Vijeće Vrhovnog suda, kojim je predsjedavao sudija Branimir Femić, odbilo je kao neosnovan zahtjev za reviziju sudskog postupka nastalog po tužbi slovenačke firme Madras Co protiv nikšićke Pivare Trebjesa, a tužbu su prethodno odbili niži sudovi.
Na taj način, poslije 16 godina, stavljena je tačka na maratonski spor u kojem slovenačka firma nije uspjela da naplati potraživanje u iznosu od 158,4 hiljade eura. Osnivač je slovenačke firme je Miomir Moračanin.
“Po nalaženju ovog suda, a nasuprot navodima revizije, nižestepeni sudovi su pravilno potupili kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan”, ističe se između ostalog u odluci Vrhovnog suda.
Madras Co i Trebjesa imali su ugovor o kupoprodaji nikšićkog piva za 2002. godinu. Firma je imala ekskluzivno pravo za uvoz tog piva na slovenačko tržište. Početkom štrajka u Trebjesi 2002. prestala je proizvodnja i isporuka piva kupcu zbog čega je glavni distributer, na osnovu ranije zaključenih ugovora sa krajnjim kupcima, imao štetnih posljedica. Tužbom se tražila izgubljena korist.
Bivši sudija Privrednog suda Nikola Tomić donio je prije više od deceniju dvije presude u korist tužioca, ali su one potom ukinute. Sudija Nataša Bošković donijela je potom presudu u korist Trebjese i nju je potvrdio Apelacioni sud. Tu presudu je ukinuo Vrhovni sud u aprilu 2012. godine. Poslije kontrolnog zahtjeva tužioca, predmet je izuzet iz rada Boškovićeve i predat bivšoj sudiji Dragici Vujanović koja je prije dvije godine otišla u penziju. Poslije je ovaj predmet preuzela Borjanka Zogović. Tužilac je tražio njeno izuzeće, ali je zahtjev odbio predsjednik Privrednog suda kao neosnovan.
“Presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev je rezultat korupcije pred prvostepenim sudom, plagijata sudije izvjestioca pred drugostepenim sudom i nezainteresovanosti, i odsustva pravne stručnosti od strane sudija trećeg stepena”, kazao je za “Vijesti” advokat Madras Co. Borislav Radović.
On ističe da je za sada “prihvaćena istina, da nije bilo štrajka u Trebjesi 2002, kojega je u istinu bilo, da nije bilo obustave proizvodnje, koje je u istinu bilo, i da ne važi ugovor među strankama u periodu prije nego što je raskinut, iako je osnovni pravni postulat ugovornog prava da je ugovor zakon za stranke”.
“Korupciju nijesmo mogli prijavili jer se na broj telefona koji je objavljen na bilbordima 020 44 77 44 nikad niko ne javlja. Mi i dalje, kao crnogorske patriote, imamo nadu”, zaključio je Radović.
Bonus video: