Sjeverna Makedonija ne može kriviti institucije Crne Gore jer je bivšem premijeru te države Nikoli Gruevskom dopušteno da prođe i pobjegne u Mađarsku jer je on u tom momentu za druge države bio slobodan čovjek, kazao je predsjednik makedonskog Sobranja Taljat Džaferi.
Džaferi je u razgovoru za “Vijesti” kazao da je ključ za krupne korake ka Evropskoj uniji (EU) i učlanjenju u NATO koje je Sjeverna Makedonija napravila u posljednje vrijeme bila promjena vlasti koja nije željela da u proces integracija i rješavanje problema uđe hrabro i smjelo. On je poručio da se u Sjevernoj Makedoniji ne osjeća pritisak Rusije zbog izvjesnog pristupanja NATO-u jer je, kako kaže, to gotova priča.
“Nema takvog pritiska i nema takvog osjećaja da neko pritiska zato što je taj proces završen, taj put je otvoren i bespredmetno je više pričati o pritisku”, rekao je Džaferi.
Kako komentarišete to sto je Nikola Gruevski do Mađarske, gdje je pobjegao od služenja zatvorske kazne, pobjegao preko Crne Gore? Smatrate li da su crnogorske vlasti to tebalo da spriječe iako za njim tada nije bila raspisana potjernica?
Ne može se optužiti nijedna vlast u smislu sprečavanje bjekstva Nikole Gruevskog. U formalnom smislu on je bio slobodna ličnost kada su u pitanju druge države. Ne može se tražiti odgovornost Crne Gore jer je on ovuda prošao kao i svaki drugi građanin, ne možemo kriviti organe i institucije Crne Gore niti ijedne zemlje.
Gruevski je sebi i partiji koju je vodio napravio štetu. Makedonija će ubrzo, već je izvjesno, postati članica NATO–a.
U slučaju Crne Gore, pred pristupanje tom savezu, bio je osjetan pritisak Rusije koja se protivila članstvu. Da li je to slučaj i sa Makedonijom, osjeća li se taj prtisak na vašu državu
Mi ne osjećamo nikakav pritisak sa strane imajući u vidu da je postupak oko ispunjenja preduslova za ulazak u NATO završen, to smo ustavnim izmjenama prevazišli i potpisivanjem ratifikacije od strane Grčke praktično je otvoren taj put procesa ratifikacije u zemljama članicama. Tim povodom sam danas ovdje, Crna Gora će biti šesta zemlja koja će ratifikovati protokol, imajući u vidu da je i u hrvatskom Saboru danas ratifikacija prva tačka dnevnog reda. Zavisno od zemlje do zemlje procedure su različite i period trajanja procesa ratifikacije je različit. Mi se nadamo da će se to završiti do kraja godine i da će taj proces biti zaokružen na samitu NATO-a u Londonu. Nema takvog pritiska i nema takvog osjećaja da neko pritiska zato što je taj proces završen, taj put je otvoren i bespredmetno je više pričati o pritisku.
Crna Gora je jedna od glavnih zagovornica vašeg članstva u NATO-a. Koliko je korisna pomoć jedne male države u tom procesu?
Geografska veličina ne znači puno u tom procesu i dobrodošla je svaka podrška. Mi nemamo nikakvog dvoumljenja da će Crna Gora to uraditi. Potrebna je podrška svake članice, prava su jednaka i svaki glas u NATO-u je jednak.
Riješili ste dugogodišnji spor sa Grčkom, Sjeverna Makedonija je, moze se reći, napravila krupne korake u napretku ka EU, na pragu ste ulaska u NATO. Smatrate li da je sve to rezultat ključnih dešavanja koja su se nedavno odigrala u vašoj zemlji i posljedica promjene dugogodišnjeg režima?
Svakako da Sjeverna Makedonija skoro tri decenije radi na tom putu učlanjenja u NATO i EU. Mi smo bili spremni za članstvo u NATO-u još 2008. godine na samitu u Bukureštu u paketu sa Albanijom i Hrvatskom, ali smo zbog problema oko imena sa Grčkom ostali vani. Ovih desetak godina mi smo radili na procesu pomirenja sa susjedima u smislu pregovaranja i dogovaranja, prvenstveno sa Grčkom, i usaglašavanju sa Bugarskom.
Dogovorima sa Bugarskom 2017. godine i sa Grčkom 2018. prevazišli smo razlike i prepreke i otvorili put ka EU i NATO-u. Na samitu EU u junu prošle godine i na samitu NATO-a, takođe prošle godine mi smo dobili preporuke za EU, da ove godine, ukoliko budemo napredovali u oblastima u kojima se to traži da ćemo dobiti datum početka pretpristupnih pregovora sa EU, i dobili smo poziv za NATO rješavanjem problema sa imenom. U kontekstu EU, sada smo u procesu skrininga, koji treba završiti do jula i tamo je predodređen paket zakona u oblasti bezbjednosti, vladavine prava, medija i državne službe, dio predviđenih reformi smo završili, prvi dio reforme zakona o bezbjednosti smo završili, sada smo u procesu usvajanja zakona u oblasti vladavine prava. U parlament je pristigao i drugi paket zakona o bezbjednosti čime Uprava bezbjednosti postaje nova agencija koja se izdvaja iz Ministarstva unutrašnjih poslova i biće pod direktnom ingerencijom Vlade, čime proces napreduje.
Prelomni momenat je bio formiranje nove vladajuće većine?
U svakom slučaju da, jer je nova vladajuća većina bila spremna da uđe u taj pregovarački proces i usvajanje dogovora sa Bugarskom i Grčkom i to je faktički prelomilo i pokrenulo situaciju naprijed.
Sjeverna Makedonija važi za etnički i politički podijeljenu državu, isto se može reći i za Crnu Goru. Da li možete da uporedite tu podijeljenost u Crnoj Gori i Makedoniji?
Ja ne bih rekao da je podijeljena etnički i politički. Svakako da postoje vlast i opozicija kao u svakoj demokratskoj državi. Osnovni postulat je podjela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, i normalno je da u višestranačkim društvima postoje vlast i opozicija, odnosno da postoji grupacija koja ide jednim putem, i da postoji grupacija koja misli da treba ići drugim putem, to je normalan proces u demokratskim društvima. U tom kontekstu mislim da je sve u redu, u smislu različitih mišljenja, pa većina građana odlučuje kojim će putem ići i koje će odluke podržati.
Često se govori o nestabilnosti Balkana, vraćanju u devedesete, tenzijama među narodima. Da li smatrate da su na našim prostorima moguće nove nestabilnosti poput onih iz devedesetih godina?
Za razliku od devedestih, 2019. godine je situacija potpuno drugačija imajući u vidu da je proces išao naprijed u pozitivnom smislu. Balkan polako izlazi iz zone koja je trajala decenijama – da je Balkan bure baruta. Na balkanu ostaju još dvije tačke koje treba bilateralno da se riješe, to su odnosi između Prištine i Beograda i funkcionalni status Bosne i Hercegovine. Time će Balkan završiti integrativni proces. Imajući u vidu da je Srbija odabrala da nema interesa da se priključi NATO-u, a da radi intenzivno na priključenju EU, treba poštovati volju insitucija i građana tih država. Mi pozivamo da se ta pitanja riješe na način da bude prihvatljivo i za njihove građane i institucije.
Trebaće vremena da se ljudi naviknu na novo ime države
Koliko je građanima u vašoj zemlji teško da se naviknu na novo ime države? Koliko se ime Sjeverna Makedonija primilo u društvu?
Ime se koristi skoro dvije nedjelje, ne može se reći da je jednostavno uskladiti se i privići se na novo ime. Ljudi svakako razumiju da je to bila potreba. Biće i otpora oko toga, potebno je vrijeme da se ljudi i instuticije naviknu na novo ime.
Gruevski nije htio da riješi probleme sa Bugarskom i Grčkom
Dugo ste bili u vlasti i koaliciji sa VMRO DPMNE, onda ste, da tako kažemo, promijenili stranu i bili prevaga u formiranju nove većine. Zbog čega ste odlučili da pređete iz jedne koalicije u drugu?
Kada smo se 2002. transformisali iz Oslobodilačke narodne armije (ONA) u političku partiju, naša osnovna programska opredjeljenja bila su procesi integracija i na unutrašnjem i spoljnjem planu. Radili smo uporno da to postignemo.
Kada smo 2008. formirali koaliciju sa VMRO DPMNE, oni su dali obećanje da će taj proces ići naprijed. Kada nismo dobili članstvo u NATO, došlo je do institucionalnog razočarenja i zaostatka u integracijama. VMRO DPMNE nije htjela da kroz prgovore rješava probleme ni sa Bugarskom ni sa Grčkom i to je bio problem. Na izborima 2016, poslije krize nakon masovnog prisluškivanja, koalicija VMRO DPMNE dobila je 51 mandat a koalicija SDSM dobila je 49 mandata. DUI, kojoj ja pripadam dobila i 10 mandata i mi smo bili ključna politička snaga koja je odlučivala u kojem će se pravcu ići dalje. Prema Ustavu, prvi mandatar bio je Nikola Gruevski ispred koalicije koja je osvojila najviše mandata. U ustavnom roku nismo uspjeli da se usaglasimo u programskim pitanjima i strateškim opredjeljenima.
VMRO DPMNE nije prihvatila da hrabrije uđe u proces pregovaranje i to je jedan od razloga zbog čega nismo formirali koaliciju. SDSM je prihvatila da proces pregovora ide brže. Pošto je to bio interes Albanaca koje predstavljam, odlučili smo da idemo u koaliciju sa SDSM, nakon čega su se priključile i druge albanske partije i došli smo do 67 mandata od čega je 62 direktno uključeno u vladajuću većinu, dok je pet mandata ostalo van te većine ali su nam pružili podršku u pregovaranju i izlasku iz sutacije u kojoj smo bili.
Bonus video: