Na reagovanje Odbora direktora Barske plovidbe “Odustaju od kupovine broda samo ako padnu prihodi od najma”, odgovorio je novinar “Vijesti” Siniša Luković kojeg je odbor pominjao u tekstu.
NE PROPUSTITE
“Odbor direktora kompanije Barska plovidba tvrdi da nije odustao od kontroverzne kupovine “plovećeg groba” imenom “AF Francesca”, već da je odluku o nabavci tog 44 godine “mladog” i dotrajalog feribota samo odložio do kraja godine kada ističu ugovori o time charteru teretnih brodova “Bar” i “Budva” sa njihovim aktuelnim unajmiteljem i kada bi te brodove trebalo zaključiti u novi charter po trenutno još nepoznatoj (ali gotovo izvjesno nižoj) najamnini nego što je to sada slučaj.
To sada kaže isti onaj menadžment barske kompanije, koji je prije nepuna dva mjeseca bio rezolutno uvjeren da je “zatvorena finansijske konstrukcija” za kupovinu ne jednog, nego čak dva polovna feribota iz Italije. Ta njihova ubijeđenost je bila tada toliko jaka da su tražili dopunu dnevnog reda već zakazane sjednice Skupštine akcionara kompanije, insistirajući da se na njoj donese “Odluka o odobrenju kupovine Ro-Ro broda “AF Francesca” IMO 7602089”.
Zanimljivo, iako u toj odluci nigdje nema navedene cijene po kojoj će “Barska” od kompanije “Adriatica Ferries” kupiti ovaj brod (a menadžment sada tvrdi da to nije između 5 i 6 miliona eura kako su objavile “Vijesti”), Skupština akcionara je odluku usvojila većinom od 70,34% broja prisutnih akcionara, dok je njih 29,64% glasalo protiv. Odlukom je predsjednik Odbora direktora “Barske” “ovlaćen da potpiše ugovor o kupovini Ro-Ro/putničkog broda iz člana 1 ove odluke”, što će reći da je na dan 27. juna kada je održana sjednica Skupštine akcionara, s aktuelnim vlasnicima “AF Francesce” već sve bilo dogovoreno u vezi te transakcije. Kako onda sada Odbor direktora “Barske” u svom reagovanju na tekst “Vijesti” tvrdi da “Odbor direktora, niti bilo koji drugi subjekt iz kompanije, nije pregovarao sa vlasnikom broda ili njegovim brokerom, oko komercijalnih uslova nabavke broda”?
Nakon što su “Vijesti” poslije sjednice Skupštine akcionara objavile o kakvom se zapravo feribotu radi i koliko je kupovina takvog broda apsolutno neisplativa (i čak razumnom čovjeku potpuno neobjašnjiva), u javnosti se digla prava bura. Kombinacija javnog, ali i političkog pritiska dovela je do toga da se od već dogovorenog posla naprasno odustaje, a menadžment “Barske plovidbe” sada navodi da je to samo privremeno (do kraja godine) i čak tvrdi da je “Odbor direktora i na navedenoj redovnoj Skupštini akcionara najavio obustavu postupka nabavke fery broda, sa razloga da se neće i ne može realizovati predmetna odluka, ukoliko u ma kom pogledu bude ugroženo poslovanje kompanije, a naročito zbog krize izazvane padom najamnina brodova”.
Pa ako su već 27. juna navodno, najavili obustavu kupovine “AF Francesce”, zašto tu odluku nisu povukli sa sjednice Skupštine akcionara, već su dopustili da se o njoj glasa i da ona bude usvojena? Nešto tu baš i nije najlogičnije, zar ne? Međutim, to treba gledati u kontekstu postupanja manjinskih akcionara nakon odobrene kupovine trajekta, pa iznenadnog odustanka od nje i toga hoće li će manjiski akcionari sada zbog toga od većinskog vlasnika kompanije - države, tražiti i koliku odštetu u obliku obaveze da država otkupi njihove akcije. Stoga će vjerovatno, ova nerealizovana kontroverzna kupovina starog italijanskog feribota ubuduće biti predmet interesovanja ne samo pomorskih, već i pravnih stručnjaka koji rade u instituciji zvanoj Specijalno državno tužilaštvo, posebno u svjetlu činjenice da neki članovi Odbora direktora koji sada u njemu zastupaju interese države kao većinskog vlasnika i koji su gurali ovakvu kupovinu “AF Francesce” ranije u Odboru direktora bili kao predstavnici manjinskih akcionara kompanije, a u koje i sami spadaju.
Ne pada mi na pamet da sporim iskustvo članova Odbora direktrora, komesara Miloša Raičevića i kapetana Ivice Pavlovića i Mehdija Karamanage u pomorstvu, ali moram reći da niko od njih trojice koji, kako kaže, Odbor direktora imaju zajedno “preko stotinu godina navigacije i pomorskog iskustva”, ipak na “AF Francesci” nema ni stoti dio iskustva dvojice sagovornika “Vijesti” koji su kao strojari više godina plovili na tom brodu i izuzetno dobro poznaju “AF Francescu”, pa su nam bili veoma relevantan izvor kada je u pitanju tehničko stanje tog broda.
Stručnjaci sa “preko stotinu godina navigacije i pomorskog iskustva” nesumnjivo, znaju što znači pre-purchase survey polovnog broda i da taj pregled ne obavljaju nautičari-kapetani niti komesar-šef bijelog osoblja na putničkom brodu, već prije svega iskusni brodograđevni inženjeri i pomorski strojari. Čak i kada kupujete polovni auto od par hiljada eura (a ne brod od nekoliko miliona eura), obično sa sobom vodite mehaničara koji će najbolje procijeniti tehničko stanje auta/broda, ali se to u slučaju “AF Francesce” nije desilo. Još je zanimljivije što su dvojica iskusnih kapetana u ovim slučaju založili da se kupi trajekt koji dužinom od 148 metara, gazom koji je tek nepunu stopu manji od najveće dubine mora uz gat putničnog terminala u Baru, te ogromnim problemima u manevrisanju izazvanim često defektnim controlable pitch propelerima i bow thrusterima, prava “noćna mora” za uvesti u akvatorijum barske luke i vezati ga uz taj gat, pogotovo kada ima malo vjetra. Možda će kapetani uskoro i o tome morati da drže kratki pomorski tečaj tužiocima….
Bonus video:
