Danbartonu, u Škotskoj. Naručila ga je britanska pomorska kompanija New York & Oriental SS Co Ltd iz Liverpula. Bio je to teretni parobrod od 4.393 bruto-tona, dug 114,4 metra, širok 15,9 metara i sa gazom od 5,34 metra. Pogonio ga je parostroj trostruke ekspanzije snage 2.000 konja koji je napravila britanska fabrika Clyde Shipbuilding & Eng. Co. iz Glazgova, a kojim je brod postizao maksimalnu brzinu od samo 11 čvorova. Promijenio je nekoliko vlasnika iz Britanije, SAD i Danske prije nego što ga je 1926. godine kupila kompanija Jugoslavensko - amerikanska plovidba a.d. iz Splita i dala mu ime “Njegoš” po znamenitom crnogorskom vladici i pjesniku. Godine 1928. formira se nova kompanija Jugoslavenski Lloyd a.d. Split koja je nastala spajanjem Atlantske plovidbe Ivo Račić a.d. i Jugoslavensko-amerikanske plovidba a.d.- obje iz Splita, te “Njegoš” postaje dio njene flote.
Početkom Drugog svjetskog rata brod plovi za potrebe saveznika jer je već od od 18. marta 1940. “Njegoš” bio u najmu britanskog Ministarstva ratnog transporta. Od juna 1940. brod je u senegalskoj luci Dakar zadržala vlast francuske marionetske vlade u Višiju. O tom teškom i za njegovu posadu izazovnom dijelu karijere “Njegoša”, pisao je u jednom od poglavlja svoje sjajne knjige “Buktinje oceana”, poslije rata, splitski novinar i publicista Radovan Kovačević.
Posljednji ratni doprinos
U maju 1944. godine “Njegoš” ponovo preuzima britansko Ministarstvo ratnog transporta, ali konstatuje da je brod nakon skoro četiri godine prinudnog ležanja na sidrištu pred zapadnoafričkom obalom, u toliko lošem stanju da ga se više ne može korisno upotrijebiti u redovnoj plovidbi. Stoga je ostarjeli jugoslovenski parobrod i određen da zajedno sa još 61 sličnim starim ratnim i trgovačkim brodovima iz Velike Britranije, SAD, Grčke, Norveške i drugih zemalja da svoj posljednji doprinos ratnom naporu saveznika i posluži kao zaštita od nasrtaja mora na jednu od Mulberry luka.
“Njegoš” je tako preko La Manša zaplovio u konvoju raznih starih brodova koji su trebali da budu potopljeni pred francuskom obalom u Normandiji.
“Preuzeo sam u ponoć drugu stražu. Započinjao je veliki dan. U tišini koja je vladala, buka strojeva izgledala mi je upravo paklenska. Iznenada, čula se ispred nas strahovita buka. Srce mi je palo dok sam zurio u tminu. Zasljepljujući bijeli bjeskovi ispunili su horizont, a crveni svijetleći meci izgledalo je da dolaze sa svih strana”, opisuje član “Njegoševe” posade, T.G. Dejvis napete momente kada se stari parobrod, u grotlu bitke koja je gorjela svuda okolo, polako približavao poziciji u blizini francuskog gradića Aromanš gdje je trebalo da bude potopljen. Nakon što su prošli kroz gustu dimnu zavjesu što su je na moru položili saveznički ratni brodovi kako njemačke topovske baterije sa obale ne bi mogle da ciljaju brodove što su se primicali plažama, na “Njegoš” se iz malog čamca popeo jedan britanski mornarički oficir koji je onda posadu naveo do tačne lokacije gdje je parobrod trebalo da bude potopljen.
“Kakvu li smo sliku gledali pri izalsku iz dimnog zastora. Dokle god je pogled dopirao, stajali su invazioni čamci, nakrcani vojskom, koji su čekali na naš dolazak. Njemci su uzidali goleme čelične grede u beton, odmah ispod površine mora, a na vrhu tih greda bile su montirane mine. Brod koji bi ih dotakao, ne samo da bi rasparao dno već bi i odletio u zrak. Mornarički oficir Planter ukaže na jednu udaljenu stijenu. “To je vaš cilj, kapetane, 400 stopa od te stijene. Potjerajte starog momka što brže možete”, svjedoči Dejvis o ovim napetim momentima.
“Bili smo na položaju, stijena se dizala visoko pored nas. Dato je naređenje “u sklonište”. Potrčasmo na krmu gdje su se nalazile prostorije za posadu. Tridesetak mornara Ratne mornarice nalazilo se pored nas, zbijeno u tom uskom prostoru. Sa zaglušnom grmljavinom, naš brod je odletio u zrak. Sva svjetla ugasiše se. Zavlada panika. Dok je tonuo u svoju propast, “Njegoš” se velikom brzinom naginjao na jednu stranu. Vrata su se zaglavila i bili smo uhvaćeni u stupicu, poput miševa. Zaorilo se klicanje kada smo uspjeli da provalimo vrata, ali brod se bio toliko nagnuo da su se vrata otvarala prema gore, umjesto prema vani, tako da smo se uzverali na palubu puzajući i skližući se, a brod se sve više opasno naginjao. Neko poviče: “Prevrće se, skačite u more!” Upravo tog trenutka brod poče da se uspravlja dok je voda podjednako nadirala. Sjeo je na dno - samo gornja paluba gdje se zbila sva posada, ostala je slobodna od vode. Posada Ratne mornarice napustila je brod. Njihov zadatak tek je počinjao dok je naš bio završen.
Potapali su ih jedan za drugim
Posmatrali smo kako pristižu ostali brodovi iz konvoja i dočekuju istu sudbinu. Potapali su ih jedan za drugim, da obrazuju lukobran za operacije u toku. Nebo poviše nas crnilo se od aviona – naših aviona koji su hrlili u bitku. Ratna flota sa naše vanjske strane plovila je punom parom, tukući svojim velikim topovima mostobran na obali. Posmatrao sam te prizore očaran dok se trup našeg broda na kome smo sigurno sjedjeli tresao od eksplozija. Za nas nije bilo izlaza. Nalazili smo se na potopljenom brodu. Ako invazija ne uspije bili bismo izgubljeni, ali ujedinjena moć slobodnog svijeta nije iznevjerila očekivanja. Tragedija kod Denkerka 1940. bila je osvećena”, opisao je kraj starog jugoslovenskog parobroda u vrtlogu invazije na Normandiju, britanski mornar Dejvis
Tako je “Njegoš” tokom operacije “Overlord” - savezničkog iskrcavanja u Normandiji, namjerno potopljen 9. juna 1944. godine u svrhu izgradnje lukobrana Gooseberry br. 3 (Gooseberry breakwater No.3), kao dijela luke Mullberry B (Port Winston). Stari jugoslovenski teretnjak planski je detonacijom eksplozivnih punjenja postavljenih na dnu svog trupa, potopljen u plićaku pred plažom Gold, na poziciji broj 6, u nizu od 15 brodova koji su činili ovaj lukobran.
Koliko je “Njegoš” ovdje bio značajan i koristan pokazuje i podatak da je Mulberry B luka uspjela da izdrži veliko nevrijeme koje je 19. juna 1944. pogodilo obalu Normandije. Olujni vjetar i valovi snage 8 jesu oštetili Port Winston, ali ga za razliku od Mulberry A luke pred plažom Omaha koja je potpuno razorena, nisu uspjeli uništiti. Stoga je ova impresivna struktura nastavila da radi te je u narednih osam mjeseci (iako je bila dizajnirana da izdrži samo tri mjeseca) preko Mulberry A (Port Winstona) na obalu Francuske iskrcano preko 2,5 miliona vojnika, 500.000 vozila raznih kategorija i više od četiri miliona tona raznih roba neophodnih za snabdijevanje savezničkih trupa koje su nadirale u unutrašnjojst Francuske.
Iako su neki ostaci Mulberry A luke i danas vidljivi u plićaku pred obalom Normandije, to nije slučaj sa olupinom jugoslovenskog parabroda “Njegoš”, jer je taj brod nakon rata izvađen iz mora i izrezan u staro željezo.
Bonus video:
