Kada porodica koja živi od prosječne zarade kupi hranu i plati račune za struju, komunalije, telefon, ratu kredita, koje gotovo svaka ima, malo ili nimalo ne ostane. Ako je porodica podstanar, onda joj taj prihod od 490 eura ni približno nije dovoljan.
Ko nema svoj krov nad glavom i plaća zakup, ako živi u Podgorici u jednosobnom stanu, mjesečni troškovi su mu uvećani za najmanje 250 eura.
Prema zvaničnoj statistici 82.000 zaposlenih u Crnoj Gori, odnosno polovina od ukupnog broja, ima plate između 300 i 480 eura.
Prosječan račun za struju tokom januara je, prema podacima Elektroprivrede, iznosio 46 eura, iako je rijetkost da četvoročlana porodica sa dvoje odraslih i dvoje djece naročito u zimskom periodu ima potrošnju za taj iznos.
Uglavnom je značajno viši, osim ukoliko se prethodno izdvojilo za kupovinu drva pa se koristi kombinovano grijanje.
Za vodu, kanalizaciju, odvoz smeća mjesečno četvoročlano domaćinstvo izdvaja najmanje 15-ak eura, takse od po euro za kartice mobilnih telefona, tarifno brojilo za struju i kablovsku televiziju koštaju oko šest eura, prosječan telefonski račun nije niži od 20 eura, ne računajući troškove za mobilne telefone...
Samo na tih nekoliko stavki prosječno ode ne manje od 100 eura.
Veresija za preživljavanje
Predstavnica Unije slobodnih sindikata Sandra Obradović rekla je da su porodice koje moraju da žive od jedne prosječne zarade “više gladne nego site” i po svim definicijama siromašne jer kada se taj iznos podijeli na četiri člana, ispada da maksimalno mogu da potroše po 122,5 eura, što je za čak 53 eura ispod granice siromaštva.
"Oni su lišeni osnovnih životnih namirnica i osuđeni da žive preko veresije", ocijenila je Obradovićeva.
Njenu priču potvrdila je i majka dvoje djece Vesna J. iz Podgorice čiju porodicu izdržava suprug koji je opštinski službenik sa platom u visini prosjeka.
"Osnovno pravilo naše porodice je da se svakog mjeseca odreknemo nečeg što je neophodno. Odlučimo šta je to i sljedećeg mjeseca nadoknadimo na uštrb nečeg drugog", kazala je “Vijestima” Vesna čija djeca imaju deset i četiri godine.
Šećer košta najmanje 60 centi po kilogramu, a mjesečno ga treba oko pet kilograma, što čini trošak od tri eura
"Na hranu odlazi najveći dio novca. Samo na hljeb trošimo 20 do 30 eura. Isti su troškovi za mlijeko i jogurt, suhomesnate proizvode, sir, voće, povrće. Na hemiju trošimo 20 do 40 eura mjesečno, u zavisnosti od toga šta prifali. Uvijek kupujemo najveća pakovanja šampona, kupki, praška za veš i sličnih potrepština, kako bi duže trajalo i kako bismo uštedjeli, ali ipak na sve to odlazi dosta novca", objasnila je Vesna, čija porodica za gorivo mjesečno izdvaja oko 30 pa i do 50 eura.
Hrana najviše "guta" zaradu
Litar ulja u podgoričkim marketima košta od 1,30 do 1,8 eura, a za prosječno domaćinstvo mjesečno treba oko pet litara, što je trošak od minimum 6,5 eura, pakovanje od 10 komada jaja ne može se naći jeftinije od euro, a mjesečni trošak za taj artikal je oko pet eura.
Do prije desetak dana, kada je počela nestašica mlijeka, na tržištu litar u tetrapaku se mogao naći i za 59 centi, a sada je oko 70 centi. Ako domaćinstvo sa djecom troši po litar dnevno, izdatak za taj artikal je 21 euro.
Kilogram brašna tip 500 košta najmanje 49 centi, što je oko pet eura za 10 kilograma, kilogram domaćeg sira i jeftinijeg trapista je oko pet eura. Šećer košta najmanje 60 centi po kilogramu, a mjesečno ga treba oko pet kilograma, što čini trošak od tri eura.
Od neprehrambenih neophodno je izdvojiti i za zdravstvo i obrazovanje, a u razvijenijim zemljama troškovi za kulturu i rekreaciju su takođe osnovna potreba
Kilogram krompira je najmanje 60 centi, koliko košta i šargarepa. Kilogram junetine sa kostima je od 5,5 eura, piletine od dva eura, a teletina bez kosti oko 12 eura. Sve su to artikli koji su neophodni domaćinstvu.
U osnovnu hemiju spadaju deterdžent za veš, a tri kilograma koštaju najmanje tri eura, litar šampona je oko 2,50, sapun, kojih treba nekoliko mjesečno, košta najmanje 50 centi, pakovanje toalet papira od 10 rolni je najmanje dva eura, koliko košta i prosječno sredstvo za održavanje kupatila. Litar tečnog praška za suđe košta najmanje 1,5 eura.
Od neprehrambenih neophodno je izdvojiti i za zdravstvo i obrazovanje, a u razvijenijim zemljama troškovi za kulturu i rekreaciju su takođe osnovna potreba.
Sve navedeno, prema podacima Monstata, prosječnu crnogorsku četvoročlanu porodicu košta mjesečno čak 800 eura, tačnije 799,4 eura, što čini 1,6 prosječnu zaradu.
Sve na rate, od hrane do škole u prirodi
Značajni izdaci prosječnog domaćinstva su i za mjesečne rate koje se uplaćuju bankama, ali i osiguravajućim društvima ili poznanicima i firmama koji prodaju hranu i drugu robu na rate.
"Na rate registrujemo automobil, kupujemo drva, školski pribor, odjeću i obuću, zimnicu, a kredit smo uzeli kada smo renovirali stan i mjesečna rata iznosi 150 eura. Škola u prirodi za starije dijete košta 122 eura i to plaćamo u ratama", kazala je Vesna J. za “Vijesti”.
Na taj način, kako je rekla, njena porodica troši mnogo više od onoga što zarade, ali plaćanje na odloženo im donekle olakšava život.
Zarada pada, troškovi rastu
Od prosječne zarade, prema raspodjeli Zavoda za statistiku, 252 eura se potroše na hranu i piće, 351 euro za neprehrambene proizvode i usluge, dok renta košta 196 eura.
Monstatovi podaci pokazuju i da prosječna zarada konstantno pada, a da troškovi rastu. Tako je u januaru 2011. godine prosječna zarada bila 518 eura, prošle godine 505, a ove 490.
Niža je za oko 15 eura. Nasuprot tome, troškovi su za po oko 20 eura veći pa je potrošačka korpa u januaru 2011. godine koštala 751 euro, protekle 778, a sada iznosi 799 eura.
Galerija
Bonus video:
