Usvajanje Zakona o javno-privatnom partnerstvu (JPP) je bitno za državu jer će doprinijeti privlačenju novih investicija, ali i budžetskoj stabilnosti, ocijenjeno je na konferenciji pod nazivom Bolji poslovni ambijent za brži rast i razvoj privrede. Domagoj Dodig iz hrvatske Agencije za investicije i konkurentnost smatra da je veoma važan stabilan regulatorni okvir, jer ovaj zakon neće trajatu koliko politička opcija nego mnogo duže. “JPP se definiše kao model nabavke infrastrukturnih projekata, a u javnosti se često definiše ka Javno-privatna pljačka”, rekao je Dodig na konferenciji koju su organizovali Montenegro biznis alijansa i Institut za preduzetništvo i ekonomski razvoj (IPER). On je kazao da je u Hrvatskoj 16 projekata JPP u operativnoj fazi, ukupne vrijednosti 338 miliona eura. Konusltant iz Srbije Dragutin Nenezić kaže da u Srbiji za puteve nema uspješnog JPP, pa treba biti oprezan. "Javnost je jako bitna i to treba da iskoristite", poručio je Nenezić. Smatra da je pohvalno to što je u zakonu prepoznata institucija samoinicijativnog projekta, jer se tako izbjegavaju problemi u nabavci konsultantskih usluga, jer investitor sve pripremi, a javni sektor odobrava, ali s druge strane dovodi se u pitanje neutralnost cijelog postupka.
“Te odredbe treba malo razraditi, kako bi očuvali integritet postupka da ne dođete u problem da imate investitora koji hoće da ulaže, a javni sektor se plaši da spovede”,poručio je Nenezić. Jelena Jovetić iz Ministarstva finansija kazala je da na zakonu rade šest godina i da ga ne mogu učiniti fleksibilnijim za privredu jer se moraju poštovati određene procedure i direktive EU. Na konferenciji je ocijenjeno i da izmjene i dopune Zakona o koncesijama predstavljaju odgovor na potrebe privrede i oblasti koja se uređuje, što bi trebalo da bolje definiše ugovorne odnose države i koncesionara. Generalna direktorica Direktorata za rudarstvo i geološka istraživanja u Ministarstvu ekonomije, Biljana Jestrović, saopštila je da se zakonska rješenja kroz izmjene i dopune pokušavaju prilagoditi praksi, kako bi se na najbolji način unaprijedio poslovni ambijent i definisali jasni ugovorni odnosi države i koncesionara. Ona je dodala da se prirodno bogatstvo koristi u svrhu obavljanja koncesione djelatnosti, zbog čega je u pitanju veoma osjetljiva tema. „To je vrlo osjetljiva tema i sa aspekta zaštite, jer smo svjedoci dijelom devastiranja određenih prostora i pokušaja da se njihova revitalizacija preciznije uredi kroz ovo zakonsko rješenje, u smislu svih obaveza po tom pitanju“, navela je Jestrović.
Ona je kazala da nijedan ugovorni odnos ne počiva samo na povjerenju, već da mora imati adekvatna sredstva obezbjeđenja.
Predstavnik IPER-a, Ivan Bošković, saopštio je da su izmjene i dopune Zakona o koncesijama proistekle iz prakse, usljed usklađivanja sa novim setom zakona, ali i da bi se odgovorilo potrebama privrede i oblasti koja se uređuje. „Upravo zbog toga se taj akt može gledati kao priznavanje određenih potreba iz prakse“, naveo je Bošković i dodao da je odnos između koncedenta i koncesionara živ. On smatra da bi tu trebalo uzeti u obzir činjenicu da se država trudi da što više zaštiti prirodna bogatstva, ali i da definiše pravila koja su dovoljno atraktivna za investiranje u tu oblast. Anja Čvorović iz MBA smatra da je neophodno pružiti adekvatnu podršku investitorima prilikom realizacije složenih investicionih projekata. „Nije lako iz ugla države, odnosno donosioca propisa, zadovoljiti pitanje zaštite prirodnih bogatstava i dobara u opštoj upotrebi, odnosno zaštititi se u potpunosti od neozbiljnih ponuđača, ali i donijeti propis kojim će se omogućiti realizacija investicija“, saopštila je Čvorović. Ona je dodala da ni česte promjene propisa nijesu dobre, ni za državu, ni za koncesionare, već da bi trebalo angažovati stručnjake za njihovu izradu.
Galerija
Bonus video:
