U smiraj današnjeg dana, prije 15 godina, spriječen je drugi pokušaj ulične smjene vlasti u Crnoj Gori zbog čega je zemlja na nekoliko sati bila na ivici građanskog rata.
Iako je deceniju ranije na vlast došao s ulice, vrh Demokratske partije socijalista (DPS) uz pomoć policije zaustavio je pokušaj uličnog prevrata a zatim započeo proces osiguravanja vlasti kroz strogo partijsko kadrovanje u svim državnim institucijama.
Ulični protesti više nikada nijesu ozbiljno ugrozili crnogorsku vlast, ali je slom demonstracija 1998. godine produbio unutrašnje nacionalne i političke podjele čije se posljedice osjećaju i danas.
Jedan od učesnika protesta Predrag Bulatović kaže da je tada zaustavljen svaki vid političke pobune a u godinama koje su dolazile, državni vrh je pojačao “pljačku državne imovine i jačao veze s organizovanim kriminalom”.
“To je bio posljednji put da se u značajnom broju protestovalo protiv brutalno pokradenih izbora. Vlast je protiv demonstranata upotrijebila otvorenu silu i u tome je imala podršku međunarodnih krugova, koji su ga doživljavali kao protivnika Slobodana Miloševića. Kada je kasnije pokraden referendum 2006. godine, upotrebljavali smo institucionalne mehanizme jer bi u to vrijeme svaki protest bio fatalan za odnose i bezbjednost u Crnoj Gori”, tvrdi Bulatović.
Skupovi na sjeveru uvertira za Podgoricu
Trodnevni protesti u centru Podgorice organizovani su zbog odbijanja bivših funkcionera DPS-a okupljenih oko Momira Bulatovića da priznaju rezultate predsjedničkih izbora na kojima je Milo Đukanović sa oko pet hiljada glasova razlike porazio nekadašnjeg partijskog kolegu.
Bulatović je tvrdio da mu je izbornim mahinacijama ukradeno 30 hiljada glasova i odbio da vrati mandat. Dok je šef države poručivao da će mandat vratiti narodu koji ga je izabrao, dio vladajuće stranke iz kojeg će kasnije nastati Socijalistička narodna partija (SNP) počeo je s organizovanjem protesta u Pljevljima i Beranama tražeći ponavljanje izbora. Demonstracijama se pridružio i dio Narodne stranke na čelu s Božidarom Bojovićem koji je bio u otvorenom sukobu s tadašnjim stranačkim rukovodstvom.
Protesti na sjeveru bili su uvertira za četvorodnevne demonstracije pred zgradom parlamenta u Podgorici, gdje je oko 40 hiljada ljudi tražilo raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora za 15. april i ponavljanje glasanja za predsjednika države. Organizacioni odbor koji je predvodio Momir Bulatović zahtijevao je da se raspusti Skupština i “zbog učešća u izbornoj krađi” smijeni nekoliko članova Vlade među kojima su bili tadašnji ministri policije Filip Vujanović i zdravlja Miomir Mugoša. Demonstranti su tražili da se prekine medijski teror i zaustavi pritisak na organe lokalne samouprave u Podgorici, Beranama, Pljevljima, Kolašinu i Bijelom Polju gdje su s čelnih funkcija smijenjeni funkcioneri bliski Bulatoviću.
Dok su sa skupštinskih stepenica demonstrante animirali guslama i tadašnjim folk hitovima, pregovarački timovi dviju suprotstavljenih strana pokušavali su da smire strasti uz posredovanje saveznog premijera Radoja Kontića i ministra za informacije iz JUL-a Gorana Matića. Iako Đukanović i Bulatović nijesu bili direktno uključeni u pregovore, neki od učesnika kasnije su tvrdili da je sve konce zapravo vukao Đukanović zbog čega su razgovori nekoliko puta prekidani i nastavljani nakon “konsultacija s vrhom”.
“Pregovori su trajali tokom čitavog dana i bili su veoma mučni. Željeli smo da stišamo strasti, iako je bilo jasno da se sve koordiniše iz Beograda i da je druga strana spremna na sve”, priča Miodrag Vuković, koji je bio u pregovaračkom timu vlasti.
Šetnja, kamenice i suzavci
Nakon što su oko 18 časova organizatori objavili da su svi zahtjevi odbijeni, iz mase su se čuli pozivi da se ide na Vladu, pa je Momir Bulatović pozvao demonstrante da prošetaju pored Vlade i vrate se pred parlament. Iako su organizatori kasnije tvrdili da su šetnjom pokušali da smanje negativnu energiju među demonstrantima, temperatura je porasla kada je pred Vladom među demonstrante uletio automobil koji je, prema tvrdnjama učesnika, vozio jedan od ljudi iz Đukanovićevog obezbjeđenja. Ka Vladi je poletjelo kamenje, a prvi redovi protestanata pokušali su da probiju policijske kordone i uđu u zgradu. Policija je među demonstrante bacila suzavac, masa je počela da se komeša i povlači prema zgradi parlamenta.
Dok su Blažovim mostom letjele kamenice i Molotovljevi kokteli eksplodirala je i jedna ručna bomba, za koju su organizatori kasnije tvrdili da nije bačena, već da je ispala nekom od policajaca. Čim se masa povukla ka parlamentu, članovi Vlade su evakuisani u zgradu MUP-a, Podgorica je bila u oblacima suzavca a odmah nakon ponoći počela su i prava hapšenja istaknutih Bulatovićevih aktivista.
Dok su Blažovim mostom letjele kamenice i Molotovljevi kokteli eksplodirala je i jedna ručna bomba, za koju su organizatori kasnije tvrdili da nije bačena, već da je ispala nekom od policajaca
Priznajući da je dio demonstranata pred kasarnom “Masline” od vojske bezuspješno tražio oružje, učesnici sa obje strane tvrde da je te noći Crna Gora bila najbliža građanskom ratu.
Vuković kaže da mu je to bila najteža noć u životu. “Te demonstracije su upozoravajuće i s današnje distance. Ne bih želio da se to nikome ponovi. Sve je bilo dobro organizovano, a ključna želja je bila da se Crna Gora svede na privjezak šireg državnog projekta. Vodili su ih oni koji su i danas glavom u Beogradu, a nogama u Crnoj Gori”, priča Vuković.
Inauguracija pod dugim cijevima
Dan kasnije mediji su izvještavali da su u sukobima povrijeđena 44 policajca i pet civila, a veći dio političke javnosti u tadašnjoj SRJ i međunarodne zajednice osuđivali su pokušaj ulične smjene vlasti u Podgorici. Američka administracija je optuživala Bulatovića da je direktno odgovoran za nasilje podsjećajući ga da je američkom predstavniku za Balkan Robertu Gelbardu rekao da će bezuslovno priznati rezultate predsjedničkih izbora. Bulatović je kasnije, u knjizi “Pravila ćutanja”, tvrdio da mu je dan nakon Božića u vili “Gorica” Gelbard tražio da preda vlast Đukanoviću i prisustvuje inauguraciji, a da će zauzvrat dobiti “pravednu kompenzaciju od dva miliona dolara” kojima će SAD pomoći Crnu Goru.
Dok je međunarodna zajednica Bulatovića zasipala pismima protesta, Đukanović je dan nakon demonstracija položio predsjedničku zakletvu na inauguraciji koja je u Plavom dvoru na Cetinju organizovana prvi put nakon krunisanja kralja Nikole 1910. godine. Urednica crnogorske redakcije Radija Slobodna Evropa Slavica Brajović priča da je svečanost na Cetinju održana u napetoj atmosferi. Novinari koji su izvještavali s demonstracija, kako kaže, već sjutra su se vozili ka Cetinju putem koji je bio sablasno prazan.
“Duž puta su na svakih 100 metara bili raspoređeni policajci s dugim cijevima. Za mene je ta scena bila stravična i samo je govorila koliko je prethodna noć bila užasna”.
Šest dana kasnije potpisan je sporazum koji garantuje mirno razrješenje krize u Crnoj Gori, poštovanje institucija i raspisivanje vanrednih izbora u maju, što je dio javnosti nazvao “Bulatovićevom kapitulacijom”. Na tim izborima Đukanovićeva stranka osvojila je većinu s 43 poslanika, dok je Bulatovićev novoformirani SNP dobio 29 mjesta u parlamentu.
Polaganje badnjaka za smirivanje strasti
Dok su se demonstranti sa sjevera spremali za Podgoricu, crnogorski mediji su zabilježili da je Đukanović s Filipom Vujanovićem i Svetozarom Marovićem bio na polaganju badnjaka koje je pred Cetinjskim manastirom organizovala Mitropolija crnogorsko-primorska.
“Pobjeda” je objavila sliku Vujanovića kako prinosi badnjak na loženje, a Đukanović je poručio da između crnogorske države i crkve postoje neki novi odnosi koji počivaju na međusobnom poštovanju, uvažavanju i pomaganju. Budući predsjednik je tako pokušao da odgovori na optužbe da su ga glasale manjine i da nema podršku pravoslavnog stanovništva. Iako Đukanović nikada više nije bio na polaganju badnjaka, mitropolit SPC Amfilohije tada je pozvao na smirivanje strasti.
Podsjećajući na diobe u Crnoj Gori 1918. godine i tokom Drugog svjetskog rata, Amfilohije je pitao zbog čega je Crna Gora jedini evropski prostor “đe su braća sama sebi najljući neprijatelji od svih drugih neprijatelja”. “Zar smo od omraza toliko zaslijepili pa da ne vidimo da smo zbog svoje nesloge, iako zreli istorijski narod, navukli sebi na vrat međunarodne staratelje, kao maloljetna đeca”, izjavio je tada Amfilohije, zbog čega su mu demonstranti u Podgorici skandirali “Amfilohije, Turčine”.
Fundina u Kučima za istinu i Momira
Kao i na svim skupovima nakon AB revolucije, parole i ikonografija bile su neizostavni dio protesta Bulatovićevih pristalica. Tako su uoči puta za Podgoricu demonstranti u Pljevljima skandirali Jugoslaviji, Srbiji, “Slobu Srbinu i Milu Turčinu”, a čuli su se i povici “Ovo nije Turska“, „Vratite nam Čeka“, „Gdje ste sada balije“. Tokom protesta u Podgorici organizovan je pohod na Malesiju koji je policija zaustavila kod Dinoše, ali su parole imale manje nacionalističkog naboja.
Dok su s razglasa odjekivale pjesme Vesne Zmijanac i Đoganija, demonstranti su poručivali da je „Jugoslavija naša sudbina“ i da je „Lješkopolje za dostojanstvenu Crnu Goru u Jugoslaviji“ a „Fundina u Kučima za istinu i Momira“. Na transparentima je pisalo da protesti “Ruše vlast i brane čast” i upozoravalo “Policijo, vi ste narodni sinovi”.
Ljudi se navikavaju na različitosti
Urednica crnogorske redakcije Radija Slobodna Evropa smatra da su sukobima pred Vladom kulminirale crnogorske podjele koje su aktuelizovane raskolom u DPS-u. Podjele su, smatra Brajović, ostale i nakon 15 godina, ali građani sve više uče da žive s različitostima.
“Ljudi su te noći bili spremni da proliju krv drugoga zbog političkih razlika. Fantastično je što se to više nikada u tom obliku nije ponovilo jer te noći je dlaka falila da se zapali Crna Gora”, smatra Brajović. Sukobi pred Vladom, prema njenom mišljenju, pokazali su kako je malo potrebno za radikalizaciju zbog čega su se i sami organizatori uplašili ponavljanja sličnih demonstracija.
Podsjećajući da u Podgorici nikada nije bilo negativne energije kao tog januara, Brajović ističe da ni sami organizatori nijesu bili svjesni koliko je situacija opasna.
Galerija
Bonus video:
