Uprkos veoma obeshrabrujućem poslovnom ambijentu, opštem ekonomskom kolapsu i preovlađujućoj apatiji, nekoliko ljudi na sjeveru svojim novcem, idejama i trudom, uspjeli su da stvore male ili veće, uspješne ili biznise za koje će se tek čuti.
Tvrde da i mnogi drugi treba da krenu njihovim stopama, ali i da se unaprijed pripreme na mnogobrojne izazove, prepreke, a nekad i podsmijeh.
Iza pomalo nostalgičnog naziva „Divni medenjaci“ krije se mlad ali uspješan porodični posao sestara, studentkinje Bojane i pravnice Snežane Janković iz Kolašina. One, uz moralnu podršku i savjete majke Divne, već dvije godine u kuhinji svoje kuće prave domaće medenjake. Od mnogih drugih sugrađanki, koje su svoje kulinarske vještine pokušavele da unovče, sestre Janković izdvaja kreativnost i originalnost, ali i strogo poštovanje pravila. „Divni medenjaci“ osvojili su Crnu Goru zahvaljujući promociji po društvenim mrežama, a Bojana kaže da se prihodima „ne mogu požaliti“.
„Za ovaj naš porodični posao najviše je bilo potrebno kreativnosti i korektnog odnosa prema korisnicima. Medenjake pravimo isključivo od domaćih namirnica iz Kolašina, a osnovni sastojak je livadski med, sa obronaka Bjelasice i Sinjajevine. Posebna priča je ukrašavanje, to jest iscrtavanje, koje je pomalo i umjetnički rad“, kaže studentkinja.
„Divni medenjaci“ prave se ručno, oblikuju starinskim modlicama, a nema ograničenja u oblicima i ukrasima. Limit su samo želje onih koji ih naručuju. Sestre Janković se trude da budu aktuelne, pa svaki praznik isprati serija namjenski oblikovanih i ukrašenih kolačica. Mnogo se vodi računa i o pakovanju i prezentaciji, a uspješnost prodaje govori da mlade Kolašinke i to rade na najbolji način.
Njihov sugrađanin Pero Keker odavno je privatni preduzetnik. Oprobao se u mnogim poslovima, ali je bio među prvima u državi kada je 1995. godine počeo da proizvodi humus, odnosno uzgaj kalifornijske gliste. Taj posao sam je vodio deceniju i po, a od prije nekoliko godina time se bavi i njegov sin.
„Tada sam bio gotovo jedini u Crnoj Gori, pa sam zahvaljujući toj činjenici i imao tržište. Snabdijevao sam humusom specijalizovane prodavnice i cvjećare po cijeloj Crnoj Gori. Ukoliko kao dobru zaradu računate dovoljno novca za osnovne potrebe porodice, onda se može reći da sam dobro zarađivao. To su, kao što su i ove sada, bile teške godine za privatne poslove, ukoliko nemate podršku države. Ja je nijesam imao, nažalost, od države sam dobio samo prepreke i spoticanja“, priča Keker.
I pored toga što na desetine Kolašinca žive od prodaje drva za ogrijev, do prije godinu i po niko se nije sjetio da bukovinu prodaje u cjepanicama, složenu i praktično upakovanu. Tu dobro osmišljenu poslovnu ideju realizovali su u preduzeću “Kolašin Energy”.
Vladnici firme su Kolašinac Vlado Rubežić, koji je novac uložen u proizvodne programe zaradio tokom minulih godina u Bocvani, i njegova supruga Jelica Simić. Do sada je u toj firmi posao i stalna solidna primanja našlo dvadesetak Rubežićevih sugrađana, ali njegovi poslovni planovi su mnogo ambiciozniji, pa se računa da će u “Kolašin Energy” ubrzo raditi još na desetine Kolašinca. U najsavremeniju opremu supružnici Rubežići su do sada uložili stotine hiljada eura.
Na sve su mislili, pa imaju i proizvode za ona domaćinstva koji povremeno koriste drvo kao ogriev, Riječ je “weekend packu” koji sadrži dovoljnu količinu suvog drveta za oko jedan dan loženja.
Vlasnica male radnje u centru Berana interesantnog naziva „Imam ideju“ Ivana Pantović nema mnogo vremena za priču. Frekventost mušterija očigledan je dokaz da je Ivana povukla dobar potez i da je njena ideja bila originalna.
Neko dolazi da naruči dekoracije, neko da pronađe unikatnu, malu i jeftinu ideju za poklon, a neko jednostavno da razgleda „šareniš“ koji mami poglede prolaznika.
Ova mlada Beranka uspjela je da ideju za mali biznis pretoči u zanimljiv posao prodaje kreativnog rada.
„Prvobitna ideja je bila da svojom ponudom zaokružimo kompletan proces organizacije svih vrsta proslava, kako za one koji proslavljaju, tako i za one koji idu sa poklonima na te proslave“, kaže Ivana.
Ona objašnjava da radi na dekoraciji enterijera za vjenčanja, rođenja djeteta, rođendana i svakog drugog svečanog čina.
„Možda je neskromno reći, ali sam primijetila da se, od kada mi postojimo, a to je nekih godinu i po, način razmišljanja naših sugrađana o darivanju potpuno promijenio. Mnogima smo olakšali i mnogima uljepšali čin poklanjanja“, priča Ivana.
Njena malena manufakturna radionica i prodavnica postali su brend, tako da skoro da bi se moglo reći da ne postoji proslava u gradu na Limu, a da joj kreativna radionica i prodavnica „Imam ideju“ nije dala doprinos. Ona naglašava da najveći dio njihove ponude predstavlja ručnu izradu i unikat.
Ilinčić čeka finansijere za pronalaske
U originalne, ali i ideje zasnovane na nauci, neizbježno je uvrstiti i ono što radi ponalazač Zoran Ilinčić. Iako je on do sada nekoliko puta, sa manje ili više uspjeha i podrške iz kreditnih fondova pokretao private poslove, korist od svojih nekoliko stotina izuma tek očekuje.
Napravio je i razvio prototip sistema za proizvodnju električne energije, koji bi se, tvrdi, vrlo uspješno mogao koristiti i u urbanim i u ruralnim sredinama, a sastoji se od vjetrogeneratora i solarnih panela. Konstruisao je blok za zidanje, čije su karakteristike ekstremno dobre i superiorne u konkurenciji sa bilo kojom vrstom takvih elemenata u svijetu.
Finansijere očekuje i za ideju o konstruisanju kvalitetne i ekonomski isplative instalacije za proizvodnju i konzervaciju sokova ili džemova. Za proizvodnju je spreman još jedan njegov izum – amortizer zemljotresa.
Galerija
Bonus video:
