Nakon što je ministar i potpredsjednik Vlade Crne Gore Igor Lukšić tokom januara rekao:"Tema NATO biće visoko pozicionirana u predizbornoj kampanji tako da niko ne može prigovoriti da građani neće o tome odlučivati glasanjem za neku do političkih partija" istu misao je potvrdio dojučerašnji koalicioni partner Ranko Krivokapić, kazao je član UO Pokreta za neutralnost, Stefan Đukić.
Đukić je podsjetio da je Krivokapić izjavio: “Ne mislim da je referendum odgovor... Idu izbori i svaka partija će imati svoj program i oko NATO. Njime će se legitimisati”.
Đukioć smatra da ova izjava odmah odbacuje argument koji su se čuo protiv izjašnjavanja građana na referendumu - da smo neinformisani. Član UO Pokreta za neutralnost se zato pita zašto se troši velik novac iz budžeta na informisanje građana ako ne daje rezultate, te kako je iko sposoban da podrži partiju koja je za ili protiv NATO a da nije sposoban da se o tom pitanju odredi?
"Da li je bolje da se o ovom pitanju odredimo na izborima, kroz svoje političke predstavnike, ili direktnim glasanjem kroz referendum? Pravila posredničke demokratije nam govore da su poslanici naša produžena ruka, da predstavljaju našu ukupnu volju u najvišem zakonodavnom tijelu, da predstavljaju skup naših političkih volja i težnji te da ne postoji nikakav problem da oni odlučuju umjesto nas. Ovo zvuči prihvatljivo u teoriji, ali je praksa drugačija. Sjetimo se glasanja Pokreta za promjene za Ustav 2007. i izjave njihovog lidera Nebojše Medojevića da njihovu podršku Ustavu neće podržati birači ali da oni to moraju zbog Crne Gore. Ne moraju i ne smiju, glas birača se mora poštovati kao svetinja i nije na političarima da paternalistički odlučuju šta je dobro ili nije za njihove birače, već moraju da poštuju njihove odluke. Koliko je tek tragikomično ako krenemo nabrajati obećanja DPS-a i SDP-a o radnim mjestima, socijalnim programima, investitorima i slično, počev od čuvenih 40.000 novih radnih mjesta sa prethodnih izbora. Dakle, našim političarima se ne može vjerovati, pa čak i ako kažu u izbornoj kampanji da hoće ili da neće glasati za NATO integracije, ništa ih ne obavezuje da to obećanje ispune i da se predomisle „zato što je tako bolje za građane“, „za dobro Crne Gore“, „zbog naših partnera“, „zato što smo lideri u regionu“ i uz slične floskule. Jednostavno, glasanje za ove ili one nisu nikakva garancija da će taj glas nešto značiti u parlamentu. Osim toga, dobro je spomenuti da referendum, za čije stvaranje Krivokapić nosi velike “zasluge”, maltene odriče građanima mogućnost da se ikad na njemu izjasne o bilo čemu. Za razliku od normalnih demokratskih država (Danska, Švajcarska, Hrvatska, Mađarska, Italija, Holandija…) u kojima određen broj potpisa automatski povlači referendum, naš ustav i u slučaju potpisa 500 000 građana sa pravom glasa ne garantuje referendum. Naši zakonodavci su u parlamentu odlučili da ne žele da konsultuju građane sem kad oni sami to odluče. Ne zaboravimo da je afera “Depeša” pokazala da 84% građana Crne Gore po IPSOS anketama podržava održavanje referendum. Ovakvu saglasnost nemamo ni po jednom drugom pitanju", kazao je Đukić.
On je doda i da ovo nisu izbori za neku ustavotvornu skupštinu gdje će se rješavati samo jedno pitanje već su regularni parlamentarni izbori koji treba da daju mandat nekoj partiji ili partijama da vrše vlast sljedeće četiri godine.
"Iako bi eventualni ulazak u NATO u velikoj mjeri narušio naš suverenitet kroz, recimo, preuzimanje obaveza člana 5, po kojem moramo priskočiti u pomoć bilo kojoj NATO članici čak i ako nas se njen konflikt sa nekom trećom zemljom ne tiče ili obaveza da kupujemo oružije i opremu isključivo po NATO standardima iako bi oprema istog kvaliteta, ali drugih specifikacija, bila jeftinija ili recimo bolja. Narušavanje bezbjednosnog i ekonomskog suvereniteta nije jedino pitanje ovih izbora. Šta je sa ekonomskom politikom, programom investicija, pristupom u zapošljavanju? Šta je sa obrazovanjem, saobraćajem, naukom? Da li je sve to nebitno? Ako neka stranka ima nama identičan stav povodom NATO integracija a suprotan u svim drugim aspektima kako da se odlučimo? Da li zbog NATO članstva da biram pogubne stvari po ekonomiju ili obratno? Ovdje nema pravog rješenja jer je naše društvo nedovoljno politički profilisano da odgovori biračkom tijelu", kazao je Đukić.
On zato smatra da je referendum najlogičnija opcija, jer prema njegovom mišljenju za početak daje građanima mogućnost da sami biraju svoju sudbinu, nevezano da li će ta sudbina biti bolja ili gora.
"Ovo može biti pozitivan iskorak gdje će naša država konačno uvažiti nosioce suvereniteta, građane, da se pitaju o nečemu istinski bitnom (referendum o nezavisnosti nije održala država Crna Gora, tako da ovakvo izjašnjavanje u ovom državno-pravnom okviru nikad nismo ni imali). Takođe, ovo relaksira sam izborni proces, političari mogu i imaju pravo da nam sugerišu kako da glasamo, ali njihov mandat neće zavisiti od pitanja NATO integracija, već isključivo od programa ekonomskog rasta, zapošljavanja, obrazovnog sistema, ulaganja u nauku i slično. Ko ne želi referendum? Oni koji žele da ga zloupotrijebe za još jedan mandat i za zloupotrebu državnih resursa i oni koji se boje da prepuste građanima da povrate svoj davno oduzeti suverenitet u političkom odlučivanju – u suštini naši profesionalni političari koji samo znaju za prodavanje magle, za nesuvislo baratanje istorijom i za prazne fraze i floskule", kazao je Đukić.
Bonus video:
