Protesti u Crnoj Gori, Albaniji i Srbiji i pored svojih razlika i drugačijih zahtjeva imaju tačke spajanja u nezadovoljstvu građana svakodnevnim životom i nedostatkom demokratije, poručuju analitičari iz regiona.
U Crnoj Gori, Srbiji i Albaniji se paralelno odvijaju protesti protiv vladajućih režima Mila Đukanovića, Aleksandra Vučićai Edija Rame, a na kojima se traže ostavke čelnika ovih država, ali ipak, politički analitičar iz Srbije, Cvijetin Milivojević smatra da protesti u ove tri zemlje možda samo djelimično imaju jednu tačku spajanja.
“To je nezadovoljstvo životom, običnim svakodnevnim životom građana, ali svaki od njih ima neku “aromu” koja ih razlikuje”, kaže Milivojević za “Vijesti”.
On navodi da posmatračima sa strane izgleda da su protesti u Albaniji upereni protiv ličnosti premijera Edija Rame koji bi, prema riječima Milivojevića, kao ljevičar i socijalista, trebalo da bude čovjek socijalne pravde.
“Ali vidim da su glavne zamjerke demonstranata, njegovih političkih oponenata, ali i građana, sklonost ka korupciji i nekim kriminalnim radnjama ove albanske vlasti. Ne vidim da se tu, kao na primjer u Srbiji, dovodi u pitanje državna politika”, navodi Milivojević. Kada je u pitanju Crna Gora, kaže Milivojević, specifična stvar da zapravo vrijeme Mila Đukanovića prolazi.
Masovni protesti smijenili pola kabineta u Albaniji: Sa protesta u Tirani“On je potrošen igrač za one operacije koje je morao da obavlja još od vremena kada je bio najmiliji saradnik Slobodana Miloševića poslije “Žute grede”, pa do vremena kada je bio ključni NATO igrač do ulaska Crne Gore u Evropu. Taj njegov dijapazon lijevih i desnih skretanja od nacionaliste, čak bih rekao šoviniste, pa do nekog ko je ekstremno građanski orijentisan, sve je on izmijenjao, i njegova upotrebna vrijednost u međunarodnoj zajednici je potrošena”, kaže Milivojević.
“Ono što je na neki način zapadni dio međunarodne javnosti od njega očekivao je ulazak Crne Gore u NATO, i nema nekih potreba da on i dalje bude neka vrsta ljubimca i ličnosti kojeg će međunarodna zajednica da tetoši. Faktički je potrošen igrač i što bi se reklo u kafani – hajde da vidimo šta smo imali, da podvučemo crtu”, dodaje on.
“Izvršni direktor Centra za građanske slobode (CEGAS) Boris Marić smatra da protesti u regionu imaju, i pored svojih specifičnosti, zajednički imenitelj u činjenici da ova društva imaju izražen problem napretka u uspostavljanju funkcionalne demokratije.
“Crna Gora i dalje pati od nedostatka izbornog legitimiteta, nesmjenjivosti vlasti, visoke korupcije, naglašenog socijalnog raslojavanja, što u velikom dijelu jeste slika i društava regiona. To su razlozi koji za posljedicu imaju izraz nezadovoljstva građana i proteste koji traže promjenu stanja”, kaže Marić i dodaje da osjećaj nedostatka perspektive te nepristojna zarobljenost državnih institucija interesima partija na vlasti dodatno tjera na protest protiv vlasti koja se personifikuje kao ključni problem.
“Nijesu bez odgovornosti ni opozicione strukture koje dugo ne nalaze potreban zajednički cilj, tako da građanski protesti i njih tjeraju na drugačiji pristup”, navodi Marić.
Milivojević dodaje da ne vidi da se većina građana u Crnoj Gori osjeća kao da živi u demokratskoj zemlji i ističe da su se za proteste na neki način sklopile kockice.
“Ne postoji interes međunarodnog faktora da pošto poto održava vlast Đukanovića dok obavi neki posao, a on je rekorder i kad je riječ o kontinitetu vlasti i nije silazio sa vlasti. Kako će se stvari odvijati zavisi od toga kako će se opozicija ponašati”, naglašava Milivojević.
On kaže da je bitno da se na lokalnim protestima, koji se dešavaju u Srbiji, kandiduju lokalne teme. “Na primjer, u Zrenjaninu nema pijaće vode, takve teme pomire građane, pa i one koji su glasali za Vučića”. Uvijek su, dodaje on, bili najefikasniji protesti gdje postoji razumijevanje između onih snaga koje čine politički aspekt protesta i onih koji su građanski aktivizam. “Uvijek imate teme koje će pomiriti građane, te su teme natpolitičke i samo je bitno kako se koordiniše to na političkom spektru”, kaže on.
Marić ističe i da određene uzroke možemo tražiti i u suviše birokratizovanom i neizvjesnom procesu pregovora s EU.
“Što tjera na akciju van institucija, na potrebu slanja poruke da se u ovom regionu problemi ne rješavaju već multiplikuju. Društva regiona, odnosno građani opravdano traže promjene i reforme, institucije koje rade u interesu građana a ne političkih moćnika, tako da je vaninstitucionalni način djelovanja kroz razne vidove protesta legitiman, pa se može se reći i potreban za ubrzavanje demokratskih procesa”, zaključuje Marić.
U Srbiji nezadovoljni zbog Kosova, čak i oni koji su glasali za Vučića
Milivojević navodi da je u Srbiji stvar specifičnija, jer Vučić, kako kaže, svoju vlast nije zaokružio na obećanjima za koja je dobio mandat. “Vučić je na vlast došao ne na kritici državne poltike Demokratske stranke Borisa Tadića. On je njih optuživao da se odriču Kosova, i rekao je kad mi dođemo na vlast mi ćemo poništiti sve sporazume koje je Tadićeva vlast potpisala u vezi sa Kosovom, ne da do toga nije došlo, nego su Vučić i njegova vlast otišli pet koraka dalje”, kaže Milivojević.
Mora se govoriti o temama koje pomire građane: Sa protesta u BeograduVučić je, dodaje, na svim izborima obmanuo birače.
“On za Kosovo nije ništa obećavao 2015, 2016. i 2017, on je bježao od izjašnjavanja i njegova prva kriza dolazi upravo onog trenutka kada međunarodna zajednica od njega očekuje da brzo mora da riješi pitanje Kosova”, navodi on. Prema Milivojevićevim riječima Vučić želi odmah vanredne izbore, jer ako bi čekali sa izborima dok on ne saopšti svoj plan za Kosovo, odnosno razgraničenje, mogao bi mnogo izgubiti.
“Razgraničenje ne zadovoljava njegove birače, jer su dvije trećine njegovih birača nekadašnji glasači Slobodana Miloševića i Srpske radikalne stranke. Istog trenutka njegova podrška sa od 55 odsto pada na ispod 40 odsto”, navodi on.
Hasani: Protesti su legitimni i važni, ali ne mogu zamijeniti izbore
Novinar albanske televizije Vizion Plus, Arban Hasani, kaže da su protesti važan alat za demokratske procese, ali da oni ne mogu zamijenti slobodne izbore.
“Nemoguće je da padnu nakon protesta umjesto na slobodnim i poštenim izborima. Protesti, odbijanje dijaloga, nasilje na ulicama donose haos i anarhiju. Demokratija ima svoja pravila i manjina se ne može nametnuti većini. Dužnost je Vlade da pripremi izbore onda kada izborni proces počinje, a dužnost je opozicije da građane ubijedi da su bolja alternativa. Protest, miran ili nasilan, nikada ne može zamijeniti izborni proces”, kaže Hasani.
Protesti, dodaje Hasani moraju biti masivni da bi ugorzili vlade. “Ali da li su ovi protesti u regionu masivni? Da li je najveći dio naroda na ulici? Masovni protest je drugačiji od partijske manifestacije”, kaže on i podsjeća da je pola Raminog kabineta smijenjeno nakon masovnih studenstkih protesta u decembru. Hasani dodaje da je revolucijama sa ulice mjesto u prošlosti i da opozicija bilo u Albaniji, Crnoj Gori ili Srbiji mora ubijediti birače da je podrže i tako dođe na vlast.
Bonus video:
