Tek smo zagrebali po tajnama rubnog dijela Riječke i Lješanske nahije, gdje se poviše Plaćenovog luga, velike koritaste “vale”, prostire selo Đalci. Vidjeli smo koliko je zagonetan taj prostor, kroz koji je, prema legendi, nekada proticala “Štitarica”.
Računao sam od početka da predanje o presahloj rijeci ima osnovu, ali nijesam ni slutio da ću sa otvora jame u Donjim Đalcima osluškivati huk podzemnih tokova. I to na šezdeset metara dubine.
Još je Andrija Jovićević pisao da je cijeli potez od Cetinja i Stavora ka Skadarskom jezeru, povezan ponorima i podzemnim kanalima, kroz koje se silna voda sliva u niže krajeve.
Volat
Vraćam se sa Miloradom Pejovićem iz Donjih Đalaca. Stižemo do Ostre Glavice. Hoće da mi pokaže nešto podno brijega. Na dvadesetak metara udaljenosti u samom dnu stijene nalazi se mala pećina čiji je ulaz davno ozidan i svoltan. Ovakve stvari ne očekujete. Koliko li je ovo staro? Ko će to znat', kaže Milorad. Kako je ime ovoj vodi? Volat, uzvraća.
Milorad Pejović pored Volata pod Ostrom Glavicom u Đalcima
Pravi graditeljski biser. Primjer tradicionalne gradnje. Luk je izveden od duguljastih krša, dovoljno solidno da potraje vjekovima. Saginjem se i provlačim kroz oniži otvor. Od ulaza do bistre vode ima oko dva metra. Sve bi ovakve stvari trebalo triput zaštititi zakonom i sačuvati kao podsjetnik na prošlost.
Crkvište
Ostavljamo Volat i nastavljamo uz stranu. Preostalo nam je još crkvište poviše Ostre Glavice. Toliko je neobičnih stvari koje su mi zaokupile pažnju da sam umalo zaboravio na to. Prolazimo pored starog guvna i sa druge strane puta stižemo do kamene crkvene ograde. Prilazi se sa istoka. Ovakvi momenti su najneizvjesniji.
Crkvište u Đalcima s istoka
Nikada ne znate na šta ćete naići. Jer, ponekad su crkve renovirane, u čemu nema ničeg spornog, ali se to često čini na neznalački način i sa neadekvatnim materijalom.
Ponekad su, međutim, “pošteđene”. Poput crkve sv. Tome u Limljanima koja stoji nad malim vinogradom i izgleda kao da je upravo prenešena iz prošlih vjekova. Na šta ćemo, dakle, naići u Đalcima?
Neobična apsida
Na desetak metara od ograde ukazuju se ostaci građevine. Očito je da je crkvište netaknuto. Vjerovatno je u tom stanju još od kada je porušeno, negdje između 1692. i 1714. godine. Zatečen sam starošću.
Grubo zidana apsida (na istočnoj strani) se dobro drži. Začudo nije izgrađena tačno po sredini, već malo pomjerena ulijevo, poput one male crkve u Zagori, kojoj je apsida zbog stijene morala biti izmještena prema južnom uglu. Zašto je to ovdje učinjeno?
Tražim šavove po zidu da bih vidio da nije bilo kakvog proširivanja sa bočne strane. Izgleda da nije. Blokovi su u nenarušenom poretku, što ukazje da je tako bilo od početka. Zbog čega je ovo Milorade? Je li ovo zbog terena? Međutim, to kažem onako, jer zemljište je tu skoro ravno i nema ničega primijetnog što bi moglo da nametne ovakvu graditeljsku intervenciju.
Iznenađenje
Krećem prema pročelju crkve. Tamo me čeka još veće iznenađenje. Najveće! Sa kapije nijesam mogao vidjeti prednji dio crkve, koji je okrenut prema zapadu. Najednom se ukazuje zidani noseći stub pred ulazom.
Oltarski dio na đalačkom crkvištu
Ne vjerujem onome što vidim. Pa ovo je još jedna crkva sa zidanim stubovima i trijemom ispred ulaza! Još jedan dragulj iz crnojevićkog doba! Potpuno sam bio nespreman na ovakvu mogućnost.
Ubrzanje
Dakle, u Đalcima imamo istu situaciju kao i pred crkvom u Donjim Pelešima u obližnjoj Dobrskoj Župi, gdje se takođe nalaze ostaci zidanih stubova na kojima je stajala drvena konstrukcija trijema.
Pri čemu u prvi plan izbija okolnost da su oba sela bila na trasi starog puta od Karuča prema Sokolskim kršima. Slično je i sa trećom crkvom tog tipa, u brdskoj strani poviše Šin Đona.
Ona takođe stoji pored starog “mletačkog” puta koji se uspinjao od Šin Đona preko Špura i Arbanasa, da bi se nakon nekoliko kilometara spojio sa glavnim putem koji je dolazio od strane Ulića. Nema više nikakve dileme. Stara drumska mreža je nepogrješiv putokaz u potrazi za starom seoskom infrastrukturom.
Parapet
Dok obilazim crkvište kroz glavu mi prolazi hiljadu misli. Pažljivo razgledam prednji dio. Lijevi stub (gledajući od ulaza) je potpuno razgrađen, dok se desni još drži do visine od jednog metra. Širok je 45 cm. Od ulaza je udaljen metar i po.
Sa pročeljem crkve spojen je parapetom visine oko 35 cm - to je identična konstrukcija kao na crkvi u Ćeliji Dobrskoj, s tim što su tamo dimenzije malo veće. Prednji dio đalačke crkve je razrušen skoro do osnove, ali su zato srednji i oltarski dio u nešto boljem stanju, do visine od metar i po. Časna trpeza još stoji na mjestu.
Pored crkve je nekoliko grubo obrađenih grobnih ploča. Nekoliko ih je prenešeno unutar zdanja. Milorad pominje da je prije više od dvije decenije arheološki tim sa Cetinja vršio iskopavanja i da je u jednoj grobnici pronađen očuvani skelet ženske osobe.
Izvještaji?
Znači u Đalcima je bio stručni tim! Nijesam o tome ništa čuo, niti našao u literaturi. Izvještaj o tome najvjerovatnije nije ni objavljen. Ovo namah rađa mogućnost da je i u Donjim Pelešima i poviše Šin Đona bilo istraživanja o kojima nema izvještaja.
Ali, ne može biti! Saznanje o ovakva tri objekta na relativno malom prostoru bi glasno odjeknulo. Jer, naprosto ove tri građevine “crtaju” sliku nekadašnje situacije u ovim krajevima.
To je tipološki toliko očigledno i vremenski odredivo da bi praktično samo od sebe skrenulo pažnju na crnojevićki ambijent. I pokazalo se da sam u pravu. Znalo se samo za crkvu u Đalcima.
Šta “ne postoji”?
Ubrzo sam se pozdravio sa Miloradom i krenuo nazad. Malo je reći da sam se našao u čudu. U ovom istraživanju sam pratio naselja na trasi starog puta, računajući da će me to odvesti mnogim odgovorima.
Ali, ovoliko blago nijesam očekivao. Kako je moguće da ovo ranije nije izbilo na površinu? Jer, stoji nam “pred nosom”. Kako je, dakle, moguće da do sada nije uočena veza između ova tri crkvišta?
Moguće je da je ovo ostalo skriveno zbog toga što Andrija Jovićević 1911. nije pridao bilo kakav značaj detalju sa zidanim stubovima i trijemom. Naprosto nije bio svjestan zbog čega je to važno.
A veliki dio kasnije potrage se zasnivao isključivo na onome što je on zapisao. Ispostavilo se da ono na šta ovaj istraživač nije ukazao - “ne postoji”.
Nova situacija
Od trenutka kada je “izronila” treća crkva u Đalcima pojavila se potpuno nova situacija. Doduše, naziralo se to i ranije ali nije bilo dovoljno elemenata za čvrst zaključak.
Dakle, sada je u prvi plan izbila okolnost da se sva tri crkvišta nalaze na starim putnim trasama, kao i da se dva nalaze na dijelu puta koji se u Donjim Pelešima odvajao prema Sokolskim kršima.
U prvom trenu sam se zapitao da li nastanak ove tri crkve stoji u vezi sa gradnjom manastirskih crkava sa zidanim stubovima na Komu i u Dobrskom Selu? Da li tuda vodi put za razrješenje ovog klupka? Bila je to pomisao koja me je nakratko odvela u krivom smjeru.
Nedoumica
Na pogrešan pravac me je zaveo ambijent oko crkve u brdskoj strani više Šin Đona. Jer, u njenoj okolini se nalaze mnoštvo kultivisanih terasa. Ima ih toliko da to budi nevjericu.
To zemljišno bogatstvo me je dakle navelo na pomisao da bi se moglo raditi o nekoj manastirskoj crkvi. Ali, koji bi to onda bio manastir, kada stare povelje i listine ne ukazuju na takvu mogućnost u tom kraju?
Enigmu je uvećavalo i to što se radilo o prvom crkvištu sa zidanim stubovima na koje sam naišao. Zapravo, tog momenta nijesam ni pomišljao da će ih biti još. Bilo je to toliko neočekivano da sam ostavio to pitanje da malo sazri. Pomislio sam još tada da bi bilo dobro da u vezi toga konsultujem Aleksandra Čilikova.
Ali, nakon samo par mjeseci, naletio sam na crkvište u Donjim Pelešima. Tada je počelo da se otvara novo poglavlje. Pri čemu nije bilo vremena za “zrijevanje”, jer sam ubrzo nabasao i na treće crkvište - u Đalcima.
Seoske i manastirske crkve
Najbolje je kada do rješenja dođete sami. Ali, stvari su sada zahtijevale hitne odgovore. A mogao ih je ponuditi samo neko sa velikim znanjem i iskustvom. Neko ko ima istančani osjećaj za starocrnogorski ambijent.
Par dana po povratku iz Đalaca srio sam se sa Sašom Čilikovim na Cetinju. Ispostavilo se da je prije dvije decenije učestvovao u istraživanjima crkve u Đalcima. Rekao sam mu da su osim te crkve, “izronile” još dvije sa zidanim stubovima pred ulazom.
Ispostavilo se da su zbilja bile nepoznate. Zapravo bile su oduvijek poznate lokalnom stanovništvu, koje poput Jovićevića nije pridavalo bilo kakav značaj detalju sa zidanim stubovima.
Onda sam zapitao Čilikova o mogućoj vezi sa manastirskim crkvama na Komu i u Dobrskom Selu. Odmah mi je ukazao da je ovdje riječ o seoskim, grobljanskim crkvama i da motivaciju za njihovu gradnju, kao i patrone, treba tražiti u lokalnim potrebama.
Dobio sam i njegovu kapitalnu monografiju o crkvama i manastirima u basenu Skadarskog jezera, koja je objavljena 2012. u izdanju CANU. U svemu su ključna njegova dugogodišnja terenska istraživanja.
Knjiga
Sašinu studiju sam pročitao u jednom dahu. Uspio je da obuhvati ogromnu problematiku, koja bi mogla da ispuni nekoliko zasebnih tomova. Jer, crkve u skadarskom basenu grade se duže od 1600 godina, dok je sami “basen” nevjerovatno razuđeno područje. Mitski prostor!
Ne radi se samo o crkvama po ostrvima ili na obali, već i onima koje su podalje u brdskim stranama - u naseljima koja su kulturološki, politički, geografski, klimatski, saobraćajno, vizuelno i psihološki vezana za jezero. Za nas je najvažniji dio u kome se govori o crkvištu u Đalcima. Evo šta kaže Čilikov:
“Vremenima XV vijeka, dominantno iz perioda prije stupanja na vlast Ivana Crnojevića u Crnoj Gori, pripada i skupina malenih hramova čiji ktitori - često i patroni - nijesu poznati - pomenimo hram u selu Đalci kod Cetinja i crkvicu u selu Runje blizu Ostrosa. Svi ti hramovi, skromnih razmjera, koncentrisani na visovima iznad Skadarskog jezera, imaju približno identične arhitektonske karakteristike - jednobrodna osnova; polukružne apside; prelomljene gotičke svodove ojačane lukovima oslonjenim na pilastre. Prema osnovnom karakteru, crkvice Skadarskog basena, građene u prvom razdoblju vladavine Crnojevića - prije stupanja na vlast gospodara Ivana - u potpunosti su modelovane prema zapadnjačkim arhitektonskim uzusima - planovima gradnje tipičnim za Crnogorsko primorje još od preromaničkih vremena u koja su utkana pojedina, savremena, gotička rješenja. Može se opravdano tvrditi da je rezultat zapadnjačkog načina zidanja crnojevićkih hramova Skadarskog basena, prve polovine XV vijeka, u uskoj vezi sa angažmanom primorskih graditelja - posebno onih iz Bara kojim su Crnojevići jedno vrijeme i upravljali (“Crkve i manastiri basena Skadarskog jezera”, CANU, Podgorica, 2012, 200).
Dakle, ne može biti jasnije.
(Osamnaesti nastavak u naredne nedjelje)
(slobodan.cukic@vijesti.me)
Galerija
Bonus video:
