Alboninim dijamantima ima traga

Albona je imala uredno knjigovodstvo i Smolović je zatekao sljedeću dokumentaciju, vezano za dijamante
171 pregleda 10 komentar(a)
Radenko Lučić, Foto: Luka Zeković
Radenko Lučić, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 31.03.2014. 14:23h

Povodom teksta “Dijamantima ni traga” u kojem je stečajni upravnik Albone Dragan Smolović kazao da još nije pronašao dokumenta koja bi mu potvrdila da je bilo ili gdje se nalaze dijamanti u vlasništvu ove kompanije reagovao je osnivač i sada manjinski akcionara Albone Radenko Lučić čije reagovanje prenosimo u cjelosti:

“Iz pomenutog teksta se jasno vidi korektan i profesionalna namjera vašeg novinara M. Miloševića da dođe do istine oko kolekcije Alboninih dijamanata, međutim konačni efekat je upravo obrnut, što nije njegova krivica. Jer nije ovo prvi put da u crnogorskim medijima akteri Albonine likvidacije (naredbodavci i izvršioci), namjerno zaobilaze nesporne činjenici oko statusa dijamanata, da bi se prikrila njihova sudbina (čitaj: krađa) i kod crnogorske javnosti stvorila sumnja da li su uopšte i postojali.

Ovaj put nalog da „zamagli“ istinu imao je niko drugi no stečajni upravnik Dragan Smolović iznoseći notorne neistine, kao na primer: „...Jedini dokaz o dijamantima u preduzeću koji imam je potvrda Uprave carina da je privremeno zadržana roba...“ , „...ne mogu se banci obratiti na osnovu rekla-kazala priče...“ ili njegova ranija izjava da je „...priča o dijamantma samo bajka...“.

Albona je imala uredno knjigovodstvo i Smolović je zatekao sljedeću dokumentaciju, vezano za dijamante.

1. Ugovor o kupovini dijamanata između Albone i firme Qantum Satis iz Sijera Leonea.

2. Ino faktura uz prateći ugovor, neophodan za izvozno carinjenje iz Sijera Leonea.

3. Potvrda o plaćanju izvozne carine iz Afrike, kao i potvrda ministarstva za rudna bogatstva Sijera Leonea da je roba legalno izvezena.

4. Potvrda o legalnosti - porijeklu, kako propisuju pozitivni zakoni, za predmet dragocjenosti.

5. Specifikacija svih 26 dijamanata, sa jasno definisanim svakim komadom ponaosob (fotografija, oblik, čistoća, koliko ima karata i sl.).

6. Potvrda špeditera o izvršenim špediterskim uslugama.

7. Dokaz o uplati carinskih dažbina Upravi carina.

8. Jedinstvena carinska isprava br. 9969/35092, od 24.12.2012.g.

9. Potvrda Carinske ispostave Aerodromi CG br. 05863, od 23.12.2014.g da je roba zadržana na carini, koju je potpisao carinik Martinović Branko.

10. Druga potvrda Carinske ispostave Aerodromi CG, br. SP 2181, od 23.12.2012.g. da robu preuzimaju Vlado Vuković i Davit Arutjenjan. Na ovoj potvrdi se konstatuje da je vlasnik robe preduzeće Albona, Ulical 8.marta bb, a preuzimanju su prisustvovali osim pomenute dvojice (njihovi potpisi) i g. Miroslav Marinković, izvršni direktor Albone, kao i ovlašćeni predstavnik špedicije Knjaz.

11. Rješenje Poreske uprave - Sektora za praćenje poreskih propisa i inspekcijskog nadzora, br. 03/4 – 12719/1 – 13 (potpisao g. Novo Radović, pomoćnik direktora), o stavljanju založnog prava na predmetne dijamante za Albonin poreski dug.

12. Rješenje Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, g. Rista Femića, br. 5950/13, od 02.09.2013.g. kojim se nalaže izvršnom odjeljenju Privrednog suda da se stavi zaloga na predmetne dijamante zbog obezbjeđenja naplate poreskog duga.

Jasno je da ovakvim svojim postupkom D. Smolović ignoriše i omalovažava zvanične državne organe, a samim tim i državu Crnu Goru.

Moram da naglasim da Albonina potraga za dijamantima traje od aprila 2012.g. neposredno nakon bjekstva iz Crne Gore njenog većinskog vlasnika Davita Arutjenjana, ali brojni pokušaji (sastanci u Ministarstvu finansija, Poreskoj upravi, krivične prijave, tužbe za naknadu štete...) su završene samo na obećanjima ili i dan danas tavore u ladicama sudova. Više je nego očigledno da je neko mnogo moćan omogućio da dijamanti jednostavno nestanu na volšeban način i da blokada informacija i istine o njima traje do dan danas.

Prilikom njihovog uvoza izvršena je procjena od strane nezavisnih eksperata za tu vrstu robe i isti su ih procijenili na iznos između 10 i 14 miliona eura (zavisno da li se obrađuju ili ne).

Da nije došlo do ovakve besprimjerne krađe Alboninih dijamanata i da su isti iznešeni na aukciju, čak i u momentu uvođenja stečaja Albona je bila solventna firma. Njena osnovna sredstva u tom momentu su imala knjigovodstvenu vrijednost oko 4, potraživanja (kartice, veleprodaja i maloprodaje) preko 2, a zalihe roba oko milion eura, što uz prihod od prodatih dijamanata iznosi minimum 17 miliona. Nasuprot tome, Albonine obaveze u zemlji i inostranstvu i kreditna zaduženja su iznosila manje od 14 miliona.

O svemu navedenom postoji uredna dokumentacija, pa je i laiku jasno zašto je napravljan presedan i šta su osnovni razlozi Albonine likvidacije. Svaki dalji komentar je suvišan.

Bonus video: