Nakon što se održala serija regionalnih konferencija u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu, više od 200 stručnjaka iz lingvistike i drugih društvenih nauka potpisalo je Deklaraciju o zajedničkom jeziku.
Sadržaj Deklaracije prenosimo u cjelosti:
Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan.
Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost.
Korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika.
Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih ”prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti.
Mi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da
činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama; svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodificirati svoju varijantu zajedničkog jezika; sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika; policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika; činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi; između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rječničkom blagu kao i na ostalim jezičnim razinama, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će ova Deklaracija biti objavljena i korištena; standardne, dijalekatske i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika.
Stoga, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na
ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama; zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika; prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti; izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih ”prevođenja” u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informiranja; slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičnih raznovrsnosti; jezičnu slobodu u književnosti, umjetnosti i medijima; slobodu dijalekatske i regionalne upotrebe; i, konačno, slobodu ”miješanja”, uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika na sveopću korist svih njegovih govornika.
Među onima koji su potpisali Deklaraciju su i Rade Šerbedžija, Boris Dežulović, Mirjana Karanović, Marko Tomaš, Nenad Veličković, Teofil Pančić, Filip David, Viktor Ivančić, Biljana Srbljanović...
Veliki broj je potpisnika iz Crne Gore, a među njima su pisac Balša Brković, poslanik Dritan Abazović, sociolog Bojan Baća, lingvista Milan Barać, glumica Varja Đukić, pjesnik i muzičar Vladimir Đurišić, blogerka Jasna Gajević, lingvistkinja Rajka Glušica, profesorica književnosti Božena Jelušić, aktivistkinja Bojana Jokić, urednik portala Vijesti Srdan Kosović, lingvista Igor Lakić, novinar i pisac Brano Mandić, profesor Milan Marković, aktivista Stevan Milivojević, pisac Nikola Nikolić, poslanik Koča Pavlović, pisac Đuro Radosavović, aktivistkinja Maja Raičević, odbornik SO Podgorica Luka Rakčević, književnik Bogić Rakočević, istoričar Šerbo Rastoder, saradnica u nastavi na Filološkom fakultetu u Nikšiću Ksenija Rakočević, advokat Damir Rebronja, politikološkinja Daliborka Uljarevič, politikolog Vuk Uskoković, politikolog Nikola Zečević...
Ako ste saglasni sa Deklaracijom, možete je potpisati ako kliknete ovdje.
Bonus video:
