Za održavanje slobodnih izbora u Crnoj Gori postoje i zakonski i drugi uslovi, ali uvijek ima mjesta za poboljšanje, ocijenio je potpredsjednik Skupštine Genci Nimanbegu (Forca).
On je u intervjuu “Vijestima” rekao da nije realno očekivati da se parlamentarni izbori održe prije ljetnih odmora.
“Mi se još nalazimo u vrijeme pandemije Covid-19. Od samog početka ovog stanja gdje je glavnu riječ vodila struka, i kod nas i u svijetu, rezultati su bolji od onih scenarija koje smo viđali u drugim zemljama. Mada su uspjesi izuzetni, ipak struka još nije dala mišljenje o konačnom ishodu. Naravno, ekonomski najcjelishodnije bilo bi istovremeno održavanje izbora i u nekoliko opština”, kazao je Nimanbegu.
Da li smatrate da postoje uslovi za održavanje slobodnih izbora? Možete li objasniti?
Nije to lako objasniti, ali odgovor je jasan: postoje i zakonski i svi drugi uslovi za održavanje slobodnih izbora, naravno, uvijek ima mjesta za poboljšanje. Ovaj sistemski okvir je omogućavao da se izgrađuju sve demokratskiji izborni ciklusi.
Današnji zakonski okvir je usvajan uvijek dvotrećinskom većinom u Skupštini Crne Gore još od 1998. godine. To znači da je on usaglašavan puno puta. On ima nedostataka, posebno oko afirmativne akcije, ali koji je to idealan sistem? Sistemi se stvaraju takvi da odgovaraju potrebama. A potrebe se i kreiraju i stvaraju stoga ništa nije konačno, najbolje i nepromjenjivo. Izbori u Crnoj Gori su monitorisani svaki put i međunarodno priznati i potvrđeni kao pozitivni.
Neki od unutrašnjih faktora koji utiču je i to da umjesto da se uvela demokratska procedura, da onaj koji izgubi izbore omogući drugima ljudima iz svojih partija da predstave alternativu vlasti, u Crnoj Gori je, kao u dosta zemalja zapadnog Balkana, gubitak izbora predstavljen kao „uspjeh“ partija da uđu u parlament kada se dešavaju takve „abnormalnosti u procesu“.
Antagonizam i negatorski stavovi, pomiješani sa demagoškim floskulama su ispunile političku i javnu scenu. U takvim uslovima, je teško očekivati da će se opozicione partije, koje su u međusobnom klinču još od njihove defragmentacije koje su počele u nekad jakom SNP-u, pa u Pozitivnoj, pa DF-u, dogovoriti. Imamo desetine poslanika opozicije koje su tokom dvije zadnje legislature napuštali svoje partije i postajali „noviji“, „demokratskiji“, i „pravedniji“ i „povezaniji“ sa demokratijom od svojih baznih partija, a to je neminovno rezultiralo i nastajanjem borbenijih, tj. ekstremnijih subjekata. I takva situacija onemogućava postizanje novog dogovora koji traži dvotrećinsku većinu.
Premijer Duško Marković je najavio da će ponovo pozvati na razgovore. Očekujete li šta od njih, s obzirom na to da ste u Skupštini radili na stvaranju fer izbornih uslova više od godinu dana i to bezuspješno?
Ako postoji politička volja političkih aktera, na sceni Crne Gore moglo bi se nadograditi dosta toga što smo prošle godine dogovorili. Sjetimo se, da par dana prije datuma kada je bio najavljen potpis dogovorenog, jedan politički subjekat, koji je do tada bio veoma aktivan, odustao. Razlog nije uopšte bio vezan na set izbornih zakona. Da li se nešto mijenjalo? Mislim da nije, samo je ova situacija sa pandemijom malo udaljila aktere od direktnih konfrontacija. Ni prošle godine nisam bio preveliki optimista u pogledu konačnog rezultata. Mada, ne mogu poreći da se mnogo toga dogovaralo i dogovorilo.
Da li je moguća fer izborna utakmica ako DPS već zloupotrebljava državne resurse i tokom epidemije vodi partijsku kampanju?
Svaka zloupotreba državnih resursa za bilo šta, a osobito za izbore za mene je neprihvatljiva. Da li DPS vodi partijsku kampanju tokom pandemije, najbolje pokazuje primjer Tuzi. Podsjetio bih vas da su Tuzi u startu bili na samom vrhu po broju zaraženih, ali nakon mjera koje je preduzeo NKT a prihvatila opština (koju, usput vode albanske stranke (inače naši koalicioni partneri), i izuzetnog poštovanja tih mjera, danas u Tuzima nemamo nijednog zaraženog ovim virusom.
Tražili ste da listama za izbor poslanika albanskog naroda u Crnoj Gori budu garantovana četiri poslanička mandata i taj zahtjev nije nov. Hoće li se ovaj put nešto promijeniti kada je u pitanju stav DPS-a u vezi “afirmativne akcije”?
Trenutno je albanski poslanik (po broju osvojenih glasova) najteži u parlamentu Crne Gore. To dosta kaže o kontradikciji same afirmativne akcije u zakonu o izboru odbornika i poslanika. Sve države, ne samo u okruženju, koje drže do demokratije imaju neki način da riješe autentično predstavljanje manjina, bilo kao zagarantovani mandati, ili pak smanjenjem cenzusa. Konačno, ukidanje posebne izborne jedinice vršeno je protiv naše volje, i bez našeg pristanka. Od tada mi stalno, pa i ovaj put, pokušavamo da ispravimo stvari. Promjena ne zavisi samo od našeg koalicionog partnera, pošto se taj zakon mora prihvatiti dvotrećinskom većinom.
Nakon sastanka predstavnika albanskih partija iz Crne Gore sa zvaničnicima u Tirani bilo je najava i njihovih očekivanja da albanske partije u CG izađu zajedno na izbore. Da li je to realno, da li se razgovara o tome?
Ja sam kao jedini autentični predstavnik albanskog naroda u Crnoj Gori više puta sakupio lidere albanskih partija u Crnoj Gori, i na tim sastancima smo govorili o izbornom zakonodavstvu i mogućnostima i načinima našeg izlaska na izbore. Ima naznaka da će se ovakva koalicija, koja danas predstavlja Albance (Forca, DUA, AA) biti vjerovatno proširena i drugim strankama. Da li ćemo se svi „ujediniti“ u istu listu, prerano je govoriti.
Imamo desetine poslanika opozicije koji su tokom dvije zadnje legislature napuštali svoje partije i postajali ‘noviji’, ‘demokratskiji’, i ‘pravedniji’ i ‘povezaniji’ sa demokratijom od svojih baznih partija, a to je neminovno rezultiralo i nastajanjem borbenijih, tj. ekstremnijih subjekata. I takva situacija onemogućava postizanje novog dogovora koji traži dvotrećinsku većinu”
Iz EU očekuju jačanje parlamentarnog nadzora. Da li dijelite utisak da je posljednje četiri godine parlament usahnuo, da je ćutao tokom političke krize - od bojkota, hapšenja poslanika, preko raznih korupcionaških afera, pa do litija na ulicama?
U parlamentu postoje nekoliko grupacija. Jedna je ona što je od konstituisanja ovog saziva izabrala bojkot kao način političkog djelovanja. Druga je grupa koja pokušava cijelo vrijeme da prikaže sebe žrtvama režima, a u stvari, radi se o načelnom nepriznavanju svega što je vezano za ovakvu crnogorsku državnost.
Ta grupa se još nije pomirila sa činjenicom da je 55 odsto građana na referendumu izglasalo samostalnost Crne Gore. Oni vide budućnost Crne Gore negdje sasvim drugdje, a to se ne poklapa sa većinskom željom ostalih u Crnoj Gori. Treća grupa, nezadovoljna društvenim statusom, još traži sebe. I ostaje većina u parlamentu, koja je, moram priznati, radila koliko god je to bilo moguće, svoj posao. Poslanički posao, koji nije samo ono što se vidi na direktnom TV prenosu.
Ispadi u Skupštini odraz pada cijelog društva
Kako objašnjavate činjenicu da se dio poslanika sve više biračkom tijelu obraća psovkama i incidentima, pritom koristeći parlament?
Ekstremni i vulgarni ispadi, po meni, su izbor tih poslanika. Oni jesu i iskaz podjela u društvu, koje su, po meni, više kreirane namjerno nego da su nastale spontano. Nijedno društvo koje je podijeljeno ne može snažno zakoračiti naprijed. Takvi ispadi neki ocjenjuju kao pad u Skupštini i parlamentarizmu, po meni, to je odraz pada cijelog društva.
Očito svaki pojedinac, bio to i poslanik, bira sam kako će se predstaviti u javnosti. Za poslanike je to i politički izbor, kojeg, moram priznati, ne samo da ne podržavam, već mi je i izuzetno stran. Potcjenjivanje birača, psovke i incidenti najviše pričaju o onima koji to koriste: „Ako ti ponestanu argumenti, podiži glas“.
Bonus video:
