Posvećenici i entuzijasti
U vjekovnom iščekivanju odluke o sistematskim istraživanjima u Riječanima, veoma važnu ulogu odigrali su sami mještani. Pored zainteresovanosti za starinu, jednako je bila značajna i njihova spremnost za saradnju sa stručnjacima. Ovdje prije svega mislimo na pokojnog Jovana Spasojevića, čiji su preci naselili to mjesto nakon Grahovačke bitke 1858. godine.
Imanje Spasojevića širi se preko lijepe i plodne riječanske udoline Suntulije uz brdsku stranu prema istoku. Iznad njihove kuće, na daljini od oko 400-500 metara uzdiže se Budetina gradina. Na tom je mjestu rimski put napuštao udolinu Suntuliju i nastavljao ka jugu.
Jovan Spasojević je prilikom radova na svom zemljištu stalno nailazio na različite predmete. Bilo je tu sjekira, fibula, novčića, eksera, fragmenata stakla, keramike, predmeta od staklene paste, oruđa, komada drveta, čak i nedovršenih kipova. Počeo je da ih sakuplja još od šezdesetih godina i da o tome obavještava zainteresovane arheologe i istoričare iz Nikšića.
Negdje početkom sedamdesetih, na livadi nedaleko od svog doma, nedaleko od trase kojom je prolazio rimski put, uočio je položeni izduženi kamen, koji je virio iz zemlje. Nakon što ga je otkopao, ispostavilo se da je riječ o rimskom miljokazu sa još uvijek čitljivim natpisom. Prenio ga je i postavio ispred svog doma, gdje i danas stoji.
Ispred kuće Spasojevića
Jovanu je osim toga pripala i uloga važnog svjedoka o otkrićima koja su u međuvremenu uništena. Još kao dječak posmatrao je kako su seljani 1938. od kamenog kvadera sa Agirovim natpisom načinili korito.
Najvažnije je što je ovaj Riječanin vremenom svoju zainteresovanost za starinu prenio na sinove Milovana i Ljuba, koji su nastavili dobru saradnju sa stručnjacima. Sve do danas. Tako su u novembru 2012. na početku istraživanja Predraga Lutovca, brojni predmeti koje su Spasojevići pronašli na svom imanju tokom decenija, poslužili kao prvorazredna indikacija za ono što se krilo pod zemljom. „U razgovoru sa Ljubom i Milovanom Spasojevićem obišli smo i lokacije na kojima je pronađen arheološki materijal koji se nalazi u njihovom vlasništvu, a dat je arheološkoj ekipi na uvid”, piše Lutovac u svom izvještaju s kraja 2012.
Ali, Spasojevići se nijesu zaustavili na tome, već su ubrzo Lutovcu predali pomenutu privatnu zbirku sa oko trista različitih predmeta, koja je potom popisana i poslata u muzej na Cetinje.
Što je za svaku pohvalu i priznanje.
U ovaj krug zaslužnih spada i profesor istorije Jovan Ivović, zahvaljujući čijem je trudu sačuvana ploča sa natpisom Gaja - Epikadovog sina, koja se i danas nalazi na sigurnom u nikšićkom Zavičajnom muzeju.
Tu treba pomenuti i Vladimira Andrijaševića kome pripada dio zemlje u udolini Suntuliji, a koji je dao saglasnost za sprovođenje arheoloških istraživanja - što je na kraju rezultiralo važnim otkrićem mauzolejskog kompleksa sa tri grobnice.
Zasluga pripada i Mlađu Spasojeviću u donjem dijelu Riječana, iznad čije je kuće istražena velika praistorijska humka, takozvana Drenetina gradina.
Budetina gradina
Prilikom druge posjete Riječanima popeo sam se na Budetinu gradinu, na kojoj su ljudi nalazili utočište još u praistorijskom dobu. Na putu od imanja Spasojevića ka tom uzvišenju prešao sam preko zaravni na kojoj se ponegdje još naziru tragovi drevnog puta. Na brdu su u antičkom periodu, malo niže od vrha, podignuti moćni bedemi, elipsoidnog oblika sa kvatradnim kulama na krajevima.
Zidine široke oko 2,2 metra štitile su prostor dužine oko 90 i širine oko 50 metara. Sagrađene su od kamenih blokova spojenih krečnim malterom. Tokom prošlogodišnje kampanje, na zapadnoj strani prema Riječanima, otkriven je ulaz u utvrđenje, prilično uzan (1,2 m). U četiri sonde pronađeno je mnoštvo materijala iz ranog i srednjeg bronzanog doba, kao i iz antičkog perioda. Sve govori da će tu biti još puno otkrića.
Ulaz u Budetinu gradinu
Na samom zaravnjenom vrhu, desetak metara iznad zidina, pažnju mi je privuklo nekoliko razbacanih kamenova u krugu od 7-8 metara, ali postavljenih tako da bi se moglo pomišljati da su nekada bili u poretku.
Da li se na ovom brdu u predantičkom periodu možda nalazilo obredno mjesto, povezano sa posmatranjem i praćenjem nebeskih pojava? Drevne opservatorije na Kokinom brdu u Makedoniji kod Starih Nagoričana, kao i ona na brežuljku Mali Sveti Anđeo blizu Poreča u Istri, svjedoče da su nekadašnji žitelji ovih prostora činili ono za šta svjedočanstva nalazimo svuda po svijetu. Nema razloga da ne pretpostavimo da su nebeski događaji u jednakoj mjeri intrigirali i drevne Balkance. O tome uostalom ubjedljivo svjedoči nedavno otkriće u pećini Spili na Pelješcu koje je u svijetu izazvalo pravu senzaciju. Tamo je, naime, hrvatski arheolog dr Stašo Forenbaher, u tajnoj obrednoj prostoriji, otkrio djelove tanjira starog oko 2200 godina, na kome je bio naslikan zodijak.
Kameniti ambijent i vukovi
Po povratku sa Budetine gradine obratio sam pažnju na dvorište Spasojevića, osobito na miljokaz ispred ulaznih vrata kamene kuće. Bio je uspravljen i skladno uklopljen u ambijent, baš kao u dobu u kome je nastao.
Nije to slučajno. Milovan je klesar i kamenorezac. Sa kamenom je povazdan. Da mu kamen nije samo izvor prihoda svjedoče lijepo obrađena kamena sjedala ispred kuće. Ne znam da li ste imali priliku da upoznate nekoga ko druguje sa kamenom. Jer, posebna je to vrsta ljudi. Ne mislim pritom toliko na vajanje u kamenu, koliko na poznavanje njegove “duše” i potragu za onim plemenitim - što često prelazi u pasioniranost. Inače je cijeli ambijent oko kuće Spasojevića u znaku ljutog krša. Imanje je s gornje strane okruženo golim stijenama i ograđeno kamenim međama. U dvorištu, pored miljokaza stoji gotova „paleta“ obrađenih kamenih blokova. Tu je i nekoliko poslaganih fragmenata rimske kamene plastike.
U selu se tvrdi da je rimski put prolazio poviše kuće i nastavljao pored Budetine gradine. Popeo sam se do tog mjesta sa koga se udolina vidi kao na dlanu.
Milovan me kasnije pozvao u kuću, pa smo još jednom pretresli istorijat Riječana i druge pojedinosti, poput one da u drugom dijelu sela periodično izbija potok-rječica, koja teče nekoliko kilometara. Dok smo razgovarali iz lova se vratio Milovanov brat Ljubo, od koga sam saznao da u okolini ima sitne divljači, ali da do sela ponekad zalaze i vukovi.
U selu se tvrdi da je rimski put prolazio poviše kuće i nastavljao pored Budetine gradine. Popeo sam se do tog mjesta sa koga se udolina vidi kao na dlanu
Ozloglašeno nasljeđe?
Podatak da su Spasojevići Predragu Lutovcu poklonili privatnu zbirku od oko trista različitih predmeta, govori nam da je u Riječanima decenijama sve „frcalo“ od slučajnih pronalazaka. I pored neistraženosti, bilo je očito da se tu krije nešto veoma značajno. Tokom godina sve se više nametao značaj ovog sela. Iskusniji istraživači i poznavaoci prošlosti su bez mnogo napora mogli da zaključe da se tu krije jedna od ključnih tačaka u razumijevanju našeg istorijskog trajanja.
Baš kao što je to slučaj sa selom Dinoša, prigradskim podgoričkim naseljem, u kome se takođe gusto prepliću kulturni slojevi u rasponu od oko četiri hiljade godina.
Ali, u Riječanima je to bilo još jasnije, jer su u svemu tome važan orijentir bili latinski natpisi o kastelu Saltui i dokleatskim prvacima Gaju i Agiru.
Kada se sve to uzme u obzir, nameće se pitanje - zbog čega ovaj lokalitet nije ranije istražen? Zbog čega se ovoliko čekalo?
Jer, potreba za tim bila je do te mjere očita, da se stvar nalazila na granici paradoksa. Ako Riječani nijesu istraživani šta je onda bio kriterijum u odabiru drugih istraživačkih lokaliteta? Po kojoj su to metodologiji uopšte birani prioriteti? Ili su, možda, Riječani bili svrstani u „ozloglašeno nasljeđe“? Naša posla!
Osvrt na istraživanja
Vidjeli smo u kolikoj su mjeri slučajna otkrića igrala ulogu u razumijevanju arheološkog potencijala Riječana. Ali, indicije su jedno, a sistematska istraživanja nešto sasvim drugo. Uprkos brojnim pokazateljima, do nedavno je nad ovim mjestom još lebdjelo pitanje – šta se još čeka? To su one naše „poznate“ situacije, u kojima se važni lokaliteti ili potpuno zanemaruju ili se, zbog navodnog nedostatka novca, istražuju povremeno i djelimično – zbog čega se stvari otežu decenijama, dok neke potpuno prekrije zaborav.
Dio nalaza iz Riječana
Iskopavanja su konačno otvorena prošle godine, u okviru velikog arheološkog projekta „Putevi kontinuiteta“. Rezultati nijesu mogli izostati. Pokazalo se ono što su, bez pretjerivanja, i laici mogli pretpostaviti. Pokazalo se, takođe, da je suština u novcu. Samo dajte stručnjacima para i za ostalo ne brinite.
Predrag Lutovac je otvorio istraživačke rovove na nekoliko mjesta i na svima su se ukazali temelji drevnih građevina. Bilo je tu i puno pokretnih nalaza, ali u prvom planu su svakako temelji više građevina, koji su konačno izbili na svjetlo dana. Na širem području Riječana, malo-pomalo izranja arheološki kompleks sa više značajnih objekata iz različitih vremenskih perioda. Zapravo, njihov broj i raspored je takav da Lutovac često pominje kako smo još u fazi stvaranja predstave o lokalitetu.
Dvije kampanje 2012. i 2013. su dale važne rezultate. Drugačije nije ni moglo biti. Trebalo je samo zagrebati.
Sada je najvažnije da se stvar dovede do kraja. Poslušajmo šta o tome kaže Lutovac.
“Sondažna arheološka istraživanja sprovedena tokom 2012. godine, samo su potvrdila značaj Riječana kao bronzanodopskog uporišta, a potom i ilirskog i antičkog naselja ili kastela, neposredno vezanog za Duklju i ilirsko pleme Dokleate. Naravno, istraživanja treba nastaviti kako bi, u potpunosti, potvrdili iznesene činjenice i sistematski obradili jednu od značajnih lokacija u antičkoj istoriji Crne Gore.”
Trenutni tempo istraživanja u Riječanima, kao i na drugim lokalitetima obećava mnogo bolje dane za našu arheologiju – ukoliko novac ne presahne zbog nečega „važnijeg“.
Galerija
Bonus video:
