Sve ono o čemu smo samo slušali da se događalo u najrigidnijim totalitarnim režimima, politički progoni, kažnjavanja zbog izgovorene riječi ili neslaganja sa zvaničnom ideologijom, ovih dana smo golim okom mogli da vidimo da se događa u 21. vijeku, u Crnoj Gori.
Najprije se dogodio neviđen, u novijoj istoriji pogotovo, politički motivisan progon Dragana Krapovića. Cijela Crna Gora vidjela je kako mu se stavljaju lisice na ruke, a iz šturih objašnjenja koja su tek potom uslijedila vidjeli smo da su razlozi hapšenja bili krajnje neuvjerljivi, trivijalni, što samo znači da je ova vlast već dospjela u fazu da joj poseban razlog nije ni potreban da bi hapsila građane naše države.
Nakon procesa sa Draganom Krapovićem, uslijedio je novi, ovoga puta sa Zdenkom Popović i više drugih funkcionera Demokratske Crne Gore, odbornika i aktivista sa Žabljaka, protiv kojih je tužilaštvo pokrenulo postupak, kako se navodi – zato što su starici od 90 godina, zimus, odnijeli osnovne životne namirnice.
Na taj način, pored navodnih saobraćajnih prekršaja, za ovaj režim je i spašavanje ljudskih života, pomaganje ljudima u vanrednim okolnostima, okolnostima pandemije, postalo krivično djelo.
Očigledno je da je DPS odabrao crtanje meta kao način da satanizuje političku konkurenciju. To je zaista pravni i politički skandal planetarnih razmjera, te ne treba da čudi što su i kamere najvećih svjetksih medijskih kuća bile usmjerene ka događanjima u Crnoj Gori i što se naša država nije doživljavala kao bezbjedna destinacija ni u onom kratkom periodu kada je bila proglašena „corona free destinacijom“.
Zaista, nema nikakve dileme da su sve prijave o kojima je riječ skrojene u kabinetu Duška Markovića i da su samo dio mračne agende za obračun sa najvećom prijetnjom po autokratski odnosno hibridni režim Demokratske partije socijalista.
Dok se poslanica Demokrata sa svojim saradnicima hapsi za humanitarnu aktivnost kojom se u svim demokratskim državama zavrjeđuju najznačajnija državna priznanja, dok protiv nje tužilaštvo postupak zbog pomoći najstarijima i najslabijima, na postupke onih koji stvarno izlažu rizicima svoje i zdravlje ljudi koji ih okružuju, žmuri se na jedno oko, ako ne i na oba.
Tako je crnogorska javnost bila u prilici da vidi kako Ivan Vuković, ni od kog upozoravan, ni opominjan, o hapšenju da ne govorimo, potpuno nesmetano, okuplja po 10, 20 i 50 ljudi, dodjeljuje stanove, otvara trgove, ulice, otkriva spomenike, krši zdravstvene mjere naočigled kompletne javnosti.
Javnost je bila zgrožena i potpunim izostankom odgovornosti Nikole Divanovića i izostankom reakcije državnih organa na činjenicu da je boravio u inostranstvu, a da nije morao u karantin što je bila obaveza svih ostalih građana.
Vidjeli smo i građevinske firme, bliske režimu, kako u jeku pandemije, ali i najstrožijih zdravstvenih mjera, autobusima, prevoze i po 50 radnika bez maske i bilo kakve zaštitne opreme. Niko za to nije odgovarao.
Čime objasniti postupke ministara koji širom Crne Gore okupljaju, otvaraju, promovišu, u zatvorenim prostorima, sa drugim ljudima, sve na malom prostoru, čime otvoreno pokazuju nemar za zdravlje društva u cjelini. O izostanku reakcija na takve skupove, kad je riječ o NKT-u ne treba trošiti previše riječi.
Ili funkcioneri DPS-a koji u vrijeme stroge zabrane borave u kafanama ili skupovi od 30 ljudi prilikom dodjele stanova ili šleperi sa brašnom u Pljevljima... Pogodili ste, sve ovo za tužilaštvo nije sporno, ali je sporno kada se dopreme brašno i ulje starici od 90 godina na 1600 metara nadmorske visine.
Posljednji primjer nepostupanja u skladu sa zdravstvenim mjerama vezan je za dodjelu Trinaestojulske nagrade gdje je slika apsurda koji Crna Gora živi izoštrena do krajnjih granica. Naime, imamo prizor na kojem se vidi kako jedan prekršilac mjera dodjeljuje najznačajnije državno priznanje, drugi ga prima, a sve se odigrava pred onima koji su te mjere donijeli, što njima, takođe, ne predstavlja povod da reaguju. Dakle, protiv humanog gesta poslanice Demokrata i njenih saradnika – postupak, prekršiocima zdravstvenih mjera – najznačajnije državno prizanje. Apsurdno da apsurdnije ne može biti!
