Crna Gora je na putu ka Alijansi ispunjavala sve što se tražilo od nje, ponekad i bez malo državnog dostojanstva i kršeći Ustav, smatra vojni analitičar Zoran Bukvić, navodeći da se postavlja pitanje da li je to rađeno zbog neznanja ili dodvoravanja tom savezu. On je naveo da je nedavna izjava kongresmena i šefa američke delegacije pri Parlamentarnoj skupštini NATO, Majkla Tarnera, da je za Sjedinjene Američke Države (SAD) važno da Crna Gora što prije postane članica NATO saveza, očekivana i razumljiva.“Cilj NATO saveza je da što prije zaokruži Balkan i time eliminiše uticaj Rusije. Kad Bosna i Hercegovina i Crna Gora postanu punopravne članice NATO-a, a posle kad i Makedonija bude krenula njihovim stopama, taj vojni blok će narasti na 31 državu, gotovo dvostruko više nego prije deset godina kada je NATO započeo pohod na istok”, kazao je Bukvić agenciji MINA. Prema njegovim riječima, ako se tome doda i Kosovo, “koje je još prije no što se učlanilo postalo prvi politički entitet NATO-a”, broj članica Alijanse biće više nego dvostruko veći u odnosu na 1999. godinu, deceniju posle pada Berlinskog zida i okončanja hladnog rata.“Crna Gora sa malom vojskom od 1.800 pripadnika (ovaj broj predviđen je novim Strategijskim pregledom odbrane Crne Gore 2013.), kao i Albanija, nijesu potrebne NATO savezu zbog vojne sile, već zbog teritorije i njegovog širenja na istok i približavanja Rusiji”, ocijenio je Bukvić.Zbog toga je, dodao je, i Albanija primljena u NATO savez 2009. godine, a da i danas nema status kandidata za ulazak u Evropskoj uniji (EU), a svi govore da NATO i EU baštine iste principe.“Postavlja se pitanje kako velike države, na primjer Meksiko iz Sjeverne Amerike, ili Argentina i Brazil iz Južne Amerike, nijesu u interesu SAD da budu članice NATO saveza, već su to neke brojčano male države sa brdovitog Balkana”, kazao je Bukvić.
Na mala vrata se uvode bazePrema njegovim riječima, nije NATO savezu stalo do država Balkana, već su im važni samo sopstveni interesi. “Balkan, kao nestabilno područje i izvor sukoba, je i opravdanje za ulazak Crne Gore u NATO, ali kada se govori o EU, vlast ističe da je Balkan mirno i stabilno područje”.“Crna Gora je ispunjavala sve ono što se tražilo od nje, ponekad i bez malo državnog dostojanstva, a često i kršeći Ustav države. Postavlja se pitanje da li je to rađeno zbog neznanja ili dodvoravanja NATO savezu i da li je to bilo u interesu građana ili vlasti”, naveo je Bukvić.Kako je kazao, Crna Gora, iako geografski mala država, ne bi trebalo da ima vlast koja se ponaša kao da je pod nečijim protektoratom.“Potpisivanjem Sporazuma o statusu snaga (SOFA-2007.), za koga su mnog pravnici rekli da je bio neustavan, Crna Gora se obavezala da oružanim snagama SAD omogući korišćenje postojeće infrastrukture u Crnoj Gori besplatno”, naveo je Bukvić.Kako je dodao, rješenjima iz Strategijskog pregleda odbrane Crne Gore (SPO), Crna Gora je u obavezi da svoje luke i aerodrome osposobi i opremi po NATO standardima, tako da ih avioni i brodovi država NATO saveza mogu koristiti kad hoće i koliko hoće. Na taj način se, smatra Bukvić, na mala vrata uvode privremene NATO baze na teritoriju Crne Gore.“Pojedine odredbe SPO su u suprotnosti sa Ustavom Crne Gore i Strategijom odbrane, pa ili treba mijenjati te dokumente ili Ustav Crne Gore. Neodgovorno je kršiti odredbe Ustava, kao najvažnijeg pravnog akta jedne države”, poručio je on. Kako je kazao, Crna Gora se ne može vezivati za obaveze iz člana 5. Vašingtonskog sporazuma. “On je uredio međusobnu obavezu članica NATO saveza, jer ako bude napadnuta jedna članica, smatra se da su napadnute sve članice i druge članice će pružiti pomoć u vidu vojne (oružane) sile, jer je to u suprotnosti sa Ustavom”.“Kada je ušla u NATO, Hrvatska je zbog člana 5. morala da promijeni Zakon o obrani. Nije dobro što je preformulisana misija Odbrana Crne Gore, kako je dato u Strategiji odbrane Crne Gore, u Odbrana Crne Gore kroz aktivnu saradnju sa saveznicima i partnerima”, saopštio je Bukvić.To je, dodao je, priznanje da Vojska Crne Gore niti je sposobna niti će biti sposobna da realizuje svoju ustavnu ulogu. Zbog toga bi, smatra Bukvić, trebalo i član 129. Ustava Crne Gore promijeniti.“Ministarstvo odbrane je pored navedenog dopisalo i novi zadatak u okviru misije Odbrane, a to je dostizanje potrebnog nivoa interoperabilnosti snaga sa saveznicima i partnerima, koga u Strategiji odbrane Crne Gore nema”, dodao je on. Prema riječima Bukvića, opet u Ministarstvu odbrane ne čitaju ili brzo zaboravljaju ono što pročitaju.“U Individualnom partnerskom akcionom planu (IPAP) navedeno je da je Crna Gora odlučna da dostigne interoperabilnost sa NATO saveznicima, u cilju zajedničkog obučavanja, uvežbavanja i efektivne saradnje. To je preuzeta obaveza Crne Gore, a ne zadatak u okviru misije”, zaključio je Bukvić.
Bonus video:
