Mandić prevodi Front u Novu

Predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanje (CEMI) Zlatko Vujović smatra da je radikalna retorika bila očekivana nakon odlaska Lekića i Danilovića, navodeći da Mandić pokušava da zaštiti izvorno biračko tijelo od nekadašnjih stranačkih kolega
63 pregleda 0 komentar(a)
Nebojša Medojević, Andrija Mandić, Foto: Boris Pejović
Nebojša Medojević, Andrija Mandić, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 09.04.2015. 05:56h

Najave lidera Nove srpske demokratije (Nova) Andrije Mandića da će preuzeti vodeću ulogu u objedinjavanju protivnika NATO, mogle bi biti najava preuzumanja liderske pozicije u Demokratskom frontu nakon odlaska Miodraga Lekića. Radikalnom retorikom Mandić izgleda da pokušava da sanira štetu u stranci nakon razlaza sa Goranom Danilovićem i zadrži dio birača koji bi mogao poći sa njim. Dok će ga insistiranje na jasnoj podjeli opozicije oko pitanja NATO udaljiti od ostalih opozicionara, Mandićevi mogući pokušaji preuzmanja dirigentske palice u Frontu i nametanja politike Nove mogli bi oslabiti taj savez i poremetiti unutrašnje odnose.

Predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanje (CEMI) Zlatko Vujović smatra da je radikalna retorika bila očekivana nakon odlaska Lekića i Danilovića, navodeći da Mandić pokušava da zaštiti izvorno biračko tijelo od nekadašnjih stranačkih kolega.

“Na taj način Nova se snaži, a Front svodi na prosti zbir pojedinačnih potencijalnih rezultata njegovih konstituenata. To otvara put Lekićevom Demosu da uđe u mekši dio nekadašnjih birača Fronta. Time će se DF, ako opstane kao format, svesti na prosrpsku, odnosno anti NATO koaliciju”, smatra Vujović. Iako je nakon osnivanja Fronta u javnosti zagovarao građansku politiku i pristao da njegove partijske kolege ustaju na crnogorsku himnu, Mandić se nacionalnoj i anti NATO retorici vratio sa prvim unutrašnjim sukobima sa Lekićem. Mandić je indirektno optužio Lekića i Danilovića da su navodnom centralizacijom Fronta željeli da umrtve Novu, dok su njegove stranačke kolege za slabljenje partije optužile funkcionere koji su ostali uz Danilovića. Nešto slično učinio je lider SNP-a Srđan Milić koji je pred izbore 2012. nacionalnom retorikom i napadima na Milana Kneževića i Predraga Bulatovića pokušao da sanira rascijep u stranci.

“Mandiću, nakon posljednjih dešavanja, nije u prvom planu šire opoziciono objedinjavanje, već zaštita pozicija Nove, koje će Danilović pokušati da uruši. Ono što je Front radio SNP-u i Pozitivnoj, sada se dešava tom savezu”, smatra Vujović. Iako se ćutanje ostalih konstituenata na Mandićevu kandidaturu za lidera DF može tumačiti kao solidarisanje sa njegovim pokušajima da konsoliduje stranku, teško je očekivati da Kneževićev DNP i dio PzP, okupljen oko Branka Radulovića, dozvoli da front počiva na ideologiji Nove, dok Nebojša Medojević posljednjih nekoliko mjeseci primijetno ćuti o potrebi ulaska Crne Gore u NATO. Istovremeno, Mandić bi mogao dodatno poremetiti odnose u opoziciji optužbama o, kako tvrdi, formiranju tzv. “tima B” pod uticajem inostranih centara. Vujović tvrdi da lider Nove ne želi saradnju sa ostatkom opozicije, već pokušava da sačuva birače. “Mandić će svakako dati maksimum da Nova izbjegne sudbinu SNP-a i da objedinjavanje opozicije ne bude dizajnirano na slabljenju njegove partije, a time i Fronta”, smatra Vujović.

Medojević ostaje uz Mandića jer je izgubio izvorne birače

Iako je jedina partija u Frontu koja podržava ulazak u NATO, Vujović smatra da će PZP nastaviti da se približava politici Nove. “Struktura biračkog tijela PzP-a se radikalno promijenila, te ono ne predstavlja više dominatno suverenističke prozapadne glasače. Zato ne čudi promjena diskursa ove partije. U izvornom biračkom tijelu su dominantno potisnuti od strane Pozitivne, a sada im prijeti URA. U suženom manevarskom prostoru, ovoj partiji, kao i DNP-u bi bilo najbolje da ostanu u Frontu, jer jedino Nova može biti sigurna u parlamentarni status, ako se odluči za samostalni nastup”, smatra Vujović.

Bonus video: