Odluku prethodnog rukovodstva “Pobjede” na čelu sa Vesnom Šofranac, da krši Zakon o medijima i ne objavi reagovanja Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) na tekstove prethodno objavljene u tom listu, plaćaju građani Crne Gore.
Do sada je postalo pravosnažno čak 26 sudskih presuda prema kojima bi “Pobjeda” trebalo da objavi reagovanja MANS-a, a zvaničan stav lista je da nemaju obavezu jer je novi vlasnik Petros Statis kupio imovinu, ne i obaveze "Pobjede".
Reagovanja se zbog toga objavljuju u "Vijestima".
Reagovanje na tekst “Stanko Subotić: Iza kampanje protiv mene u Crnoj Gori stoji ista banda” objavljenog u “Pobjedi” u subotu, 19. aprila 2014. godine
Autor teksta: Vesna Šofranac
MANS je 15. aprila ove godine Specijalnom^ državnom tužiocu za organizovani kriminal i korupciju podnio krivični prijavu protiv Darka Šarića, Radoljuba Radulovića, Stanka Subotića i Prve Banke kao pravnog lica zbog sumnje da su počinili više krivičnih djela kažnjivih Krivičnim zakonikom Crne Gore.
Kada je u pitanju konkretno Stanko Subotić, krivičnom prijavom se tereti da je na organizovan način izvršio krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju u produženom trajanju iz člana 272. stav 3., u vezi stava 1., u vezi sa članom 49. stav 1. Krivičnog zakonika Crne Gore, u sticaju sa krivičnim djelom pranje novca iz člana 268. stav 3. i 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika Crne Gore, sve u vezi sa članom 22. stav 1. tačka 8. Zakonika o krivičnom postupku Firme prijavljenog Subotića su od banke u vlasništvu porodice premijera Crne Gore dobile najmanje 21 milion eura u problematičnim kreditima, koji često nijesu bili osigurani ili su predviđali otplatu punog iznosa na kraju roka. Ta praksa je dovela u nezavidan položaj kako Prvu banku tako i Subotića, budući da je on bio jedan od njenih najvećih dužnika. Pad njegovih firmi je mogao značiti i kolaps banke koja je također operisala velikim količinama državnog novca, što pokazuje uticaj prijavljenih na političku, zakonodavnu izvršnu vlast.
Zbog sumnjivih kredita odobrenih prijavljenom Subotiću, između 2007. i 2010. godine Centralna banka je poslala šest timova kontrolora i angažovala revizorsku kuću PricewaterhouseCoopers (PwC) da izvrše provjeru poslovanja Prve banke.
Sedam tajnih izvještaja Centralne banke pokazuju da je Prva banka na više načina kršila zakon. Odobravanjem kredita postupala je u suprotnosti sa poslovnom politikom i dobrom bankarskom praksom, a od toga su korist imali prijatelji, poslovni partneri i rodbina porodice Đukanović. Neka od najvećih kršenja odnosila su se na kredite Subotićevim firmama.
Tako je odobren prvi kredit novoosnovanoj firmi San Investments, koje je bila bez prihoda i bez poslovnog plana, što je inače jedan od osnovnih uslova da banke uopšte razmotre zahtjev za kredit. Ne samo da je firma dobila kredit Prve banke, već joj je odobren i duži grejs period. I ostali krediti za firmu San Investments su bili problematični, a neki su čak dozvoljavali jednokratnu otplatu po dospijeću. Prva banka nije imala urednu dokumentaciju i nije mogla dokumentovati tvrdnje da su krediti osigurani depozitom.
Mada u potpunosti svjesna da ukupna vrijednost kredita odobrenih firmi San Investments daleko premašuje dozvoljeni iznos - 25 posto sopstvenog kapitala banke, Prva banka je skrivala ovu informaciju od kontrolora da bi izbjegla sankcije. U jednom slučaju, banka je prijavila jedan kredit odobren firmi San Investments, dok su kontrolori pronašli četiri. U više navrata Centralna banka je naložila Prvoj banci da prestane sa rizičnim praksama i postupi u skladu sa zakonom, ali Prva banka je ove naloge ignorisala.
Sa milionima zamrznutim u lošim kreditima mešu kojima su dominirali oni odobrani licima optuženim za organizovani kriminal, u januaru 2008. godine Prva banka se suočila sa problemima likvidnosti. Na proljeće iste godine je već bila u ozbiljnim problemima i nije mogla ispunjavati naloge klijenata. Značajan dio državnog novca pozajmljen prijateljima optuženim za organizovani kriminal bio je izgubljen.
U vrijeme kada je Subotić pušten iz pritvora u Moskvi gdje je bio uhapšen po potjernici Interpola, firma San Investments je imala najmanje 7 miliona eura na svom računu u Prvoj banci. Do kraja oktobra 2008. godine ovaj depozit je povučen, a kao garancija za kredit je poslužio novi u iznosu od 4,2 miliona eura. Prema izvještaju Centralne banke, taj depozit je položila firma Lafino Trade, registrovana u američkoj saveznoj državi Delaware, koja je u vlasništvu braće Duška i Darka Sarića.
U dopisu koji je američka Uprava za borbu protiv narkotika (DEA) uputila Federalnoj policiji Argentine u septembru 2009. godine, navodi se da je osoba imena Stanko Subotić član Šarićeve kriminalne organizacije.
Firma San Investments nije otplaćivala svoje kredite, ali se druga Subotićeva firma, Future Plus iz Beograda, veliki lanac kioska i distributer štampe, prijavila sredinom septembra 2008. godine na tender za privatizaciju Duvankomerca, crnogorske firme za maloprodaju duhana. Iako je ponudio samo 2,1 miliona eura, tri puta manje od drugog ponuđača, on je pobijedio na tenderu, čime se dodatno potvrđuje uticaj ovog prijavljenog na političku, zakonodavnu i posebno izvršnu vlast u Crnoj Gori. Nakon nekoliko odgađanja potpisivanja ugovora, 10. novembra 2008. godine njegova firma se povuka iz privatizacije. Ni Subotić ni banka nisu imali para.
Prva banka je 1. februara 2009. godine najavila da prodaje zemljište Subotićeve firme za početnu cijenu od 28 miliona eura. Samo jedan dan kasnije firma Samuelson Corporation je izdala saopštenje za medije u kojem je navela da se povlači iz Crne Gore, okrivivši svoju nemogućnost da dobije potrebne dozvole. Dug nikada nije pomenut. Tri aukcije su propale i niko nije javno pokazao interesovanje za kupovinu Subotićeve zemlje, ali postoji sumnja da se u pozadini propalih aukcija sklapao tajni dogovor kojim je izbjegnuta prodaja vrijednog zemljišta.
Naime, 17. marta 2009. godine Centralna banka je pozvala Vladu Crne Gore da preuzme Prvu banku kojoj je tada hitno trebalo 110,6 miliona eura samo kako bi opstala. Prva banka, kao i njeni najveći depozitori i dužnici, najmoćniji ljudi u državi su bili u ozbiljnim finansijskim problemima iz kojih su tražili izlaz.
Thaksin Shinawatra, bivši premijer Tajlanda, 20. aprila 2009. godine je stigao u Liberiju, sa crnogorskim pasošem. Prethodno je smijenjen s dužnosti u državnom udaru 2006. godine i otišao je u svojevoljni egzil, a pet dana ranije oduzet mu je tajlandski pasoš.
Iako prema zakonu, osoba može dobiti državljanstvo Crne Gore samo ako nikada nije osuđena na zatvorsku kaznu, Shinawatra koji je osuđen u odsustvu zbog korupcije i za kim je Interpol raspisao potjernicu za hapšenje, ipak je dobio crnogorsko državljanstvo.
U trenutku kada je Interpol tragao za Shinawatrom, 15 miliona eura njegovog novca položeno je u Prvu banku. Novac je u njegovo ime položio advokat iz Dubaija Khalid M. Kadfoor Al-Mehairi.
Prva banka za Al-Mehairija nikada nije popunila pristupnicu, što je imala obavezu učiniti. Godinu i po dana kasnije, sudska dokumentacija je otkrila da je Al-Mehairi položio novac u Shinawatrino ime. Novac je bio nužan za Prvu banku koja se tada nalazila u najkritičnijem stanju, bez gotovine ili načina da izađe iz krize dok je Centralna banka zagovarala njenu likvidaciju.
Prema sudskoj dokumentaciji, Shinawatra, koji je zaradio novac prodajom svog fudbalskog kluba Manchester City, tražio je od ovog advokata da obavi nekoliko poslovnih transakcija za njega. One su uključivale kupovinu kuće u Dubaiju i otvaranje računa na njegovo ime u banci u Crnoj Gori. Zbog Interpolove potjernice, Al-Mehairi je ubijedio Shinawatru da račun otvori na njega kao advokata, a ne na svoje ime da novac ne bi kasnije bio zaplijenjen. Al-Mehairi je položio-novac u aprilu 2009. godine, ali dogovor nije dobro prošao. Shinawatra je kasnije optužio advokata za pronevjeru novca. Na kraju je Al-Mehairi oslobođen optužbi za pronevjeru i krivotvorenje, ali je osuđen zbog zloupotrebe povjerenja na tri godine zatvora.
Sa depozitom od 15 miliona eura Shinawatra je bio među pet najvećih depozitora banke 2009. godine, što dodatno potvrđuje sumnje da je Prva banka najviše poslovala sa licima povezanim sa korupcijom i organizovanim kriminalom. Revizori iz PwC-a su pitali šta misteriozni depozit radi u banci. Banka im je konačno pokazala Al-Mehairijev dopis kojim odobrava korištenje ovog gotovinskog uloga kao garancije za kredit firmi San Investments.
Na dan 30. septembra 2009. godine Subotićeve firme su dugovale 17,3 miliona eura Prvoj banci. Tog dana Prva banka i San Investments su potpisali ugovor o podjeli duga na dva kredita - 2,3 miliona eura i 15 miliona eura. Drugi, veći kredit je trebao biti osiguran Al- Mehairijevim depozitom, što je značilo da je Shinawatrin novac mogao biti korišten za otplaćivanje kredita, ali samo ako Al-Mehairi da pismenu saglasnost.
U februaru 2010. godine, Prva banka je izvijestila Centralnu banku da je dug od 15 miliona eura firme San Investments plaćen iz depozita koji je položio Al-Mehairi. Ipak, u svojim izvještajima, Centralna banka je više puta upozoravala da Prva banka nije davala tačne informacije o privilegovanim osobama. Također, Banka često nije imala kompletnu dokumentaciju, a neke informacije nisu bile potpune ili su bile suprotne stvarnom stanju.
Tako, da je novac stvarno iskorišten za otplatu duga Al-Mehairi bi postao vlasnik zemljišta. Ali, iz izvoda Uprave za nekretnine se vidi da je hipoteka još uvijek uknjižena na zemljište. Ova činjenica izaziva sumnju da se radi o još jednoj igri s ciljem obmane Centralne banke.
Subotić je do kraja 2009. godine izgubio ili prodao svu imovinu u Crnoj Gori, a uticaj na izvršnu vlast mu je omogućio još jednu uslugu. Zapljenu njegove imovine je naredio Okružni sud u Beogradu, ali su vlasti u Crnoj Gori uvažile žalbu, omogućile Subotiću da ponovo preuzme kontrolu i prepiše svoju imovinu (uključujući hotel Villa Montenegro) na firmu Manola Management. Ova firma je registrovana na Britanskim djevičanskim ostrvima, offshore nadležnosti koja omogućava skriveno vlasništvo.
Prva banka je 25. novembra 2009. godine preuzela vlasništvo nad parcelom u blizini hotela Villa Montenegro, u namjeri da zadovolji Centralnu banku koja je zahtijevala od da smanji svoje gubitke tako što će prodati imovinu dužnika koji nisu otplaćivali svoje kredite. Prva banka je ponovo izašla u susret Subotiću jer, prema ugovoru, u slučaju prodaje banka tu parcelu mora prvo ponuditi njemu.
Mjesec dana kasnije, firma Samuelson Corporation prepisala je San Investments na Velo Business Services, firmu osnovanu na Britanskim djevičanskim ostrvima samo dva mjeseca ranije. Ugovorena cijena je iznosila 11 miliona eura, iznos koji je Samuelson Corporation na samom početku pozajmio firmi San Investments. Godinu dana kasnije, firma San Investments je ponovo promijenila vlasnika. Firma Adriatic Overseas Holdings iz Paname je postala vlasnik San Investmentsa nakon što je platila isti iznos od 11 miliona eura. Stvarno vlasništvo nad obje firme ostaje skriveno iza advokata i opunomoćenika.
Ipak, to je poznato ljudima u izvršnoj vlasti. Prije nego što je preuzela firmu San Investments, firma iz Paname je poslala pismo i punomoćje Petru Ivanoviću, ministru poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore. Punomoćje je bilo naslovljena na Zoricu Đukanović u kojoj joj firma daje punomoćje da sklopi posao u njihovo ime. Zorica Đukanović je zastupala Acu Đukanovića, premijerovog brata, te porodicu Dudić i Jovicu Lončara - saradnike Šarića.
Sve ove veze ukazuju na osnovanu sumnju da su prijavljeni, ali i više drugih lica, uključeni u mrežu koja je organizovano vršila krivična djela opisana u krivičnoj prijavi.
Vanja Ćalović, MANS
Bonus video:
