Da je kojim slučajem prije nekoliko godina u parlamentu prihvatio poziv poslanika SNP Dragana Koprivice da ukrste rukavice u sportskom centru i odabrao boks umjesto rukometa, tadašnji ministar ekonomije Predrag Bošković vjerovatno ne bi opet vidio ministarsku fotelju.
Uspjesi RK Budućnost i crnogorske rukometne reprezentacije kojima je sa mjesta predsjednika, kako tvrde upućeni, doprinio svojom fanatičnom predanošću upravo su morali biti jedna od preporuka da skoro zaboravljeni Bošković bude predložen za ministra rada i socijalnog staranja.
Od nauke, na koju je izgleda stavio tačku sa zvanjem magistra krajem davne 1999. godine, bila je jača žeđ za politikom. U suštini, on je jedan od multipraktik kadrova DPS-a koji se na startu karijere u verbalnim sukobima drsko obračunavao sa političkim neistomišljenicima.
Za Boškovića se ne vezuje nijedna krupna finansijska afera
Bošković je to demantovao, poručujući da će “bezimeni” autor morati na sud. Javnosti nije poznat epilog tog slučaja.
Sa mjesta predsjednika Savjeta mladih DPS, 2001. godine ušao je u skupštinske klupe, odakle je već 2004. godine lansiran za zamjenika ministra spoljnih poslova bivše državne zajednice sa Srbijom gdje se, kao najbliži saradnik Vuka Draškovića nalazio na meti srpskih medija zbog otvorenog zalaganja za nezavisnost Crne Gore.
Sljedeće, 2005. godine, vratio se u Podgoricu gdje je sjeo na mjesto ministra ekonomije, pa opet u poslaničke klupe.
Zbog navodne bliskosti sa Svetozarom Marovićem, ali i tadašnje sklonosti hedonizmu, Bošković je počeo da ide silaznom političkom putanjom.
Tokom mandata ministra ekonomije u nekoliko navrata je ljute štrajkače vratio kućama sa nadom da će im Vlada ispuniti zahtjeve
Iako se sada spekulisalo da bi se mogao vratiti u Vladu na preporuku mlađeg Đukanovića, na drugoj strani je činjenica da je Rudnik uglja, u čijem bordu sjedi i predstavnik Đukanovića, uskratio sponzorstva rukometašicama.
Zabilježeno je da je čim je preuzeo posao u Rudniku tada dužnom oko 35 miliona eura, uprava kompanije odlučila da Boškoviću kupi jedan od skupljih džipova od oko 50.000. Nije bježao od novačene nagrade ni kada je, kao član Tenderske komisije za poluprivatizaciju EPCG, dobio 17.000 eura za, kako su ga nazvali, “posao decenije”.
Upskos tome i dugom bitisanju na političkoj sceni, za Boškovića se ne vezuje nijedna krupna finansijska afera. Tokom mandata ministra ekonomije u nekoliko navrata je ljute štrajkače vratio kućama sa nadom da će im Vlada ispuniti zahtjeve. To će mu, između ostalog, biti posao i na novoj dužnosti.
Bonus video:
