Umjesto strateškog pristupa rješavanju problema širenja dezinformacija, djelovi državnog aparata su se stavili u ulogu samoregulatora, pokušali uticati na rad medija, a policija i tužilaštvo su napravili još veću grešku hapšenjima zbog širenja panike.
To je, između ostalog, rezime istraživanja medijskog izvještavanja o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti koje je uradio Centar za demokratsku tranziciju (CDT) na projektu “Raskrinkavanje.me”.
Oni su zaključili da je medijski prostor Crne Gore početkom 2020. bio meta organizovanog širenja medijskih manipulacija sa ciljem uticanja na događaje vezane za usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Istraživanje je pokazalo da su u širenju manipulacija učestvovali medijski akteri unutar i izvan Crne Gore.
“Za razliku od prethodnih kampanja dezinformisanja, ovu karakteriše i intenzivnije uključivanje ne samo privatnih medija, već i javnih servisa koji su, ‘prateći’ događaje u Crnoj Gori u nju uključili visoke državne i crkvene funkcionere iz Srbije, a povremeno i iz Bosne i Hercegovine i Rusije”.
U dokumentu piše da su državne institucije u procesu suprotstavljanja ovim kampanjama napravile nekoliko propusta i pogrešnih koraka i na taj način, “svjesno ili ne, bile dodatni vjetar u leđa za nove dezinformacione kampanje protiv Crne Gore”:
“Ovo je otvorilo legitimno pitanje da li je ponašanje institucija zapravo ‘lov u mutnom’ i pokušaj uticanja na rad medija?”.
Navode da česta izloženost dezinformacijama godinama unazad, nije pokrenula crnogorske institucije na akciju, već su i ovaj talas dočekale nespremne - bez strateškog pristupa i razvijenih procedura za ove prilike:
“Umjesto pripreme za ove kampanje, one su za sebe odabrale nesvakidašnju ulogu - da budu te koje ‘otkrivaju’ lažne vijesti. Tako su mediji umjesto demantija od institucija dobili etikete koje se mogu tumačiti kao pokušaj nedozvoljenog uticaja na njihov rad”. Navodi se da su kabinet predsjednika Crne Gore, Vlada, neka ministarstva, pa čak i političke partije, u toku ovih dešavanja, bez neophodne pripreme legislative i procedura, uvele praksu “otkrivanja” lažnih vijesti i na taj način pokušali uticati na rad medija.
“Tako je izvršna vlast iskazala ambiciju da proširi svoje ustavne ingerencije na ocjene poštovanja novinarskog kodeksa... Institucije koje pripadaju represivnom aparatu (tužilaštvo i policija) dali su svoj ‘doprinos’ sprečavanju dezinformacija hapšenjem pojedinaca pod optužbama da žele izazvati paniku i haos”, saopšteno je iz CDT-a.
Oni navode da je Agencija za elektronske medije (AEM) neadekvatno reagovala na ove pojave i nije uticala na emitovanje spornih sadržaja i da nije, makar na kratko, zaustavila onaj dio kampanje koji se dešavao na televizijama koje se, ne emituju iz Crne Gore:
“Nije stvorila jasnu pravnu osnovu da spriječi emitovanje sadržaja koji predstavljaju govor mržnje ili opasnost po nacionalnu bezbjednost. Nedostatak reakcije otvorio je pitanje o postojanju političkog interesa vlasti da se ovi sadržaji emituju, kao i da li je dosadašnje djelovanje AEM-a na ovom polju bilo u skladu sa javnim interesom?”.
Mijenjajmo medijske zakone uz maksimalnu zaštitu prava na slobodu izražavanja
CDT sugeriše da je neophodno usvojiti medijske zakone sa maksimalnim stepenom konsenzusa i okupiti “ekipu ljudi koja zna kako se demokratska društva bore protiv medijskih manipulacija”. “ Pripremimo strategiju, mijenjajmo zakone u ovoj oblasti, uz maksimanlu zaštitu prava na slobodu izražavanja, onako kako to rade demokratske države. Pripremimo podzakonske akte koji će definisati procedure suprotstavljanja ovim pojavama bez mogućnosti zloupotreba. Pripremimo intenzivne kampanje podizanja nivoa medijske pismenosti građana...”, saopšteno je iz CDT-a.
Bonus video:
