Izvještaj Janka Uskokovića iz 1886. godine
Zaboravljeni Piran grad se prvi put pominje 1886. godine. Zasluga za to pripada gradačkom učitelju Janku Uskokoviću koji je sačinio bilješku o starinama u Lješanskoj nahiji i poslao je istoričaru Marku Dragoviću, a ovaj je potom objavio u dva navrata u "Glasu Crnogorca".
U prvom članku u broju od 20. maja 1886, kaže se, pored ostalog, da se blizu sela Farmaka “nalazi veliki stari grad (biće razvaline) Piran grad, kojega je, kako kažu, zidao Stefan Crnojević“.
U drugom članku od 15. jula 1886. daju se opširniji podaci.
"Blizo Piran grada nalazi se mala stara crkva i od pomenutoga grada, pa do crkve nalazi se lijep stari drum. Oko crkve ima mnoštvo grobova. Među tima ima jedna poluokrugla grobnica 96 unača dugačka, a 12 unača debela. Na ploči je izrezan u kamenu cio čovjek, i pored njega urezan mač. Nalazi se je njeki natpis iz kojega se je moglo poznati slovo Z i K ... Stari ljudi pričaju da je kod te crkve ukopan Đorđe Kastriot i da je ta poluokrugla grobnica njegova. Na ploči druge jedne grobnice izrezana je čovječija glava i arhijerejska štaka, te po tome izgleda da je tu sahranjen koji jepiskop...”
Pogled na Farmake sa starog puta za Cetinje
(Marko Dragović u istom članku interveniše u vezi tumačenja slova na grobnoj ploči – “gospodin Uskoković prvo slovo bilježi kao Đ, ali neće biti nego Z, što zajedno sa K označava godinu 7020 od stvaranja svijeta, a od rođenja Hrista, 1512” - Dragović je čitaocima obećao i da će sve naknadno istražiti i objaviti opširan izvještaj, ali obećanje nije ispunio.)
Uskoković je u izvještaju propustio da precizno odredi lokaciju Piran grada, kao i lokaciju male crkve u njegovoj blizini. Znamo jedino da je bio “blizu Farmaka”, što se odnosi na široko područje.
Na Uskokovićeve podatke kasnije se osvrnuo Risto Dragićević – učinio je to u sklopu priče o nekadašnjem manastiru u Farmacima. Dragićević podsjeća kako se u zemljopisu iz 1911. godine učilo da su Farmaci poznati po Piran-gradu, pa se osvrće na Uskokovićev izvještaj iz 1886, fokusirajući se na dio koji mu je bio važan – na podatak da se u okolini Piran grada nalazi „jedna mala crkva kod koje je grobnica sa figurom čovjeka sa mačem, kao i još jedna grobnica na kojoj je uklesana arhijerejska štaka“.
U prethodnom dijelu ukazali smo na predanje o manastiru u Farmacima. Pavle Radusinović (1991.) kaže se da se u najplodnijem dijelu atara nalaze “ostaci manastira (ili veće crkve)”, kao i da je crkva u Farmacima podignuta na temeljima starog manastira ili crkve, srušene po svoj prilici 1862. godine. Ovo pominje i Milivoje S. Đurišić (2003.) Kaže da se “u Farmacima, u Farmačkom polju, nalazio nekada veliki manastir koji je imao i prostorije za konak”.
Crkva u Farmacima
Ali Risto Dragićević se nije oslanjao na narodnu predaju, već na Pavla Rovinskog, koji je „o manastiru u Farmacima ostavio više interesantnih podataka“.
Rovinski je krajem 19. vijeka, nakon posjete tom selu, zapisao da „od samoga manastira nije ništa ostalo, ali kada seljani obrađuju zemlju nailaze na tragove nekih građevina“.
Odakle Rovinskom uopšte ideja o manastiru u Farmacima?
Ovo pojašnjava Risto Dragićević. Sve je zasnovano na starom zapisu koji je Rovinski imao u rukama. Radi se o „pergamentu igumana Rafaila ot Lješka polja, ot Farmakah, koji je bez datuma“, ali se „po raznim detaljima“ zaključuje da je „sigurno iz XVIII vijeka“.
"U tome zapisu stoji da iguman (Rafailo) predaje Cetinjskom manastiru sve dragocjenosti svoga manastira, što dokazuje, kaže Rovinski, da je njegovome manastiru u to vrijeme zaprijetilo raznošenje i uništenje. Iguman Rafailo, kome je bilo 'prestrižno' ime Isidor, kako sam kaže u zapisu, priložio je Cetinjskom manastiru: jevanđelje okovano, sa više od 40 obraza, ikonostas na kost, tri kandila, šest krstova, ripidu, psaltir, 4 epitrahilja, 15 rizah bijelih ot platna itd."
Pegament igumana Rafaila nije sačuvan i o njemu možemo govoriti isključivo na osnovu svjedočenja Pavla Rovinskog.
Dragićević je bezrezervno prihvatio rezon ruskog naučnika, ne sumnjajući da je bilo manastira u Farmacima. Zbog toga je i usmjerio pažnju na detalj iz Uskokovićevog izvještaja o arhijerejskoj štaci na grobnoj ploči kod crkve blizu Piran grada.
Štaviše, Dragićević razrađuje tu priču, pa podsjeća da su Turci za gradnju svojih objekata koristili blokove sa porušenih manastira. Na osnovu toga zaključuje da su "vjerovatno za ove građevine preneseni čak i temelji manastira iz Farmaka".
"Od Farmaka do Podgorice nema ni desetak kilometara, pa je prenošenje kamena od manastirske zgrade, pa sigurno i crkve i manastirskih konaka, bilo lako izvršiti. To se lijepo može potvrditi jednim fermanom još od 18. februara 1560. godine koji je sa Porte upućen skenderijskom sandžaku i podgoričkom kadiji, a kojim sultan odobrava “da može Abdul-baki, beg dukađinski, uzeti kamen sa neke zapustjele crkve u podgoričkoj nahiji skenderijskog sandžaka za potrebe hamama koji dukađinski beg podiže čak u Lješu".
Međutim, sve je to vrlo problematično.
Pitanje je, na koju se lokaciju odnosi sultanovo odobrenje o odnošenju kamena sa „zapustjele crkve u podgoričkoj nahiji“? Jer, na tom prostoru bilo je mnošvo porušenih crkava i manastira.
Štaviše, bilo ih je nekoliko u neposrednoj okolini Farmaka.
Na tlu današnje Donje Gorice postojala su dva manastira - u Golužbi i na Mratinjskoj glavici. Nagađa se da je jedan manastir mogao postojati i u Berima. Osim toga, postoje podaci i o nekadašnjem manastiru u Lekićima.
Prizor iz porušene crkve u Lekićima
Tako Pavle Radusinović piše da u ataru tog sela nalazimo “temelje stare sakralne građevine i obdjelano kamenje”. “Jedna fina čeona isklesana rozeta, sa ostataka ovog, prije bi se reklo, manastira nego crkve, ugrađena je kasnije u donjokokotsku crkvu, koja se nalazi naspram njega.
Potezom od ostataka tog manastira do manjeg uzvišenja na kome se nalazi tzv. Crnojevića grad, zvani Divan, pruža se plodna ravnica koja je mogla biti manastirski posjed. Zauzevši ovu zemlju, Turci su manastir najvjerovatnije, rano porušili” (“Stanovništvo i naselja Zetske ravnice”, 1991, str. 39).
O istom piše i Milivoje S. Đurišić:
“U ovom selu na samoj obali Sitnice, bio je nekada manastir, koji je davno porušen. Tu se sada nalaze gomile tesanog kamena” (“Lješanska nahija”, 2003, str. 246).
Dakle, postojala su brojna manastirišta i ferman iz 1560. mogao se odnositi na različita mjesta.
Dragićević, ne precizira da li se “manastir” nalazio baš na prostoru sela Farmaka ili na nekom mjestu u blizini. Osim toga, ne znamo koliko mu je bio poznat teren Farmaka i okoline.
Kakve veze sve ovo ima sa Piran gradom?
Vraćamo se izvještaju učitelja Janka Uskokovića iz 1886. u kojem se jasno kaže da je Piran-grad bio “blizu Farmaka”, kao i da su se “blizu Piran grada” nalazili mala crkva, lijepi stari drum i groblje.
Na koju se tačno lokaciju odnosi odrednica - “blizu Farmaka”?
Pogled na Farmake, ka jugu, iz pravca Šteka
Može li se ova “blizina” odnositi na Grbavce, na čijem se samom početku nalazi zaselak Piranići – iznad kojega na kamenitom brežuljku stoje ostaci Divan grada? I da li naziv Piran grad stoji u vezi sa selom Piranići, koje se pominju u turskim defterima 1521. i 1523. kao i kod Marijana Bolice, 1614. godine? (Ovo selo je u Boličino doba imalo 29 kuća sa 60 vojnika pod komandom Raička Mijova – Piranići su kasnije primili islam i prešli u Botun, na drugoj strani Morače.)
Ali, nije riječ o tom grbovačkom zaseoku jer je on od Farmaka udaljen preko 2 kilometra – previše da bi bio “u blizini” – uostalom, Uskoković se u tom slučaju ne bi ravnao prema Farmacima, već bi rekao da je Piran grad “blizu Lekića” ili pak, da je u samim Grbavcima.
Očito je da se ono “blizu” odnosilo na bližu okolinu Farmaka - možda to znači nekoliko stotina metara, a možda i cijeli kilometar.
Ovdje nam je dragocjena Radusinovićeva bilješka o mjestu “Plandište” poviše Farmaka, pored novog puta za Cetinje, gdje su se nalazili ostaci male crkve sa grobljem – a što odgovara dijelu Uskokovićevog opisa.
U raspitivanju o “Plandištu”, saznao sam od jednoga Vukčevića iz Šteka, da su pored magistrale, poviše brda Mihinje, zbilja postojali ostaci naselja, ali da je “sada taj teren nasut”. Obišao sam to mjesto i naišao na zgodnu udolinu na brdskoj strani – ali što god da se tu nalazilo, prekriveno je u proteklim godinama tonama šuta.
Preostaje nam predanje da je “oko mosta na Sitnici sa obije strane bio grad”. Ovo se međutim odnosi na lako dostupno mjesto u polju. Ukoliko se Piran grad zbilja nalazio “blizu Farmaka”, daleko je logičnije da je bio podignut negdje na zaklonjenoj i nepristupačnoj tački.
O tome dovoljno govori pozicija Divan-grada iznad Grbavaca - podignut je na teško dostupnom kamenitom uzvišenju do koga se stiže samo strmom kozjom stazom. Dakle, nema pristupnog puta, što je u skladu sa opštom nesigurnošću vremena u kome su se pojavili Crnojevići.
Pogled prema Donjoj Gorici iz pravca Bera
Osim toga, iz Divan grada se, u slučaju potrebe, lako moglo uzmaći preko brda. Pozicija Divan-grada na samom brdskom obodu, iznad polja, na desnoj strani Morače, ukazuje da se i Piran grad najvjerovatnije nalazio na sličnoj lokaciji, na brdskoj strani poviše Farmaka.
Opšti ton Uskokovićevog izvještaja ukazuje da je to mjesto bilo dobro poznato u drugoj polovini 19. vijeka. Pominju se mala crkva i lijep stari drum koji od Piran grada vodi do nje, mnoštvo grobova, neobična okrugla grobnica koju stari ljudi vezuju za Đerđa Kastriota i zagonetna znamenja.
Doduše, vidi se da Uskoković nije bio na licu mjesta, jer kaže “da se blizu sela Farmaka nalazi veliki stari grad Piran grad (biće razvaline)”. Neko je dakle ovom gradačkom učitelju pripovijedao o tome, dok je on komentarisao da su “valjda” u pitanju njegovi ostaci.
U tom je smislu vrlo uputna oskudnost podataka koje je Pavle Rovinski ostavio nakon posjete Farmacima – pomenuo je samo sporadične tragove građevina na koje seljaci nailaze u polju. Ni pomena o “gradu” i maloj crkvi. Doduše, ne možemo izričito tvrditi da je Rovinski znao za Uskokovićev izvještaj.
Kako bilo, ovaj “grad” kao da je ispario nakon Uskokovićeve bilješke. Recimo, na koncu, da je vrlo neobično što o njemu nije ostavio ni slova dobro obaviješteni Andrija Jovićević.
Osobito s obzirom na okolnost da se o Piran-gradu govori u zemljopisu iz 1911. koji je Jovićević, kao učitelj, sigurno dobro poznavao, pa je morao znati i za tu “farmačku znamenitost”.
Janko Uskoković u “Glasu Crnogorca” od 20. maja 1886. izvještava da se blizu sela Farmaka “nalazi veliki stari grad (biće razvaline) Piran-grad, kojega je, kako kažu, zidao Stefan Crnojević“. Od njega vodi “lijep stari drum” do „male stare crkve” oko koje “ima mnoštvo grobova”
Galerija
Bonus video:
