Dušica Drljević (79), nastanjena u Bjelišima kod Bara, ima veliku želju - da samovanje u svojoj garsonjeri zamijeni druženjem i njegom u Domu za stare u Risnu.
Bez rodbine i bez penzije, Dušica živi od mjesečne naknade od 120 eura, koliko dobija od Centra za socijalni rad.
Prije nekoliko godina, bila je smještena u Dom starih u Bijelom Polju, ali kaže da joj klima nikako nije odgovarala pa se vratila kući.
“Zbog zime i niskih temperatura odmah mi je oticala noga na mjestu na kojem sam je slomila prije desetak godina, to je bilo nepodnošljivo. Zato bi mi više odgovarao Risan, jer je ista klima kao u Baru”.
Priča da je rodom iz Morače i da je ostala bez oca u Drugom svjetskom ratu, nakon kojeg je preselila u Novi Sad kod majčine rodbine.
Po završetku školovanja, otisnula se u Veliku Britaniju gdje je provela 20 godina. Privukao ju je, kaže, hipi pokret i njegova filozofija. U Londonu je radila u bolnici, a onda se vratila u Novi Sad.
Sticajem okolnosti, ostala je bez dokumentacije o radu u Londonu, tako da nije mogla da ostvari pravo na penziju.
U rodnu Crnu Goru vratila se prije 20 godina, izabrala Bar za novi dom. U Centar za socijalni rad često dođe da pita ima li šanse da joj se izađe u susret, a najčešće je u čitaonici Kulturnog centra, gdje je moguće i najstariji posjetilac, uživa u književnosti.
“Željela bih da se sretnem sa predsjednikom Opštine Zoranom Srzentićem, znam da je ljekar i humanista, da ga zamolim da mi pomogne da pođem u Dom u Risnu”.
Bonus video:
