Dvadeset godina nakon velike antikorupcijske istrage “Čiste ruke”, korupcija je i dalje ustaljena u italijanskom političkom sistemu. Ugledni autori i novinari koji se bave konfliktom interesa u politici smatraju da se promjena može postići samo promjenom mentaliteta građana.
Oni su se sreli u Peruđi da naprave osvrt na italijansko društvo i politiku 20 godina nakon što je velika sudska istraga dovela do skandala poznatog kao Tangentopoli, koji je izazvao krizu u italijanskom političkom sistemu, usljed niza hapšenja, krvavih atentata i ostavki sa funkcija.
Osvrt na aktuelnu situaciju napravili su Klaudio Gati, specijalni dopisnik lista Il Sole 24 Ore i autor knjige “Sotobosko: Berluskonijevci, Dalemisti i centralisti ujedinjeni u ime biznisa”, Antonela Maskali, novinarka ljevičarskog lista Il Fato Kvotidijano i koautorka knjige “Berluskonijev poklon”, Marko Damilano, novinar nedjeljnika Espreso i autor knjige “Eutanazija moći” i Alesandro Kampi, profesor Istorije političkih doktrina Univerziteta u Peruđi.
Politika i biznis izgubile granicu
Kampi je opisao aktuelnu situaciju u Italiji kao “prikriveni svijet u kojem politika i biznis gube međusobne granice, i u kojem nije jasno da li se pojedine osobe bave politikom da bi obezbijedile bolji uspjeh u biznisu, ili se bave biznisom da bi lakše ušle u svijet politike”.
Konti objašnjava širenje antipolitičke klime među stanovništvom kroz konverziju političkih programa ka centru, jer “politička nauka je pokazala da se u centru pobjeđuje”. U ovakvoj klimi dolazi do brisanja granica između političkih smjerova, a politički programi se neznatno razlikuju jedni od drugih.
U ovakvoj klimi dolazi do brisanja granica između političkih smjerova, a politički programi se neznatno razlikuju jedni od drugih
Novinar i autor Klaudio Gati među glavnim problematikama u Italiji ističe problem obnove političkih redova, opisujući Italiju kao gerontokratsko društvo, koje teško iznjedruje nove i nezavisne političke snage. On ističe i negativnu stranu istrage “Čiste ruke” koja je stvorila i klimu za ulazak Silvija Berluskonija u politiku.
Gati smatra da “kritikovati političke partije i političare danas zvuči kao pucanje na mrtvace”, te da je umjesto toga potrebno ukazati na činjenicu da krivicu za trenutno stanje nosi i kompletno građanstvo koje ima veliki nivo tolerancije kada su u pitanju konflikt interesa i korupcija.
Novinarka Antonela Maskali, slaže se sa Gatijem da klimu za promjene treba početi graditi počevši od unutrašnjih vrijednosti: “Dok u našem DNK sastavu ne budemo imali usađenu meritokratiju i poštovanje zakona kao osnovne vrijednosti, dok ne razvijemo osjećaj javne odgovornosti, ne možemo očekivati promjene”.
Korupcija košta 60 milijardi godišnje
Italija je među najkorumpiranijim državama na Zapadu, a konflikt interesa u njoj nije riješen odlaskom Berluskonija. “Onako kao što je došao na vlast, tako može doći i neko drugi, sve dok naša tolerancija za nepoštovanje pravila bude takva kakva je”, smatra Maskali.
“Potrebna je bitka kulturološkog tipa, mora doći do izmjena u mozgu Italijana, mora se razviti logika u kojoj nema mjesta za toleranciju prema korupciji”,
Procjenjuje se da korupcija Italiju godišnje košta 60 milijardi eura. Maskali smatra da su zakoni protiv korupcije u Italiji “smiješni”, te da velike kompanije koje potplaćuju političare mogu računati na to da u 8 slučajeva od 10 neće odgovarati.
Takozvani zakoni “ad personam” krojeni prema potrebama Silvija Berluskonija još uvijek su na snazi, a tokom njegovih vlada vrijeme zastarijevanja sudskih slučajeva povodom korupcije je prepolovljeno, pa prvostepene presude nerijetko završavaju oslobođenjem.
Kupovina parlamentarnih glasova takode nije nepoznanica, a sistem je takav da, kaže Maskali, “parlamentarci mogu biti lako ucijenjeni jer znaju da neće biti ponovo izabrani ako budu neposlušni”.
“Potrebna je bitka kulturološkog tipa, mora doći do izmjena u mozgu Italijana, mora se razviti logika u kojoj nema mjesta za toleranciju prema korupciji”, nastavlja autorka knjige “Berluskonijev poklon”.
Bunga bunga zabave su sitni problemi
Novinar Tomaso Labate napominje da korupcija nije samo “pica, mandolina i skandal”, odnosno da se ne radi o tipično italijanskom problemu. On navodi niz primjera iz zapadne politike, od Votergejt skandala i ostavke američkog predsjednika Niksona, preko optužbi za nelegalno finansiranje francuskog Nikolasa Sarkozija, do skandala oko finansiranja partije Helmuta Kola u Njemačkoj.
Međutim, razlika između drugih država na zapadu i Italije, smatra Maskali, u tome je što se “u Njemačkoj daju ostavke zbog uzimanja povoljnijeg kredita zahvaljujući političkoj funkciji, dok u Italiji šef Senata može ostati neometano na funkciji dok se protiv njega vodi istraga za mafijaško udruživanje”.
“Nije rečeno da je kriv, ali ostanak na političkoj funkciji nekog ko je pod istragom za mafijaško udruživanje mi djeluje krajnje neumjesno”, zaključuje Maskali.
Od Berluskonijevih bliskih odnosa sa osobama koje su optužene za saradnju sa sicilijanskom mafijom, preko ministra ekonomije Klaudija Skajole (koji je primio kuću sa pogledom na Koloseum gotovo na poklon), preko skorijih skandala o zloupotrebi partijskog novca, Italija je prepuna slučajeva političke korupcije, a ne fali ni članova parlamenta koji su optuživani za saradnju sa mafijaškim krugovima.
Profesor istorije političkih doktrina univerziteta u Bolonji Alesandro Kampi istakao je i da postoji tendencija da se pažnja usmjerava na trivijalne skandale poput Berluskonijevih “bunga bunga” zabava, dok se iza njih kriju puno veći problemi.
Maskoli je izjavila da nije optimistična povodom skorije budućnosti jer ne vidi koja su to “antitijela” u društvu koja bi mogla usloviti promjenu. Kao najveći potencijal u odnosu na prošlost navela je razvoj komunikacija putem Interneta, za koji se nada da će omogućiti direktniju i otvoreniju razmjenu koja može vremenom doprinijeti promjeni starih paradigmi i mentalitetu koji toleriše korupciju.
Planirao odmor na Svetom Stefanu
Samo tokom proteklih mjeseci u Italiji su izbila dva velika skandala koja se tiču korištenja partijskog novca u privatne svrhe.
Luidji Lusi, senator Demokratske partije, u martu je uhvaćen kako partijski novac koristi za luksuzna putovanja. Lusi je optužen da je u četiri godine podigao milion i 300 hiljada eura iz partijske kase, od čega je samo u 2011. godini potrošio 211 hiljada eura na putovanja, boraveći po luksuznim hotelima od evropskih prijestonica do Kariba.
Između ostalog, iz partijske kase Lusi je platio i 8.700 eura za odmor u Crnoj Gori, na Svetom Stefanu. Aranžman je na kraju otkazan, ali novac prema navodima italijanskih medija nije povraćen.
Drugi skandal je imao u centru pažnje Renca Bosija, sina vođe partije Sjeverna Liga, Umberta Bosija, optuženog da je sa 200.000 eura partijskog novca plaćao sinu studije u inostranstvu, uređivanje kuće i usluge zubara i doktora za čitavu porodicu.
Bonus video:
