Od početka devedesetih DPS upravlja Crnom Gorom kao privatnim preduzećem. Iako javno nezadovoljstvo raste, kraj mutnom rukovodstvu se ne nazire-ni na nedjeljnim izborima za parlament, analiza je Neue Zürcher Zeitung (NZZ) vodećeg dnevnik njemačkog govornog područja.
Tekst prenosimo u cjelosti
Riječ STABILNOST po svim pravilima izaziva pozitivne asocijacije. Ako ta stabilnost još uz to važi za političko rukovodstvo, to zvuči kao pečat posebnog kvaliteta.
No u posebnom slučaju Crne Gore situacija izgleda malo drugačije. Postavlja se pitanje – iz godine u godinu sa sve više hitnosti: dal previše stabilnosti može i da škodi.
Tako u bivšoj jugoslovenskoj republici, koja se 2006. odvojila od Beograda, već od ranih 90-ih godina XX vijeka vlada jedna te ista partija, naime DPS. I skoro isto toliko vremena jedna te ista osoba, naime Milo Đukanović, koji ovu državu drži na kratkoj uzdi, bilo kao predsjednik države il vlade, ili-kako je trenutno-prosto samo kao predsjednik DPS.
Usitnjena opozicija
Crna Gora je jedina država, članica Savjeta Evrope, u kojoj vlada nikad nije pala na izborima. Ako je vjerovati prognozama CEDEM-a, ta tradicija ne bi trebalo da bude prekinuta ni na parlamentarnim izborima u nedjelju: DPS ponovo nastupa zajedno sa Socijaldemokaratama i krmari ka sigurnoj pobjedi. Strategija vlade, da kroz prijevremene izbore iznudi politički kapital iz krajem juna započetih pregovora o članstvu u EU, izgleda da uspjeva.
Zašto je u Crnoj Gori tako teško srušiti Vladu sa pijedestala moći? Jedan od centralnih razloga je posvađanost i fragmentiranost opozicije: iako su se dvije opozicione partije PZP i Nova udružile u savez Demokratski front (DF), nisu uspjele da u svoj čamac uvedu vodeću opozicionu stranku SNP.
Sa sastanka Srđana Milića (SNP) i Miodraga Lekića (DF)
Razlog je bio svađa oko podjele pozicija u budućoj vladi. Iako su neki od najpoznatijih SNP političara prešli u novi Front, opoziciji fali kritična masa, da bi kao jedinstvena cjelina nastupila protiv DPS.
Još jedan razlog liferuje Nebojša Medojevic, predsjednik PZP. Nekadašnji predsjednički kandidat opisuje svoju domovinu kao hibridni sistem, ukrštanje komunizma i demokratije.
Đukanovic, kao glavni baštovan u sistemu, se služi i autoritativnim metodama, ne bi li kontrolisao stanovništvo, što preko državnih medija, što preko socijalne pomoći, koja služi kao sredstvo korupacije.
Medojević kao primjer navodi opštinu Rožaje, na istoku Crne Gore: 43% stanovnika tamo živi od socijalne pomoći, isto toliko njih glasa za DPS: "drugim riječima: ko glasa za DPS, taj za to dobija pare.“
Veza, veza, vezica
Vanja Ćalović, iz NVO MANS, je takođe oštra u osudi DPS. Direktno pred izbore bivaju ljudi zaposleni, po selima se asfaltiraju putevi i velikodušno se dijele subvencije. Ko upadivo kritikuje vlada, taj često dobija od svog gazde mali "dar", povezan sa naređenjem da ne izađe na izbore.
Vanja Ćalović
"Ko dar u ruke ne uzme, rizikuje da izgubi posao, ko dar uzme, biva i sam kriminalac i mora slušati".
U ruralnom sistemu vrijednosti, u kojem familijarne i brastveničke veze pokrivaju državne strukture, niko suverenije ne pleše od DPS-a
Posmatrači raznoraznih boja su složni u ocjeni, da je DPS visoko efikasno organizovana partija, sa najfligrantskijom mrežom partijskih vojnika do u najmanji zaseok u crnogorskim brdima.
Pošto u Crnoj Gori se izbori ne dobijaju kroz velike političke skupove, nego kroz razgovor od vrata do vrata, su ovakve veze od najvećeg značaja.
"Nije bez razloga da političke partije iz inostranstva dolaze u Crnu Goru, ne bi li učile od DPS, koja i u Evropi važi za jednu od najorganizovanijih partija kontineta“, kaže Ćalović.
U ruralnom sistemu vrijednosti, u kojem familijarne i brastveničke veze pokrivaju državne strukture, niko suverenije ne pleše od DPS-a.
Najmoćniji čovjek ove partije je bio i ostaje Đukanović. Jeste da se ovaj visoki muškarac u decembru 2010. službeno oprostio od titule šefa vlade, i jeste da je to mjesto prepustio Igoru Lukšiću.
Ali, svi konci i konopci vlasti su i dalje u njegovim rukama. Lukšić je na početku, zahvaljujući otvorenijem nastupu prema predstavnicima civilnog društva, bio čak i hvaljen i od opozicije.
No, nada položena na njega, se izjalovila. Nekadašnji ministar fnansija se nije uspoo izmigoljiti ispod premoćne sjenke svog prethodnika i mentora.
Mnogima je izgledao kao prosto Đukanovićeva marioneta, a na protestima, koje je s proljeca bio oragnizovao MANS, se morao suočiti sa zahtjevom za ostavku.
Nadanje u međunarodnu zajednicu
Ove velike demonstracije, koje su sem MANS-a organizovali i sindikati i studentske organizacije, su na početku izgledale kao buđenje crnogorskog proljeća.
Ali, protest, zasnovan na socijalno-ekonomskoj problematici te frustraciji zbog korupcije i organizovanog kriminala, je brzo izgubio na snazi.
Stoji da niko nije uspio da demantuje na protestu artikulisane tvrdnje, da su se Đukanović, njegova familija i ostali visoko pozicionirani DPS-ovci, bezprizorno obogatili na netransparentim privatizacijama. Ali, to nije uspjelo da izazove bijes širkih narodnih masa. Stoga se puno nade kritičara sistema polaže u EU i uslove za pristupanje njoj.
Ministar pravde i vicepremijer Duško Marković, priznaje u razgovoru, da za državu nije baš ponajbolje da vazda biva vođena od jedne iste partije
DPS, policija, čak i Centralna Banka: svi su pod istom ponjavom i svi se međusobno štite. Ali, početak pregovora sa EU je oduvijek predstavljao početak kraja takvih režima.
Medojević je ubijeđen, da sadašnja vladajuća granitura neće preživjeti očekivane zahtjeve iz Brisela, a na temu korpucije i organizovanog kriminala. Njegova je ubijeđenost utemeljena na iskustvu Hrvatske, gdje je proces pregovora sa EU odlučujuće uticao na pad premijera Sanadera, uplekanog u raznorazne korputivne poslove.
Još se atmosfera sumraka bogova ne osjeća u redovima DPS-a. Ministar pravde i vicepremijer Duško Marković, priznaje u razgovoru, da za državu nije baš ponajbolje da vazda biva vođena od jedne iste partije. Ali, u posljednjih 20 godina rna Gora nije raspolagala naročito kvalitetnom opozicijom.
Nije dovoljno, kako kaže nekadašnji šef tajne službe, biraču ponuditi samo promjenu, kao takvu. Narodu se mora nešto konkretno ponuditi. Ministar, samouvjeren u nastupu, pri tome ostavlja neizgovoreno, da je puno lakše takve ponude učiniti, ako već decenijama kontrolišeta javne resurse i državnu kasu.
Prevod: Mirko Vuletić
Galerija
Bonus video:
