Nastavak teksta iz jučerašnjeg izdanja “Vijesti”:
U cilju sagledavanja dva krucijalna izvještaja (RAIG “Izvještaj o zahtjevima za otkup tenderske dokumentacije od 05. novembra 2004, na osnovu kojeg se, dva mjeseca kasnije, priprema “Izvještaj Tenderske komisije Savjetu za privatizaciju i rezultatima tendera za prodaju 51,1204% akcijskog kapitala kompanije Telekom Crne Gore ad - Podgorica (br. 02-9 od 05. januara 2005.) potrebno je na trenutak podrobnije se vratiti analiziranju dodatne dokumentacije koju je Vlada objavila 27. januara, a koja se odnosi na Ponudu Matava u vezi sa prodajom državnog paketa akcija Telekoma Crna Gora.
Naknadno objavljeni dokument sadrži primjedbe Matava na Nacrt ugovora o kupoprodaji (u pitanju je propisana forma ugovora iz tendera) i Biznis plan o petogodišnjem razvoju kompanije.
Iznenađuju primjedbe, odnosno predlozi da se tarifni režim koji ima CT od 13. decembra 2004. zadrži do decembra 2010, kao i interkonekcijske cijene iz cjenovnika 16. decembra 2004. do kraja 2007. godine
Treba se zadržati na jednom članu koji je bio primjetno eksplicitan, ali koji nije prošao kao zvanični član potpisanog Ugovora. To je član 4 Nacrta ugovora, koji je uređivao potencijalne aktivnosti oko zatvaranja ugovora. Konglomerat obaveza vezanih za lokalne javne i komercijalne partnere i potencijalne tržišne podrške, koje kupac traži da budu riješene prije njegovog ulaska u kompaniju, u podčlanu 4.1 ukazuju na svojevrsno odustvo povjerenja. Iznenađuju primjedbe, odnosno predlozi da se tarifni režim koji ima CT od 13. decembra 2004. zadrži do decembra 2010, kao i interkonekcijske cijene iz cjenovnika 16. decembra 2004. do kraja 2007. godine; naravno, Vlada treba da garantuje da će regulatorna agencija ispuniti ove predloge investitora iz drafta ugovora. Ovo nije ušlo u originalni Ugovor, ali ostavlja otvoreno pitanje šta je bilo sa ovim “zahtjevima“...
Član 4.2.2 Nacrta je interesantan; upućuje na cilj investitora da kupi dvotrećinski paket akcija, iako tako definisan akcijski paket nije specificiran nijednim javnim dokumentom, što znači da je eksplicitno istaknut dio ponude Matava koji nije bio saglasan sa tenderskim detaljima. Ovu zamku da se manjinski paketi akcija pomenu kroz ugovor, Vlada je u tom trenutku odbila. Ali, nije postupila do kraja u skladu sa uslovima iz tendera. Za neupućene, sada nastupaju januarsko- februarski pregovori predstavnika naših javnih poslova (kako iz kompanije, tako i iz administracije), čiji je jedini trag elektronska neobjavljena korespodencija.
Kako je DT/Matav “stekao značajno iskustvo prilikom uspješne privatizacije makedonskog telekoma 2000. godine“, strateški partner iskazuje svoju posvećenost prenosu “know howa“, potencirajući da su oni “savršeni partneri“ CT-a.
Član 4.2.2 nacrta je interesantan; upućuje na cilj investitora da kupi dvotrećinski paket akcija, iako tako definisan akcijski paket nije specificiran ni jednim javnim dokumentom, što znači da je eksplicitno istaknut dio ponude Matava koji nije bio saglasan sa tenderskim detaljima. Ovu zamku da se manjinski paketi akcija pomenu kroz ugovor, Vlada je u tom trenutku odbila
Biznis plan kao marketing
Poslovni plan investitora ima prizvuk marketinške paušalnosti i primjetno agresivne deskriptivnosti, odnosno “slobode kupca da primeni svoju poslovnu procenu, u primeni investicionog programa...“
Koliko su ove procjene bile održive, jednostavno je prikazati putem primjera: digitalizacija fiksne mreže već je bila na nivou 98,9 odsto i bazirala se na 416 hiljada bakarnih parova; uputno je bilo pitati strateške investitore, kroz konkretne podatke, kakve investicije planiraju na ovih 1,1% preostalih klijenata za digitalizaciju i šta je to što je savremeni trend razvoja fiksne telefonije.
Pored dijela biznis plana koji ima intencije da mijenja ukupnu strukturu ljudskih resursa i sistema zarada, koji realno otkrivaju i potvrđuju ambivalentnost socijalnih definicija investitora, uz jasnu intenciju “mijenjanja kulture“, najvažnije je zadržati se na “opisno prezentovanom investicionom programu“ (citat o suštini investicionog programa iz izvještaja Tenderske komisije).
Da li je to tako?
Da li je to tako? Pa, da bismo saznali da su investicije dio tekućih aktivnosti kompanije i nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa novim investicijama strateškog partnera, treba se samo malo detaljnije fokusirati na petogodišnjim finansijskim izvještajima datim na kraju biznis plana: bilansu stanja, bilansu uspjeha i tokovima gotovine.
Jednostavno se čita da nivo osnovnih sredstava pada iz godine u godinu (sa 128 miliona na 111 miliona eura), gotovina raste do značajnih vrijednosti (sa 10 miliona na 121 milion eura – nijesu se razmatrale isplate dividendi), uz nepromijenjene vrijednosti osnovnog kapitala, s neznatnim rastom zadržane dobiti. U investicionim tokovima gotovine nema dodatnih izvora finansiranja, nego iz tekućih tokova kompanije se ulaže u odlive investiranja.
Rekapitulirano, kada se saberu ovi odlivi gotovine iz investiranja, dobija se ona opisna cifra od 67,3 miliona eura. Ali, ta cifra nijesu novodonešena sredstva-fondovi, nego lokalno generisana gotovina od klijenata sa ovog tržišta.
Bonus video:
