Ulcinjanin Veselin Mirović traži preispitivanje svih poslova na osnovu kojih je državno zemljište na atraktivnoj lokaciji u centru tog grada, prešlo u privatne ruke.
Mirović je u zahtjevu, koji je podnio zaštitniku imovinsko pravnih interesa Crne Gore, ukazao na niz nepravilnosti, koje su prethodile „nelegalnoj prodaji zemljišta, a potom i nezakonitom upisu prava svojine“ na Ć.T. iz Ulcinja.
Barska Primorka je, krajem 2002., prodala Ć.T. iz Ulcinja poslovni prostor od 858 kvadrata na Ploči blizu Pristana za 155.000 eura.
Aneksom ugovora iz februara 2005., prvi član osnovnog ugovora je izmijenjen, pa je prodavac kupcu prodao zemljište površine 190m2 i poslovnu zgradu u privredi od 530 kvadrata.
Mirović je pitao zaštitnika kako je moguće da se u članu jedan osnovnog ugovora iz 2002, pominje dvorište i poslovni objekat, a u članu dva samo poslovni prostor.
“Aneksom iz 2005, predmet prodaje je i zemljište, iako je ono bilo u državnoj svojini”, kazao je Mirović.
On je pojasnio da je još 1964, beogradski Vračar zaključio ugovor sa Opštinom o korišćenju zemljišta na Ploči na 90 godina i istakao da ni njegovi pravni sljedbenici, Centrojadran, TP Crna Gora i Primorka nijesu mogli steći drugo pravo.
Osim toga, kako je naveo, prostor na Ploči kupljen je po deset puta nižoj cijeni od tržišne.
U odgovoru Specijalnog tužilaštva na pitanja Vijesti, ističe se da je riječ o predmetu koji je okončan prije formiranja tog tijela.
“Uvidom u dokumentaciju koju je Specijalno državno tužilaštvo preuzelo od Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije i ratnih zločina utvrđeno je da je predmet završen službenom zabilješkom, jer tužilaštvo nije našlo da postoji osnovana sumnja da je bilo koje lice izvršilo krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti”, piše u odgovoru.
Iz Ministarstva finansija nijesu stigli odgovori na pitanja Vijesti koja su proslijeđena 26. decembra prošle godine.
Ovlašćeni zastupnik Mirovića, Darko Hajduković tvrdi da je osnovni ugovor zaključen bez prethodno raspisane javne licitacije i bez saglasnosti Savjeta za privatizaciju, što ga čini pravno ništavnim.
“Odluka o prodaji donijeta je samoinicijativno, a prostor je u privatnim razgovorima nuđen pojedincima iz Bara i Ulcinja. Da bi posao “pravno uobličila“, Primorka je pristupila zaključenju aneksa ugovora, koji, iako je ovjeren, ne proizvodi pravno dejstvo”, tvrdi Hajduković.
Ističe da je Ć.T. uprkos svemu, uspio da bez plaćenog eura više, u odnosu na osnovni ugovor, stekne osnov da se upiše i kao vlasnik na imovini koja je bila predmet korišćenja u državnoj svojini.
“Ni na to nije imao pravo, jer nigdje ne postoji dokaz da je imovina plaćena po tržinoj cijeni što je preduslov za upis prava svojine. Zato smo zaštitniku ponovo podnijeli inicijativu da preduzme radnje i poništi očigledno nezakonit pravni posao, odnosno ugovor i aneks ugovora”, kazao je Hajduković.
Mirović je naglasio da niko u državi nije preuzeo nijednu pravnu radnju u vezi sa tim slučajem izuzev specijalnog tužioca.
“ Vjerujem da je tužiocu prvi put nešto promaklo. Ovo su nove činjenice i siguran sam da ima prostora da preispita poslovanje čelnika Primorke u tom nezakonitom poslu”, kazao je Mirović.
Nestali papiri o prelasku imovine iz državne u vlasništvo Primorke?
Na saslušanju u ulcinjskom katastaru o pravu upisa svojine, održanom prije pet godina, advokat Primorke Marija Živković kazala je da je javno nadmetanje za prodaju imovine na Ploči bilo raspisano 9. 9. 2002, ali da nije bilo zainteresovanih kupaca „pa je prodavac prodao po ugovoru“.
Ona je potvrdila da je imovina prodata prije nego što je u kompaniji pokrenut strečajni postupak u maju 2005.
Mirovićev ovlašćeni zastupnik Vesna Raković, kazala je da beogradski Vračar nije bio ni vlasnik, ni nosilac prava korišćenja, nego zakupac kod Opštine Ulcinj, tako da nije mogao prenijeti više prava na Primorku nego što je sam imao „pa prema tome ni Primorka na Ć.T. Završnoj raspravi, iako uredno pozvan, nije prisustvovao zaštitnik imovinsko pravnih interesa, niti je našao za shodno da opravda izostanak.
Mirović je kazao da Živković nije objasnila kako je državna imovina prešla u vlasništvo Primorke.
“Nije ni mogla, jer mislim da je papirologija o tome uništena. Tražili smo u Primorci privatno da vidimo da li ta kompanija ima zemljište u Ulcinju. Nijesmo našli”, kazao je Mirović.
Bonus video:
