Crnogorski premijeri rijetko se odlučuju na promjene u vladi jer rad ministara procjenjuju na osnovu odanosti partiji, a ne na osnovu učinka i odnosa prema građanima. Zbog toga su ostavke crnogorskih ministara rijetke, i pored povremenih afera, dok rekonstrukcija vlade postaje uobičajena pojava u državama regiona.
Programski direktor Građanske alijanse (GA) Boris Raonić smatra da se u crnogorskom društvu ne poštuje javno mnjenje, zbog čega ne postoji odgovornost u djelovanju državnih funkcionera.
“Mi u Crnoj Gori tek treba da učimo šta je odgovornost u javnom djelovanju, jačamo i poštujemo javno mnjenje i borimo se protiv zaštite ‘svojih’ zarad primjera ostalima da se lojalnost isplatila i sličnih manifestacija niskog nivoa političke kulture”, kazao je Raonić.
Hrvatski premijer Andrej Plenković je sredinom jula promijenio šestoro ministara, pojašnjavajući kako je su ta osvježenja bila nužna “u opterećujućoj slici za Vladu u medijskom, komunikacijskom i političkom radu”. On je tada rekao da su u Vladi procijenili da su smjene potrebne da bi u fokus javnosti došla pozitivna postignuća ministara. Rekontstukcija je uslijedila nakon što je ministar uprave Lovro Kuščević podnio ostavku zbog afera u kojima je optužen da je kao načelnik Opštine Nerežišća na Braču jeftino kupovao zemljište kojem je Opština mijenjala namjenu i učinila ga skupljim. Pet novih ministara krajem juna dobila je i Vlada Sjeverne Makedonije, nakon što je premijer Zoran Zaev kazao da nije zadovoljan njihovim učinkom dvije godine od smjene vlasti u toj državi. Zaev je smijenio ministre iz njegovog Socijaldemokratskog saveza (SDSM) i koalicionog partnera albanske Demokratske unije za integraciju (DUI), mjesec nakon promjene kompletnog rukovodstva u vladajućoj partiji. Čistku u izvršnoj vlasti i stranci, nazvanu “Operacija metla”, Zaev je najavio nakon prvog kruga predsjedničkih izbora 21. aprila, kada su apstinirali glasači koji su na parlamentarnim i lokalnim izborima glasali za vladajuću partiju. Poslanica Demokratskog fronta (DF) Branka Bošnjak smatra da je u Crnoj Gori teško očekivati takav scenario jer ne postoji odgovornost ministara.
“U zemljama u okruženju, posebno u Hrvatskoj, imamo ostavke ministara za mnogo manje propuste. To je i moralan čin, ali kod nase ne postoji ministar koji je podnio ostavku bez obzira na očigledne propuste. Očigledno da između fotelje i obraza biraju fotelju”, tvrdi ona.
Nakon što je u skupštini izabrana nova Vlada, crnogorski premijer Duško Marković je ministrima dao rok od godinu da se dokažu rezultatima u svojim resorima, navodeći da će u protivnom biti zamijenjeni. Slično je ponovio i predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović na Savjetu za praćenje programa stranke koji je Markoviću poručio da bi trebalo smijeniti sve koji na bilo koji način ometaju razvoj biznisa. Dvije godine kasnije, analizirajući izvještaj o učinku Vlade za 2018. godinu, Marković je pozvao ministre da “dodatno daju gas i ne propuste nijednu prilku koja se ukaže”. Tada je ocjenjeno da su sve obaveze realizovali iz ministarstva vanjskih poslova, odbrane i prosvjete, dok je najslabiji učinak bio u ministarstvu zdravlja. Ostavke u Markovićevoj Vladi podnijeli su ministar kulture Janko Ljumović, koji je ministarsku fotelju napustio zbog neslaganja sa smjenom rektorke Univerziteta Crne Gore Radmile Vojvodić, dok je ministar evropskih poslova Aleksandar Andrija Pejović ostavku podnio nakon što je Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) utvrdila da je bio u konfliktu interesa. Iz kabineta Duška Markovića “Vijestima” nijesu odgovorili da li Vlada eventualno razmatrana smjena pojedinih ministara zbog lošeg učinka i smatraju li uspjehom činjenicu da nije bilo promjena u njenom sastavu, za razliku od zemalja regiona. Raonić ističe da je vrijeme da se ta praksa primijeni.
“U komšiluku i Evropi gotovo svakodnevno čitamo o smjenama i iznuđenim ostavkama, a ovdje je sistem čak i one učinjene iz moralnih uvjerenja kasnije kažnjavo izopštavanjem. Mislim da je svijest u Crnoj Gori sazrela i da je trenutak da se ova praksa promijeni od najbitnijeg Vladinog nivoa do nižih struktura unutar vlasti, pa i u opoziciji”, kazao je Raonić.
Nekim funkcionerima nagrade i pored afera
Bošnjak upozorava da je Crna Gora još uvijek pretpolitičko društvo u kojem ne postoji pojam odgovornosti javnih funkcionera, dok država nagrađuje pojedine aktere afera.
“Sjetimo se niza afera u kojima su u centru pažnje bili predsjednik Crne Gore, premijeri, pa ministri, a da nisu našli za shodno da ponude ostavku. Predsjednik države Milo Đukanović uhvaćen je da govori neistine u vezi sa imovinom i poklonima koje nije prijavio, tadašnji premijer Igor Lukšić kupovao donji veš na račun građana, a ministarka nauke Sanja Vlahović i njeno plagiranje naučnog rada i izbor u zvanje na osnovu plagiranog rada takođe je bilo skandalozno. Čak se uključio u profesor iz Velike Britanije koji je potvrdio da njegov rad plagiran, a ministarka nije našla za shodno da podnese ostavku. U međuvremenu je unaprijeđena na mjesto ambasadorke u Rimu”, istakla je Bošnjak.
Milo mijenjao samo u Vladi izbornog povjerenja
Iako je u više navrata prijetio da neće dozvoliti ministrima da stoje na putu razvoja, tadašnji premijer Milo Đukanović jedinu promjenu u kabinetu napravio je 2016. godine kada je pozavo opoziciju u Vladu izbornog povjerenja. Lider DPS-a je tada opoziciji prepustio mjesta potpredsjednika Vlade i ministara unutrašnjih poslova, finanasija, rada i socijalnog staranja kao i ministrstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja. Đukanović je godinu ranije odbio zahtjev Socijaldemokratske partije (SDP) da smijeni ministra saobraćaja Ivana Brajovića i potpredsjednika Vlade Vujicu Lazovića jer su napustili stranku njegovog tadašnjeg koalicionog partnera.
Bonus video:
