Ukidanje terminala za klađenje u ugostiteljskim objektima, koji ima rješenja prije odluke Ustavnog suda, mogla bi državu koštati desetak miliona eura, ukoliko bi izgubila taj spor kojeg priređivači već najavljuju.
Ustavni sud je 24. februara ove godine ukinuo dio Pravilnika o prostornim i tehničkim uslovima za priređivanje kladioničkih igara, odnosno dio rečenice "i u ugostiteljskim objektima”. Kako Ustavni sud nije rekao šta treba uraditi, proteklih sedam mjeseci Ministarstvo finansija i Uprava za igre na sreću su njegovu odluku tumačili tako da od njenog objavljivanja u Službenom listu 10. aprila ne izdaju nove koncesije, a da postojeće važe do njenog isteka. Koncesije su izdavane na rokove od tri godine.
Ministar finansija Darko Radunovića je prije 10-tak dana odgovarajući na poslaničko pitanje Aleksandra Damjanovića kazao da će terminali biti uklonjeni, ali da sada analizu finansijskih efekata ukidanja izazvane mogućim zahtjevima za naknadu štete. Da bi Vlada ukinula postojeće rješenja, kako je najavio ministar, mora donijeti poseban pravni akt kojim će to definisati.
Priređivači koji imaju terminale u ugostiteljskim objektima su protekle sedmice pisali Vladi navodeći da su njihova rješenja izdata na osnovu zakona i pravilnika kada je on važio i da bi sada njihovo ukidanje nanijelo ogromnu finansijsku štetu državnom budžetu i njihovom poslovanju.
Oni su naveli da bi država u naredne dvije godine, do kada traje najviše rješenja za terminale, na osnovu fiksne i varijabilne koncesije izgubila oko pet miliona eura svojih prihoda.
Prema podacima Uprave za igre na sreću sada postoji 326 terminala kod četiri priređivača. Fiksna mjesečna koncesija iznosi 500 eura po terminalu, a varijabilna je 10 odsto razlike između uplate igrača i isplate dobitaka.
Najavili su i tužbe u slučaju raskida i naveli šta će sve tražiti kao obeštećenje u slučaju ukidanja tog, kako smatraju, stečenog prava. Oni su naveli da su na osnovu izdatih rješenja investirali značajne novčane iznose u kupovinu opreme, zapošljavanje radnika sa kojima bi sada morali raskinuti ugovore, sklapanja godišnjih ugovora o zakupu sa vlasnicima ugostiteljskih objekata, godišnjih ugovora sa internet provajderima, polise za osiguranje opreme,... Svi ti troškovi bili bi dio odštetnih zahtjeva.
Oni nijesu naveli koliko bi iznosila ta obeštećenja i izgubljena dobit, ali bi prema informacijama “Vijesti” to moglo biti najmanje oko hiljadu eura po terminalu mjesečno u naredne dvije godine, za koliko sada imaju rješenja, što bi iznosilo oko sedam miliona eura.
Ovi priređivači navode da se protiv njih vodila kampanja pod lažnim razlogom zaštite maloljetnika, a da je stvarni razlog poslovni interes drugih priređivača koji su gubili bitku na tržištu. Kazali su i da nije tačno da terminal i EU i regionu nijesu dozvoljeni u ugostiteljskim objektima, već da ih naprotiv ima u većini zemalja EU, a u regionu u Hrvatskoj i Republici Srpskoj. Saopštili su i da nije tačno da je Ustavni sud dio pravilnika ukinuo zbog zaštite maloljetnika već da je Ustavni sud kazao da taj zahtjev nije relevantan, a da je pravilnik ukinut jer “ugostiteljski objekti” nijesu pomenuti u zakonu.
Predložili su da se novim zakonom o igrama na sreću, čija izrada već uveliko kasni, definiše uvođenje identifikacionih kartica za terminale, što bi smanjilo i teoretsku mogućnost da maloljetnik učestvuje u kockanju.
Bonus video:
