Italija želi da nadomjesti manjak električne energije iz obnovljivih izvora iz zemalja Balkana, u čijem je centru Crna Gora zahvaljujući podmorskom kablu, ali je u pitanju partnerstvo nejednakih strana, ocjenjuje se u analizi grupe nevladinih organizacija Istočne Evrope, okupljenih u projektu BankWatch.
“Italija ima velike planove za uvoz struje iz zemalja Jugoistočne Evrope i za to ima podršku međunarodnih finansijskih institucija kao što je Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj (EBRD), ali i Evropske komisije.
Veliki dio te energije biće iz obnovljivih izvora energije i velikih hidroelektrana. Međutim, nezavisni mediji i nevladine organizacije širom regiona nijesu oduševljeni tim planovima, jer strahuju od narušavanja prirodne sredine, nepravilnosti u postignutim dogovorima, štete koja bi mogla da se pričini sposobnosti manjih zemalja da zadovolje svoje potrebe iz obnovljivih izvora i smanje emisiju ugljen-dioksida”, navode u analizi i dodaju da je Italija, ali i ostale zemlje EU suočena sa oštrim energetskim direktivama EU prema kojima moraju značajno da povećaju proizvodnju struje iz obnovljivih izvora i smanje emisiju štetnih gasova.
Pod međunaslovom “Kako će energetski potencijal iz obnovljivih izvora Balkana pojesti Italija”, u studiji se navodi da ta zemlja nije jedina iz EU koja planira da uvozi električnu energiju iz regiona Jugoistočne Evrope, ali je u centru pažnje zbog vrijednih grinfild investicija u tom cilju, što bi, kako se ističe, moglo da smanji transparentnost međudržavnih dogovora. Jedan od njih je upravo onaj vezan za gradnju podmorskog kabla, koji su potpisali bivši italijanski i crnogorski premijeri Silvio Berluskoni i Milo Đukanović.
Ocjenjuje se da količina potrebne energije za Italiju možda ne izgleda prevelika za nju, ali za male države Balkana je ogromna
Ocjenjuje se da količina potrebne energije za Italiju možda ne izgleda prevelika za nju, ali za male države Balkana je ogromna. Ističe se primjer Albanije, koja je 2009. godine proizvela svega 5 teravat-sati struje godišnje.
„Drugim riječima, Italija planira da uveze dvije trećine ukupne proizvodnje u Albaniji. To je alarmantno jer znamo da je Albanija veoma zavisna od uvoza električne energije te da je ta 2009. bila izuzetno uspješna po proizvodnji u odnosu na ostale godine”, navode autori studije.
Crna Gora u centru planova
U studiji se dodaje da italijanska Vlada, nažalost, još nije na jasan način napravila plan kako planira da uvozi struju sa zapadnog Balkana, koji su sve izvori uključeni u te planove, a nije dala ni informacije koliko je do sada potpisano i kojih ugovora koji bi trebalo da pokrenu sve planove.
“Crna Gora je za sada u centru tih planova, s obzirom na važnost podvodnog kabla koji će je spajati sa Italijom”, ocjenjuje se u studiji i podsjeća da su još 2007. potpisani prvi sporazumi i to između resornih ministara ekonomije.
Problematizuju i ulogu pljevaljske termoelektrane u svim tim planovima.
„Pljevlja su čudan izbor za centar izvoza obnovljive energije, s obzirom na to da je tamo smještena termoelektrana. To ukazuje na problem, jer će Italija iz tog izvora dobijati ‘prljavu’ struju, osim one ‘zelene’ iz obnovljivih izvora. To neće pomoći Italiji da ispuni kvotu za obnovljive izvore, ali će spasiti italijanske kompanije od plaćanja zbog emisije štetnih gasova. To će trajati sve dok balkanske zemlje ne postanu punopravne članice EU”, analizira se u studiji.
Kabl obavijen sumnjama u korupciju
Završetak izgradnje kabla između Tivta i Peskare, vrijedan 760 miliona eura, kapaciteta 1000 megavata, planira se do 2015. godne, ali je on od početka suočen sa sumnjama u korupciju, navode u studiji.
Završetak izgradnje kabla između Tivta i Peskare, vrijedan 760 miliona eura, kapaciteta 1000 megavata, planira se do 2015. godne
„Dizajniran da pokrije 390 kilometara ispod Jadranskog mora, sa dodatnih 25 kilometara na kopnu, kabl će dominantno finansirati italijanska Terna, sa crnogorskim učešćem od oko 100 miliona eura. Planirano je da Italija uštedi 225 miliona godišnje uvozom jeftine struje kablom iz Crne Gore i okolnih zemalja, dok se Crna Gora nada dobitku od svega 10 do 40 miliona godišnje. Samo dan nakon potpisivanja ugovora za izgradnju kabla u novembru 2010, italijanska ‘La Republika’ objavila je vijest o pokretanju istrage zbog sumnji u korupciju u tom poslu Terne”, navodi se u studiji i dodaje da je i MANS u Crnoj Gori podnio krivične prijave zbog sumnji u korupciju. Ugovorom je predviđeno da do aprila 2015. bude završena gradnja kabla, a očekuje se da bude do kraja te godine.
Terna se obavezala na ulaganje od 758 miliona, a CG Prenos oko stotinu miliona eura.
Kontroverzni projekti
Italija je, piše u studiji, postala važan spoljnotrgovinski partner Crne Gore zahvaljujući tim ugovorima, kao i ulasku A2A u vlasništvo EPCG.
„Taj tender je kritikovao diskvalifikovani grčki konkurent, dok je italijanska Terna obezbijedila akcije u prenosnoj kompaniji u Crnoj Gori, CGES-u, bez tendera. Kao rezultat vlasništva u EPCG, A2A je takođe uključena u planove izgradnje hidroelektrana na Morači. Oba ova projekta su veoma kontroverzna”, smatraju autori studije.
Galerija
Bonus video:
