Centar za građansko obrazovanje (CGO) začuđen je reagovanjem Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore (MUP) u kojem se, kako navode u saopštenju, iznosi niz "površnih, netačnih i ničim izazvanih navodnih demantija onog što niti stoji u analizi “Počasna državljanstva – kako se i kome dodjeljuju?”, niti je iznešeno od strane predstavnica CGO-a na konferenciji za medije dana 27.10.2015."
Saopštenje CGO prenosimo u cjelosti:
"1. CGO je u svom istraživanju broja dodijeljenih počasnih državljanstava obuhvatio period od 05.maja 2008. do 22.jula 2015. u kojem su 203 lica dobila takvo državljanstvo. To je nesporan podatak koji potvđuje upravo dokumentacija koju je CGO dobio od MUP-a, a taj vremenski okvir je jasno naznačen na konferenciji za medije, uredno prenešen u 12 medija, dok je u samo tri stavljena opšta odrednica da se radi o prethodnih 7 godina. Dodatno, na strani 15 publikacije, koja je dostupna na sajtu CGO-a, takođe stoji ovaj period. Žao nam je što nadležni u MUP-u nijesu, kako to profesionalni standardi nalažu, pažljivo ispratili medijsko izvještavanje o ovom broju ili pročitali publikaciju. Stoga, podatak da je do 1. oktobra 2015. dodijeljeno 206 počasnih državljanstava ni na koji način ne demantuje CGO.
2. Dalje, MUP tvrdi da nije tačno da se ne sprovodi postupak provjere lica u dijelu postojanja eventualnih bezbijedonosnih razloga ili postojanja međunarodne potjernice. Ako je to tačno, kako je onda Taksin Šinavatra 2009. dobio crnogorski pasoš iako je u tom trenutku bio krivično osuđen u rodnoj zemlji zbog korupcije na dvije godine, sa hipotekom raspisane potjernice, o čemu su naširoko pisali domaći i međunarodni mediji, i čime je učinjena šteta ugledu države Crne Gore.1 Takođe, treba podsjetiti da član 8, stav 1, alineja 5 Zakona o crnogorskom državljanstvu propisuje da crnogorsko državljanstvo ne može dobiti osoba koja je u Crnoj Gori i drugoj državi pravosnažno osuđena na bezuslovnu kaznu zatvora u trajanju dužem od jedne godine za krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti ili su prestale pravne posljedice osude.
3. CGO, takođe, nije nigdje govorio o posebnom institutu ekonomskog državljanstva već je ta jezička konstrukcija, koju su inače koristili i koriste vladini zvaničnici, u dokumentu i prezentaciji korišćena u kontekstu onih lica za koja se zna ili nagađa da su dobili počasno državljanstvo na osnovu posebnog ekonomskog značaja. Uostalom, tako je svojevremeno javno “pravdano” crnogorsko državljanstvo koje je dobio isti Taksin Šinavatra,2 i zbog čega CGO, između ostalog, preporučuje dodatne provjere kod dodjele državljanstva po ovom osnovu.
4. CGO se ni u publikaciji “Počasna državljanstva – kako se i kome dodjeljuju?”, a ni na konferenciji za medije, nije bavio redovnim procedurama dobijanja crnogorskog državljanstva sem što je samo naveo opšte zakonske odredbe. Samim tim, imputiranje MUP-a da smo mi iz CGO-a govorili o “hiljadama građana koji čekaju na crnogorsko državljanstvo” je netačno.
5. Jedna od šest preporuka CGO-a jeste: “Svi prijedlozi sa obrazloženjima, kao i rješenja, moraju biti javni i dostupni na sajtu nadležnog državnog organa jer je sticanje ovog vida državljanstva zasnovano na nacionalnom interesu države Crne Gore, što znači da je utvrđen javni interes, a samim tim i pravo javnosti da zna. Regionalna iskustva nijesu primjeri kojima se treba rukovoditi jer su i te prakse netransparentne ali to ne treba da bude prepreka Crnoj Gori da utvrdu punu dostupnost javnosti ovih podataka kao zakonsku obavezu”. Puna dostupnost podaka ne znači odgovaranje po zahtjevima za slobodan pristup informacijama NVO-ima i drugim subjektima, već stalnu dostupnost spiska i prateće dokumentacije na sajtu za sve zainteresovane građane. Trenutno je u Crnoj Gori jedino na sajtu CGO-a dostupan spisak 203 dodijeljena počasna državljanstva do jula 2015. Nadležni u MUP-u bi trebalo da znaju razliku između ovih nivoa dostupnosti podataka.
6. Posljednje, CGO ije brojao premijere u periodu od 2008. do 2015, pa nema potrebe ni da nas MUP obaviještava koliko ih je bilo jer to nije ni relevatno za navedenu temu. Ali, važno i relevanto je sljedeće: u Zakonu o državljanstvu Crne Gore, član 12. Stav 2 stoji da O prijemu u crnogorsko državljanstvo za državni i drugi interes Crne Gore odlučuje Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave na osnovu predloga Predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine Crne Gore ili predsjednika Vlade Crne Gore. Znači, Zakon prepoznaje samo tri predlagača a CGO posjeduje zvaničnu dokumentaciju za dva od ta tri predlagača (predsjednik države i predsjednik Skupštine) koji su od 203 dodijeljena počasna državljanstva predložili 8, što logično vodi zaključku da je preostalih 195 predložio predsjednik Vlade. Ako je tačna činjenica koju MUP navodi da je predsjednik Vlade predložio samo 26 lica, onda dolazimo do pitanja ko je i u kojoj procedure koju ovaj Zakon ne predviđa predložio preostalih 169 lica!?
CGO svoja istraživanja radi u skladu sa najboljim praksama i metodologijama u oblastima koje pokriva, a zaključke donosi na osnovu činjenica. Nije dobro da zvanični organi na ovaj način pokušavaju diskreditovati rad NVO sektora koji ukazuje argumentovano na identifikovane probleme, a posebno nas zabrinjava kada u tim reagovanjima dobijemo elemente koji ukazuju na moguće nezakonitosti u radu istih tih organa.", zaključuje se.
Bonus video:
