Preduzeće „Katel“ nikada nije privatizovalo Ciglanu u Beranama, već je na javnoj licitaciji 2005. godine kupilo imovinu Ciglane, koja se prodavala iz stečaja, a koja je bila u privatnom vlasništvu.
To se navodi u reagovanju direktora te firme Petra Đurišića na tekst „Srušili jedinu ciglanu,da bi opeku uvozili“ u kome on tvrdi da su u njemu navedene neistinite činjenice i da su najveće opstrukcije imali od bivšeg sindikalnog lidera Ciglane Veselina Radičevića.
U tekstu se navodi da je Ciglana privatizovana 2005. godine, pa srušena, a da država danas uvozi godišnje opekarske proizvode u vrijednosti od oko dvadeset miliona eura. Bivši sindikalni lider za to, između ostalog, krivi i “Katel”.
Đurišić navodi da su informacije o mogućnostima, kapacitetu, i stanju imovine objavljene u dnevnim novinama uz oglas o uslovima prodaje,objavljen od strane Privrednog suda u Bijelom Polju i stečajnog upravnika vrlo brzo pokazale kao netačne i „Katel“ dovele u zabludu, da na oglasu o prodaji ponudi najveći iznos.
„Tokom naših aktivnosti u Ciglani učinili smo sve što je bilo moguće da od tehnoloških kapaciteta, koji nigdje više u modernom i ekonomski isplativom ciglarstvu u svijetu ne funkcionišu, napravimo funkcionalnu cjelinu koja bi proizvodila kvalitetan, predvidiv i ekonomski opravdan proizvod. Zatečeni tehnološki kapaciteti nijesu mogli uprkos ulaganjima proizvesti proizvod bez ogromnih gubitaka, za svaki radni dan. Naime, umjesto uglja i drva, kao energentima, na kojima je Ciglana funkcionisala i davala nepredvidivu dnevnu proizvodnju sa ogromnim škartom, jedini izlaz je bilo rušenje postojećih tehnoloških kapaciteta i izgradnja novih koji bi funkcionisali na jedini mogući prihvatljivi energent - gas. U taj projekat smo 2008. godine ušli u saradnji sa partnerima iz Slovenije, Italije i Austrije. Svjetska ekonomska kriza koja je nastupila dovela je do odustajanja naših partnera od realizacije započetog projekta“, naveo je Đurišić.
On tvrdi da je, dok bude trajala gradnja i nastala kriza, Radičeviću ponuđeno da se počne sa obavljanjem građevinskih usluga za tržište.
„Navedenu ponudu sindikalni lider je sa indignacijom odbacio riječima ‘nećemo mi da ti kopamo kanale’. Ubrzo nakon toga je tražio za sebe isplatu u iznosu od 15.000 eura, uz konstataciju da što se njega tiče, on je završio sa nama. Ostale radnike u ovim pregovorima nije nijednom pomenuo. Kako smo odbili njegov zahtjev, počinju pritisci na svaki mogući način, uključujući iznošenje neistina u novinama i podnošenjem svakodnevnih prijava. Kako više ne želimo da trpimo ovakvo ponašanje obratićemo se sudu u nadi da će nas zaštititi od ovog gospodina“, saopštio je Đurišić.
Na konstatacije da se u Crnoj Gori godišnje uveze 20 miliona eura ciglarskih proizvoda, Đurišić je zapitao kako to da na ovako krupnom milionskom tržištu niko, uključujući regionalne i evropske kompanije ne sagradi modernu Ciglanu i nezgrnu ogroman profit, ako se zna da i najmanju mogućnost profita takve kompanije ne bi propustile?
Odgovor novinara u sjutrašnjim „Vijestima“
Bonus video:
