Kupila sam ogledalo, a kad sam raspakovala ono što su mi iz magacina u trgovini dali, vidjela sam da je polomljeno. Vratila sam ga prodavcu u zamjenu za ispravno, a opet sam dobila proizvod sa nedostatkom - falili su šarafi za postavljenje ogledala na zid. Iznervirana, ovog puta sam se pozvala na Zakon o potrošačima i moguću prijavu inspekcijama, a nakon što su me prodavci najprije gledali kao da je sve što se desilo moja greška, ipak su na kraju uspjeli da nađu ispravan proizvod, iskustvo je čitateljke “Vijesti”.
Iako njen slučaj nije imao institucionalni epilog, sudeći prema podacima nadležnih inspekcija, građani sve češće traže svoja prava.
Tako je inspekcijama od početka godine do 24. septembra dostavljeno 473 pritužbi, od čega je 252 riješeno u korist potrošača. Iz bivše Uprave za inspekcijske poslove prošle sedmice su odgovorili “Vijestima” da su najčešći razlozi neispravnost proizvoda, neslaganje cijena na polici i na kasi, nedostatke pri pružanju usluge.
Sankcije su, kažu iz nadležnih inspekcija, efikasne, ali se na neke prodvace građani češće žale nego na ostale.
“Najčešće vrste pritužbi se odnose na nedostatak na robi - nesaobraznost proizvoda, cijene, prigovor za ostvarivanje prava iz garancije i nedostatak kod usluge”, kazali su oni.
“Nešto manji broj prijava odnosi se na uskraćivanje prava potrošaču na kupovinu proizvoda u tačnoj mjeri i količini, na kupovinu proizvoda po objavljenim uslovima prodaje, na tačne podatke o proizvodu, ili je potrošaču obustavljeno pružanje javne usluge isključenjem sa distributivne mreže u toku postupka u kojem se račun osporava, neobezbjeđivanje potrebne dokumentacije koja prati robu u prometu, neisporučivanje plaćene robe, uslovljavanje potrošača prilikom kupovine proizvoda, nevraćanje kusura u apoenima manjim od pet centi, naplaćivanje kesa za nošenje sa logotipom firme, nepoklapanje cijena na rafu i kasi, ne isticanje cijena, neodgovaranje u zakonskom roku na podneseni prigovor trgovca itd.”... objasnili su iz nadležnih inspekcija.
Neki od razloga za odbijanje prijava potrošača, navode oni, su neposjedovanje dokaza o kupovini u vidu računa, ali i nemogućnost utvrđivanja identiteta trgovca kad se radi o kupovini preko interneta.
“To se najčešće odnosi na prodaju preko stranica na društvenim mrežama”, kazali su.
Precizirali su da je tokom 2021. bilo 873 prijave potrošača, 2022, 986, a 2023. godine, 862 prijave.
“Broj prijava je svake godine dosta visok i tržišni inspektori se trude da u što kraćem roku postupe i odgovore na iste”, kazali su iz inspekcije.
Istakli su da sarađuju sa svim organizacijama koje se bave zaštitom potrošača.
“Možemo reći da je saradnja u tom segmentu uspješna, organizovan je veliki broj okruglih stolova i diskusija u kojima su učestvovali i sami subjekti nadzora”, kazali su.
Iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP) ranije je rečeno “Vijestima” da “imaju utisak da potrošači slabo koriste sve mehanizme zaštite”.
“Najčešće su demotivisani procedurama i rokovima potrebnim za sprovođenje postupka, a to najčešće ide u korist trgovcima. Savjetujemo da potrošači više zahtijevaju svoja prava, jer samo informisan i aktivan potrošač je zaštićen potrošač”, poručili su iz te NVO.
CEZAP, kako su tada objasnili, u prosjeku dobije 2.500 do 3.000 upita za savjet godišnje.
Precizirali su da se pored velikog broja žalbi na iznose računa za struju i vodu, građani najčešće žale zbog naplate zastarjelih dugova, žale se i na kvalitet tehničkih uređaja koji neispravnost pokazuju već u prvim danima korišćenja.
“Reklamacije se gotovo uvijek odbijaju bez objašnjenja, ili to najčešće bude fizičko oštećenje, bez navođenja koje struke je lice ili komisija koje je donijelo takvu procjenu. Centar prima i veliki broj žalbi kada su saloni namještaja u pitanju: isporučuje se oštećen namještaj, pogrešne dimenzije, nestručni montažeri. Mjesecima se kasni sa isporukom, iako je ugovorom predviđen dan dostave unaprijed plaćenog namještaja”, naveli su ranije iz CEZAP-a.
Građani se, iskustvo je CEZAP-a, žale i na usluge mobilnih i kablovskih operatora, a razlog tome najčešće je neisporučivanje ugovorene usluge, neotklanjanje kvara na mreži u roku od 48 sati, produženje ugovora bez saglasnosti potrošača, loše servisne usluge, nemogućnost raskida ugovora.
Bonus video:
