Pogledajte dobro fotografiju koja prati takst o beranskoj Ciglani u štampanom i online izdanju “Vijesti”. Na nju sam vrlo ponosan. Napravio sam je nekoliko mjeseci prije nego ste srušili Ciglanu, ne znajući da će se to dogoditi, i to je danas jedina fotografija ove nekadašnje beranske fabrike. Rezolucija nije baš najbolja, ali obratite pažnju na fabrički krug koji je prepun gotovih proizvoda. To je fotografija koja Vas optužuje više nego ovaj tekst na koji reagujete, a pritom ništa ne demantujete. To je fotografija koju treba da pogleda tužilaštvo i da poslije toga dođu i vide da je na tom mjestu danas gola poljana. Pa njima pričajte o Vašim planovima i svjetskoj ekonomskoj krizi.
Druga stvar koju bih želio da Vam kažem je da nemam namjeru da budem advokat bivšeg sinidikalnog lidera Veselina Radičevića kojeg optužujete da Vam je, navodno, tražio novac. Tom optužbom će se, pretpostavljam, on pozabaviti. Ono što ja sigurno znam, što sam vidio sopstvenim očima i čuo svojim ušima na zboru radnika, nakon što je Ciglana porušena, je to da su radnici, svi do posljednjeg, odbili Vašu ponudu da dok se ne izgradi nova ciglana ostave svoje porodice i dođu da fizikališu na Vašim zgradama u Podgorici.
Treće, Ciglanu jeste kupili iz stečaja, ali Vas je tadašnja Agencija za privatizaciju obavezala između ostalog da u naredne dvije godine investirate 715 hiljada eura, kao i da pet godina ne mijenjate djelatnost firme. Koliko ste investirali? Ciglanu ste srušili dvije godine od kupovine.
Moj jedini profesionalni interes je interes javnosti da zna. U ovom slučaju, interes javnosti da se ne zaboravi da je nekim čudnim putevima izvjesni biznismen iz Podgorice Petar Đurišić stigao u Berane sa novcem i kupio najstariji industrijski objekat u gradu, da bi ga potom porušio. Interes javnosti da pamti da je Petar Đurišić jedan od onih “biznismena” koji su Berane sa trećeg mjesta po industrijskoj i svakoj drugoj razvijenosti u Crnoj Gori, doveli na dno.
Zbog bijede u koju je zapalo Berane i on lično, skončao je svoj život radnik Ciglane Z. K, jedna od žrtava tranzicije. Vama u interesu je da se i to zaboravi. U svakoj pravno uređenoj državi Vi biste morali da se bojite pravde. Ovako ostaje da se makar Boga bojite što ste šezdeset familija ostavili bez kore hljeba.
Bonus video: