Na prigodnoj svečanosti u hotelu "Sidro“, u subotu veče obilježeno je 60 godina mature prve generacije maturanata barske Gimnazije. Generacija koja je izgradila savremeni Bar, s punim pravom nosi epitet istorijske: za mnoge, i dalje je najbolja u istoriji ove Gimnazije, skoro svi su završili fakultete i skoro bez izuzetka, svi su se nakon završetka školovanja vratili u rodni grad čijem su napretku nesebično doprinosili tokom radnog vijeka.
Od njih 59, koliko su ih u život 1957. ispratili tadašnji direktor Gimnazije Nikola Lekić i razredne starješine Vidosava Vučinić i Andrija Miranović, u „Sidro“ je došlo njih 12, svako sa jedinstvenom životnom i profesionalnom pričom, i neskrivenim poštovanjem koje pomen njihovih imena izaziva kod Barana.
Na okupu generacije bili su dugogodišnji direktor barske bolnice dr Ljubo Živković, podjednako uvažavan i kao internista i kao govornik i kao šahista, negdašnji predsjednik opštine i direktor Luke Bar Svetozar Vuletić, poznati ginekolog dr Žarko Ivanović, doktorka Tatjana Jovović, general Špiro Niković, ekonomista, šahista i istoričar Spiča Vladimir Lukšić, privrednik Milorad Milo Nikočević, Žarko Stojović koji je za ovu priliku doletio iz Brizbejna u Australiji gdje provodi penzionerske dane, profesorica Dušanka Đurašković-Brajović.
Došli su i dr Sima Dobreci, jedan od najpoznatijih dermatologa koji je bio i profesor na Medicinskom fakultetu u Prištini, Ruždi Hasanaga, dugogodišnji glavni veterinar u Ulcinju i šire, a u noći ispunjenoj teško opisivim emocijama, posebne je kod slavljenika ipak izazvao dolazak Vjere Velašević-Kovačević, dugodišnjeg istaknutog crnogorskog prosvjetnog i društveno-političkog radnika, koju ni teška bolest nije spriječila da u kolicima dođe na susret.
"Bili smo generacija koja je manje hodala, a više letjela, koja je nakon preživljenih ratnih trauma antejskom snagom nadrasla siromaštvo iz kojeg smo potekli i od Bara koji je tada bio duboka provincija, učinili grad ljepote i ljubavi. U svoj grad smo uložili sebe bez ostatka, radili najbolje što smo mogli, ostali vjerni svojim snovima da Bar ispunimo plemenitošću, ljubavlju i dobrotom", rekao je u nadahnutom kazivanju dr Živković.
Vjera Kovačević je poručila da ova generacija jeste učinila mnogo, ali, da može dati još jedan doprinos svom voljenom gradu tako što bi podržala inicijativu da Bar dobije Pozorište kralja Nikole. U višečasovnom druženju, slavljenici su se podsjetili i onih 33 drugova kojih više nema, a sa kojima su i dalje zajedno i u mislima, i na velikoj slici u holu današnje Gimnazije "Niko Rolović“ na Topolici.
"Tada su bili izuzetno strogi kriterijumi, i trojka je bila visoka kao Rumija. Zato su i svi oni koji su završili tu Gimnaziju bili svi u vrhu u svojoj struci, ostvarili se i kao porodični ljudi i kao društveni radnici, i doprinijeli razvoju grada", rekao je Lukšić.
Na mjestu satre gimnazije ni spomen
Sa sjetom i žaljenjem, na druženju je ukazano da na lokaciji stare Gimnazije u Starom Baru nije izgrađen Spomen-dom u kojem su trebali biti muzej prosvjete, biblioteka, dom maslinara i mjesna zajednica.
"Urađeni su programski zadatak i idejno rješenje koji je djelo čuvenog arhitekte Aleksandra Baćka Kekovića, i tu se stalo, a data je čvrsta garancija od bivšeg rukovodstva opštine da će se to izgraditi. Ovaj objekat je trebao koštati oko 320.0000 eura, to je samo 0,6 posto novca koji je opština dobila od prodaje Maljevika, a danas na tom mjestu nema ni spomen ploče", kaže Lukšić.
Galerija
Bonus video:
