Crnogorski mediji treba dublje da analiziraju probleme nasilja nad djecom, nalaze adekvatne sagovornike koji nude tehnička, a ne samo deklarativna rješenja i da u kontinuitetu izvještavaju o tome, poštujući pravo na privatnost.
To se navodi u analizi o izvještavanju crnogorskih medija o nasilju nad djecom, koju je uradila profesorica Lidija Vujačić sa Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore.
Analizu su podržali UNICEF i EU, u okviru kampanje „Zaustavimo nasilje“ i biće predstavljena sjutra. Na skupu će govoriti ministar kulture Janko Ljumović, šef predstavništva UNICEF-a Bendžamin Perks i Vujačić.
„Jedna od najvažnijih stvari koje možemo preduzeti da bi pomogli djeci u bilo kojem društvu je organizovanje inteligentne diskusije o djetinjstvu kroz medije koja spaja globalno znanje i razvoj djeteta u lokalnoj zajednici. To nam u Crnoj Gori nedostaje“, kazao je Perks.
Analiza je obuhvatila 1.063 medijske informacije koje se tiču djece, objavljene u aprilu i maju prošle godine. Od toga se 220 objava ili petina bavila nasiljem nad djecom.
Najviše se izvještavalo o vršnjačkom nasilju, a najmanje o seksualnom zlostavljanju djece.
„To ukazuje da je seksualno nasilje još tabu tema u crnogorskoj javnosti, kao i da novinari istraživači još nemaju dovoljno hrabrosti ili senzibilnosti da kompleksnije obrade ove najdelikatnije i najtraumatičnije teme“, ocijenila je Vujačić.
Vujačić primjećuje više senzacionalistički, pa i stereotipni, pristup temi, dok izostaje njena složenija elaboracija, odnsono nedostaju mišljenja stručnjaka, preporuke kako prevenirati problem, zaštiti i rehabilitovati žrtvu.
U analiziranim medijskim informacijama često se sugeriše da je nasilja među djecom sve više iako ne postoje podaci koji bi to potvrdili. „Često se ni ne postavlja pitanje o tome da li je vršnjačko nasilje zaista u porastu, od kada, zbog čega i koliko“.
Kako se navodi, rijetko se u medijskim objavama čuju "glasovi" djece iako bi, vjerovatno, da su intervjuisana mnogo neposrednije i dublje prikazala problem.
„Pravo na privatnost se često ne poštuje prilikom izvještavanja. Često se u medijima otkriva identitet djeteta, čak i u onim slučajevima gdje je potrebna dodatna opreznost, poput djece koja su žrtve, svjedoci ili počinioci najtežih krivičnih djela“, ističe Vujačić.
Čak i kada ne objave ime i prezime djeteta, mediji ga često identifikuju tako što pomenu lokaciju, neke karakteristične detalje iz porodične biografije, objave fotografiju kuće, škole, okruženja ili identitet roditelja, naziv škole u koju djeca idu ili ime nastavnika koji im predaje.
U preporukama se kaže da bi mediji trebalo prvo da upoznaju javnost sa uzrokom nastanka problema, potom predlogom institucionalnog rješenja i evaluacijom učinjenog rada, kao i da traže stručne sagovornike, prate mjerljive pokazatelje uspjeha, adekvatnu primjenu zakona i rad, naročito onih koji su profesionalno odgovorni.
Bonus video:
