U modernom dobu i sa modernim izazovima u oblasti bezbjednosti državama nisu potrebne glomazne obavještajne službe, ocijenio je šef hrvatske Službe za civilnu bezbjednost Robert Mikac. Mikac je, u razgovoru za "Vijesti", kazao da će države koje se ne mogu prilagoditi i modernizovati obavještajne službe uzalud trošiti resurse, te da Crnu Gora čeka period tranzicije u oblasti bezbjednosti.NATO je nedavno od Crne Gore tražio dalje reforme bezbjednosnog sektora kao uslov za članstvo. Što je Hrvatska radila po pitanju reforme bezbjednosnih službi kada je bila kandidat za članstvo u NATO?
Mnogo toga se dešavalo. Osim tih operativnih sposobnosti, najvažnija je ta institucionalna sposobnost. Tu su bile brojne reforme, prema približavanju standardima, demokratizacija sistema, pa parlamentarni nadzor nad bezbjednosnim sistemom, tu su bile brojne promjene. Povodom svega toga, Hrvatska je od NATO država koja je najbrže zadovoljila tu tranziciju i prilagođavanje, politički, organizacijski, na kraju i intelektualnog sklopa da više nije jedno stanje, već se treba prilagoditi i sistemu kolektivne odbrane, odgovornostima u savezu i sve što to nosi.Bilo je slučajeva u Hrvatskoj i Sloveniji da se prilikom reformi sektora bezbjednosti država odrekne dijela svojih obavještajaca. Kako je to proteklo u Hrvatskoj? Pouzdanih informacija o tome nema. Hrvatska jeste zbog domovinskog rata i svega onog što je bilo sredinom devedesetih imala glomazan odbrambeni sistem, koji jasno, ekonomski, ali i strateški i geopolitički nije više bio potreban kao takav. Procjenom stanja na terenu i približavanju evro-atlantskim integracijama vidjelo se da nam neće više prijetiti kopneno ugrožavanje sa istoka i onda je trebalo smanjiti taj sistem i on se još uvijek smanjuje.Do koje mjere je potrebno smanjiti bezbjednosni sistem? Bezbjednosni sistem Hrvatske je na nekom svom vrhuncu broja čak do 500 hiljada ljudi u raznim formacijama, i samim tim došlo je, jasno, do izdvajanja osoblja koje rade u obavještajnom dijelu jer jednostavno potrebe nijesu tolike. Prije smo imali više tajnih službi, a sada u obavještajnoj zajednici sad imamo dvije - jednu civilnu, jednu vojnu i one su dimenzionirane u skladu sa potrebama Hrvatske.Čeka li nešto slično Crnu Goru? Ne znam da li će kod vas biti smanjivanja, ali tranzicije će biti. Od nekakve "tvrde bezbjednosti" mi se približavamo "mekoj". Znači, drugačiji izazovi nas očekuju u savremenom dobu. Više ne govorimo o nekakvim kopnenim frontalnim sukobljavanjima, to su danas borbe ideja, standarda, drugačije nego prije. To ide strahovito brzo i oni koji se tome mogu prilagoditi biće uspješniji, a oni koji se ne prilagode uzalud će trošiti resurse na neke stvari koje bi mogli na druge načine realizovati.Da li je u interesu Hrvatske da Crna Gora bude član NATO? Naš strateški interes je da sve zemlje Jugoistočnoj Evropi želimo vidjeti u NATO i EU i mislimo da da će civilno okruženje biti puno stabilnije svuda oko nas i Hrvatska će u tome pomoći Crnoj Gori. Evo vidimo da naše vojske zajedno odlaze u Avganistan, tu postoji vojna saradnja.Koliko bi ulazak Crne Gore u NATO unaprijedio civilnu zaštitu? Koliko je u Hrvatskoj članstvo u Alijansi uticalo na civilnu bezbjednost? Svakako utiče. Nova znanja i vježbe, sljedeći mjesec imate veliku međunarodnu vježbu koja će se baviti potresima. Šaljemo jedinicu civilne zaštite, za potragu i spasavanje u urbanim naseljima koja će biti ovdje kod vas na vježbi. Svakako će više doprinijeti ulazak u EU nego u NATO. NATO ima mehanizam koji se bavi tim civilno-vojnim odnosima ali prvenstveno sa aspekta vojnog prema civilnom, dok EU ima mehanizam civilne zaštite, finansijski instrument civilne zaštite, ima projekte i ima normativne okvire, kako se može međusobno pomagati. Puno više ćete u segmentu civilne zaštite profitirati približavanjem EU nego NATO, jer je EU to puno više razvila.Hrvatsku su nedavno zadesile velike vremenske nepogode i poplave. Koliko je članstvo u EU i NATO pomoglo da se država izbori sa tim, da se pomogne ugroženo stanovništvo i nakon toga sanira šteta? Pomoglo jeste svakako. NATO i EU, prvenstveno EU, su nam pomogli svima kroz mehanizam civilne zaštite na sljedeći način: Prvo, sa aspekta Hrvatske, prvi put smo se našli u jedinstvenoj situaciji, bili smo pogođeni katastrofom, vlada je proglasila katastrofu. Bili smo primaoci pomoći istovremeno smo i slali pomoć BiH i Srbiji, i primali pomoć bilateralno od drugih država. BiH i Srbiji smo pomogli i tako što smo omogućili međunarodnim timovima brze prelaske granice, kako na ulasku tako i izlasku. I zajedno sa sve tri zemlje kroz mehanizam civilne zaštite dogovorili smo zaprašivanje komaraca i kroz što nam je bilo jako važno u tom periodu.Na koji način EU doprinosi više od NATO u slučaju katastrofe? Mehanizam zaštite EU omogućava bržu i širu saradnju po standardima, država koja traži pomoć ima artikulisane standarde kako je traži, zemlja koja nudi pomoć zna kako je ponuditi. Mehanizam je omogućio brz prenos informacija, da se ne gubi vrijeme na birokratiju, već da se možemo operativno pomoći.Gdje je Crna Gora po pitanju civilne zaštite, pošto još uvijek nije član EU niti NATO? Da li bi mogli da očekujemo pomoć i koordinaciju kao u slučaju Hrvatske? Možete. Možete očekivati i bilateralnu pomoć, osim multinacionalnog. Hrvatska i Crna Gora su potpisnice sporazuma o međusobnoj pomoći u slučaju katastrofa i taj mehanizam je bio nekoliko puta aktiviran. Ulazak Crne Gore u EU i NATO bi apsolutno unaprijedio saradnju sa regionom u toj oblasti.Sa inostranih ratišta vojnici mogu doći sa ozbiljnim poremećajima i štetnim poznanstvima U Hrvatskoj, trenutno, sa politikološkog aspekta promatramo ono što uspijemo pratiti kroz medije i akademsku literaturu, i trenutno nema osoba koje su otišle na ratište tipa u Siriju. Javljaju se novinski zapisi, razgovori sa osobama koje su otišle na ukrajinsko ratište. O brojkama ne mogu govoriti jer nema službenih podataka, osobe koje tamo idu ćuto o tome po povratku. Donose se određeni rizici koje oni nose sa sobom.
Donose poznanstva u stukturama, lobističkim i interesnim, ali donosi se i to što vjerovatno pojedine osobe koje odlaze na takva ratišta nisu spremne za takvo nešto, potencijalno će oboljeti od PTSP-a (posttraumatski stresni poremećaj) i onda će cijelo društvo i država morati sanirati te posljedice po njihovom povratku. Trenutno nije razvijen pravni okvir, još uvijek pratimo situaciju. BiH je to donijela, Srbija je u procesu donošenja, vidim da ste i vi pisali o tome i kod vas je krenulo to. U Hrvatskoj nije jer fenomen nije izražen kao kod vas, ali vrlo vjerovatno će i u Hrvatskoj morati da se izvršna vlast pozabavi ovom temom. Ukrajina ne utiče na vas koliko reforme Moj osjećaj je da, iako je to geografski blizu i vrlo lako se može preliti dalje, da vas u Crnoj Gori ne treba brinuti Ukrajina , da treba da radite na vlastitim reformama i to je ono što će vas idejno i sadržajno približiti NATO-u, a ne kriza u Ukrajini i Siriji. Treba biti fokusiran na vlastite reforme i približavanje standardima koji se očekuju u NATO, a ne na sukobe u drugim zemljama.
Bonus video:
