Očekujemo promjene u većinskim državnim preduzećima, na polju upravljanja i odnosa prema manjinskim akcionarima. Po pitanju kompozicije odbora direktora očekujemo ”šaren” sastav, vjerovatno da će tu biti i političara i nezavisnih ljudi, ali to nije naša stvar. Međutim, kada je riječ o izboru izvršnog menadžmenta očekujemo od nove vlasti da pristupi otvorenim konkursima zasnovanim na tržišnim principima jer se radi o društvima koja se kotiraju na berzi”, kazao je u intervjuu za “Vijesti” član Savjeta Crnogorske asocijacije malih akcionara Tripko Krgović na pitanje šta očekuju od političkih promjena.
“Takođe, značajnu promjenu priželjkujemo i u sudstvu, koje je bilo sve sem nezavisno kada su u pitanju akcionarska pitanja. Tokom godina rada, redovno smo gubili sporove čiste ako suza, a obrazloženja sudija su ostala za rubriku vjerovali ili ne. Možda samo da pomenemo slučaj ‘Ulcinjske rivijere’, gdje nam je sutkinja umjesto da poništi skupštinu akcionara uputila investicioni savjet šta je trebalo da uradimo sa akcijama”.
Kako gledate na situaciju u “Plantažama”, nakon što su neke promjene već uslijedile, odnosno bivša direktorica Verica Maraš je podnijela ostavku a odbor direktora, kojeg je predložila bivša vlada, za novog direktora je imenovao Miroslava Vukovića bliskog saradnika bivše direktorice?
Kao što znate, upravo su manjinski akcionari tokom zadnjih pet godina dali najveći doprinos ogoljavanju situacije u “Plantažama” i prognozirali posrnuće kompanije, što se na kraju i desilo.
Novo izabrani v. d. direktor gospodin Vuković ne uživa našu podršku iz razloga što dolazi iz pravnog sektora, a to je pozicija koja zahtjeva prvenstveno sofisticirane komercijalne vještine. Takođe, isti nas je na posljednjoj sjednici nazvao ”skupštinom stanara” tako da sve do njegovog pismenog izvinjenja on za nas ostaje obični stambeni upravnik. Očekujemo novu skupštinu i izbor našeg predstavnika Ivana Šćepanovića u odbor direktora.
Kakav bi mogao biti uticaj političkih promjena na već privatizovane državne kompanije, proces koji su pratile brojne afere?
Jako je bitno da se, bez obzira na populistički rasprostranjene ideje, radi na zdravoj investicionoj klimi, stabilnosti za kredibilne investitore i privlačenju istih. Ispunjenje ugovorenih privatizacionih obaveza će vjerovatno biti predmet provjere, moje očekivanje je da će npr., “Kontejnerski terminali” biti među prvima.
Treba očekivati i da dođe do preispitivanja slučajeva gdje su lokalni tajkuni mimo legitimnih i međunarodno raspisanih tendera došli do vrijednih preduzeća, često monopolskih. Učesnici sa tržišta se dobro sjećaju vremena kada je akcije nekih preduzeća i fondova, na berzi bilo moguće kupiti samo u teoriji, a u praksi se putem lažnih advokatskih punomoćja trgovalo na terenu. Kao, na primjer, kod “Lutrije”, “Nikšićke banke”, “Pomorskog saobraćaja”, jer “Bože moj (koji više nisi samo na nebesima nego i u politici), ne kupuj jer može mrak da te proguta”, kako se tad govorilo.
U čemu je bio najveći problem u odnosu bivših vlasti i manjiskih akcionara?
Prethodna vlast nikako nije mogla da prihvati da su kompanije u većinskom državnom vlasništu akcionarska društva koja su djelimično privatizovana. Jednostavno su gledali na ista kao 100% državna preduzeća koja su podređena nekim društveno-političkim ciljevima.
Izmislili su famoznu ”valorizaciju”, a valorizovati imovinu akcionarskih društava znači otimanje od privatnih investitora i negaciju postulata tržišne ekonomije. Ogroman smo trud uložili da to promijenimo, nebrojena saopštenja, dopisi Vladi, konferencije… Na kraju je to sve dovelo do prihvatljivih odnosa u pojedinim kompanijama, kao naprimjer u “Luci Bar” ili “Budvanskoj rivijeri”, ali koliko se otvoreno radilo protiv nas u slučaju “Ulcinjske rivjere” ili “Plantaža”, to već, ne možemo da zaboravimo.
Novoj Vladi zahtjev da ispita zakup "Ulcinjske rivijere"
Šta se sada dešava u slučaju “Ulcinjske rivijere” i davanja njenih hotela pod zakupu "Karismi"?
Nezapamćen je slučaj da država nazovi investitoru (Karismi) dozvoli da založi imovinu akcionarskog društva koja je predmet zakupa i na bazi njega podigne kredite kod domaćih banaka za ulaganja, pokloni im preko dva miliona eura za otpremnine radnika, a zatim i 2,5 miliona za nesaglasne akcionare. Dodatno ih od krize spasava držvani Investiciono-razvojni fond (IRF) sa odobrenom kreditnom linijom od 2,5 miliona.
Sve navedeno smo predvidjeli i konstantno iznosili u javnost i prije nego li je štetni posao sklopljen. Tako smo postali trn u oku bivšoj Vladi u mjeri da su posegli ka klasičnoj policijskoj torturi ne bi li nas ućutkali. Materijal za skupštinu akcionara su klasifikovali oznakom ‘povjerljivo’, te isti nismo mogli dobiti sem na uvid uz pisanu izjavu, da pod punom krivičnom odgovornošću ne smijemo javno komentarisati sadržinu istog. Uskoro ćemo se obratiti novoj Vladi sa inicijativom da se ovaj kriminalni slučaj temeljno ispita i omogući povratak u pređašnje stanje.
Bonus video:
