Član Predsjedništva Demokratskog fronta i bivši lider Bloka za zajedničku državu Predrag Bulatović rekao je da razgovorima sa opozicijom treba temeljno riješiti pitanja koja se javno spore i staviti tačku na lažne dileme o ugroženosti države.
Ako nova većina i Vlada prihvate igru nametanja lažnih dilema, kaže on, propustiće istorijsku šansu za promjene.
Identitetska pitanja su i nakon 15 godina od referenduma aktuelna. Nedavno ste rekli da je to zato jer je referendum bio po svaku cijenu da bi Đukanović opstao na vlasti?
Kao vođa bloka za zajedničku državu referendum sam doživljavao kao važan politički događaj zasnovan na Ustavu, a suština odluke je trebalo biti da li Crna Gora kao država treba da živi kao nezavisna ili kao ravnopravna u zajednici sa Srbijom. Državnost Crne Gore nije bila upitna ni 2006, a ni danas. Isticali smo da je Crna Gora stara država sa istorijom i to je aksiom koji ogromna većina građana ne dovodi u pitanje. Međutim, zato što je još 90-ih Vlada Mila Đukanovića bila involvirana u organizovani kriminal, šverc cigareta i razne nezakonite poslove, oni su to pitanje pretvorili kao pitanje protiv Crne Gore.
Tu lažnu dilemu proizveo je Đukanović sa grupom oko sebe, a dio iskrenih suverenista je, ne znajući šta znači sintagma - prvo država pa demokratija, vjerujem iz iskrenih razloga, podržao to njegovo nastojanje za osamostaljenje računajući da će kada se dobije samostalnost, biti vladavine prava.
Crna Gora je tada imala ogromnu podršku i ogroman novac je uložen u Đukanovićevu vlast jer se odupirao Miloševiću? Vaša teza je u stvari da je vodio politiku koja je odgovarala EU i SAD?
Što se međunarodne zajednice tiče, njoj je Đukanovića poslužio kao eksponent borbe protiv Slobodana Miloševića i njegovog režima. Ja sam u brojnim razgovorima i prije referendum rekao da se veoma cijeni njegova uloga, koja nije korektna i poštena, jer je on bio veći pobornik Miloševićeve politike nego bilo ko.
Nisu svi akteri međunarodne scene 90-ih godina bili za razbijanje SFRJ. Nakon pobjede DOS-a u Srbiji 2011, moj osećaj i brojne komunikacije koje sam imao govorile su da je postojalo raspoloženje u međunarodnoj zajednici da Srbija i Crna Gora nastave zajednički život. Zato je bio i Beogradski sporazum, čestitka predsjednika Amerike Koštunici uoči parlamentarnih izbora 2001. gdje je na indirektni način pružena podrška bloku za zajedničku državu. Kada sam 2001. kao predsjednik SNP-a razgovarao sa Havijerom Solanom u Crnoj Gori, njegova prva rečenica bila je da niko sa kim je razgovarao ne smatra da treba održati referendum. Već 2005, kada sam razgovarao sa njim u Beogradu, njegov stav je bio drugačiji - svi sa kojima je razgovarao smatraju da treba da se održi referendum.
Određenim krugovima nije bio cilj nezavisnost Crne Gore, već dugoročno Kosova.
I poslije 15 godina ponovo su u žiži političkih dešavanja ista pitanja, za i protiv Crne Gore?
Ako nova većina i Vlada prihvate tu igru, propustiće istorijsku šansu za promjene. Umjesto da se odgovara na to da je neko protiv Crne Gore, treba da se privedu pravdi oni koji su uništili državu. A za to je neohodno da se napravi temeljna reforma institucija koje su zadužene za vladavinu prava.
Sada imamo i “ugroženost” Crne Gore i zbog odluke o primjeni Zakona o državljanstvu. Iz toga se izvlače stavovi da će doći do etničke promjene u strukturi stanovništva. To je izazvalo određene proteste, protiv kojih nemam ništa, ali imam iza tajnih.
U Skupštini ste iznijeli tezu koja se već čula u javnosti, da DPS stoji iza protesta. Zašto mislite da se kriju ako već podržavaju stavove Patriotskog komitskog saveza?
DPS ne želi dobro Crnoj Gori. Kad to kažem ne mislim na sve funkcionere i poslanike, govorim o onima na čelu sa Đukanovićem koji su položaj zloupotrijebili za lične potrebe. Oni su početnih pola godine bili u šoku jer su izgubili vlast i očekivali su efikasniju akciju parlamentarne većine.
Revašizam?
Ne, ja sam protiv progona i protjerivanje ljudi. Mislim da treba da napravimo državu bez toga, ali državu u kojoj će svako odgovarati za ono što je nezakonito učinio, bez selektivnosti i bez političkih elemenata. Pod razvlašćivanjem podrazumijevam smjene u partijskim uporištima u državi, koja su se koristila nezakonito.
DPS je očekivao energičnu reakciju, shvativši da sve ne ide brzo, ne zbog naše neposobnosti nego zbog toga što su odnosi urušeni, a do te mjere su urušene i institucije da je teško stvari riješiti za par mjeseci, procijenili su da je pitanje državljanstva dobro pitanje da počnu da destabiliziju političku situaciju i pokušaju da izazovu neregularno stanje ne bi li došlo do nekih promjena.
Mislim da time ne žele vanredne parlamentarne izbore - za koje i nema osnova sada, već pojedinci sanjaju da se u nekom obliku vrate na vlast. Zato im ne odgovara da stanu iza tih protesta koji imaju elemente političkog radikalizma. Ja ne sporim proteste, ohrabrujem ih, ali tražim da se zna ko je stvarni organizator i koji su politički ciljevi. Tu ima elemenata političkog kukavičluka onih koji sanjaju pozicije na kojima su bili. Ali mislim da je to vrijeme prošlo, da dolaze nove političke snage, nove generacije koje moraju kroz dijalog i promišljanje kao zajednički sadržalac imati interes da svima u Crnoj Gorii bude bolje Jer DPS na čelu sa Đukanovićem je uništio Crnu Goru, on misli da još ima šanse, ali verujem da je u velikoj zabludi.
Jedan od argumenata Bloka za zajedničku državu protiv osamostaljenja bio je da će se CG pretvoriti u privatnu državu Đukanovića?
Ja sam i uoči 21. maja 2006. saopštavao da to nije borba za nezavisnost kad je u pitanju vrh DPS-a, nego borba da se stvori privatna država. To sam i mnogo prije referendum govorio nekim liderima bloka za nezavisnost. Ti lideri su mnogo kasnije u javnim nastupima, posebno kada je putem političke korupcije opstala Vlada Đukanovića 2015. i 2016. saopštili javno da su upozoravani da će Crna Gora biti privatna država. Nisam srećan što sam bio u pravu. To nije bitno, bitno je šta ćemo dalje.
Crna Gora ima svoju nacionalnu realnost, treba da vidimo koja pitanja u ovom trenutku politički dijele, da se u Skupštini otvori dijalog, a za to treba dvotrećinska većina. I da u normalnom dijalogu ta pitanja jednom za svagda skinemo sa dnevnog reda.
Prvo pitanje koje bih ja stavio na dnevni red jeste da li je Crna Gora ugrožena ili nije. Da vidimo od koga je ugrožena i od čega je treba braniti. Ili je to izmišljeno pitanje. Ja smatram ovo drugo. Kao nekadašnji vođa Bloka za zajedničku državu tvrdim i sada - nikad nismo dovodili u pitanje nezavisnost i ona je u ovom trenutku neupitna. Ne vidim nijednu partiju koja pokreće pitanje izmjene državnog statusa u Crnoj Gori, kao nijednu partiju u Srbiji koja želi obnavljanje zajednice sa Crnom Gorom.
Poruke iz Srbije o srpskom svijetu ipak djeluju uzmemirujuće za dio Crne Gore?
Bio sam jasan, ni jedna relevantna politička partija ne dovodi u pitanje nezavisnost. Ni iz Srbije sa relevatnog mjesta, uključujući predsjednika države i partije koja ima apsolutnu vlast. Mislim da je njihov odnos prema samostalnosti Crne Gore pokazan od 2006. - da nemaju nikakve pretenzije u tom pravcu.
Pojedinačne izjave mogu da budu različito tumačene, ja ne želim da ih tumačim. I ne radi se samo o Srbiji. Imamo partije i neke možda marginalne u Albaniji koje sanjaju Veliku Albaniju, imamo u takozvanoj državi Kosovo, možda ih ima u Turskoj… To su stvari da ako hoćemo da pravimo problem, mogu da budu problem.
To su nebitni i marginalni stavovi koji će biti još nebitiniji ako mi ostvarimo dijalog i konsenzus oko toga šta su naši budući odnosi u Crnoj Gori a u vezi sa vladavinom prava, evropske vrijednosti…
Ima li odgovornosti vaše koalicije što na identitetska pitanja nije stavljena tačka?
Za identitetska sukobljavanja i podjele nije dovoljno samo jedno, potrebna su dva, tri ili više partnera… Mi smo 2019. ušli u radnu grupu za izborno zakonodavstvo sa snažnim uvjerenjem da treba da otvorimo nužna pitanja. Šta smeta recimo nekome da pored državne zastave bude i trobojka kao narodna, a bila je u Kraljevini Crnoj Gori. To nije udar na bilo čije biće. Mi smo bili spremni da otvorimo pitanja i da se dogovorimo. Kada smo stavili na sto pitanje biračkog spiska, aktivirana je neustavna i nezakonita odredba o stavljanju u zatvor poslanika Milana Kneževića i Nebojše Medojevića, bez skidanja imunitete. Bilo nam je jasno da druga strana neće dijalog i promjene, već da neograničeno vlada.
DF ima kapacitet za razgovor o identitetskim pitanjima. Da li je u našem bloku bilo pojedinaca koji su srpsko pitanje koristili za promocije i pokušaj formiranja političkog rejtinga - jeste.
DPS je opstruirao izmjene Zakona o državnom tužilaštvu, nudeći u posljednjem trenutku i pregovore o dvotrećinskoj većini. Vi ste ukazali da je to zbog straha, da je Tužilaštvo njihovo posljednje uporište?
Tužilaštvo a naročito Milivoje Katnić bio je zaštitnik vladavine Mila Đukanovića, njegovih ortaka, porodice a time i zaštitinik režima. U ovom trenutku on je u punom kapacitetu GST i da budemo veoma direktni - ako bi Tužilaštvo nastavilo da ima mogućnost da radi pristrasno i selektivno kao ranije, onda promjena vlasti ne bi značila ništa. Ja nisam za progon ljudi, za zatvor, da im prijetim…, ali sam za to da neki sposoban, hrabar, odlučani pravni tim u tužilaštvu pogleda šta je bilo u prošlosti, da obavijesti Crnu Goru šta treba raditi.
U zadnjih nekoliko mjeseci je bila opstrukcija iz tužilaštva za ono što je najavljivao potpredsjedik Vlade za organizovani kriminal. Stvara se komedija od države sa ciljem da određeni krug ljudi bude nedodirljiv. U ovom trenutku predsjednik DPS-a je predsjednik države, što nas obavezje da se politički ponašamo ustavno i zakonito. Njegov ortak Milivoje Katnić je na čelu tog tužilaštva, do nedavno je čitav policijski tim oko Veselina Veljovića bio u punim kapacitetu, ako dodamo i poznate mafijaške centre kojima je odgovarao bivšio režim ili su bili u sprezi sa njim, sve to čini snažan otpor promjenama u Crnoj Gori.
Tu je ogroman kapital nelegalno stečen, dio ljudi koji su u obliku parapolicijskih, paravojnih struktura… Promjenama u tužilaštvu se izmiče oslonac tog otpora. Ja razumijem neke partije iz opozicije koji su kritikovali rješenja i prepoznajem njihovo opoziciono izrastanje… Ne razumijem dio poslanika i funkcionera DPS-a koji se nijesu ogrešili o zakon da ne prepoznaju stvari, da se okrenu dijalogu i dogovoru, da ne razmišljaju o zaštiti pozicija Mila Đukanovića. Oni njegovu vlast više ne mogu zaštititi.
I neki drugi iz opozicionih partija imaju razloga da se boje promjena?
Nisam generalizovao stvari, nisu svi koji su učestvovali u kritikama ovog što radimo protiv borbe protiv kriminala i korupcije… To je otpor uskog kruga ljudi koji će promjenama u tužilaštvu doći na dnevni red, ili će njihovo pitanje biti zatvoreno.
Do sada je bio stav ne postoji ni udaljena sumnja za vrh DPS. Vidjeli ste kako se karikira pitanje afere “koverta”. Najveći udarac režimu je dala ta afera. DPN radi redovno istraživanje čija su tema vrednosne orijentacije građana. Kada je Duško Knežević lansirao, DPS je bio na političkom minimum od kada se rade istraživanja, pa i kad su litije bile. To je bio otpor i podržavalaca vladajuće partije kojima smo govorili da tamo ima zlopotrebe vlasti, pljačke, ta koverta je izvela i njihove ljude na ulice. To je bilo otrežnjenje njihovih ljudi. U to vreme je objelodanjena i afera “stanovi” i napad na Vladu Duška Markovića.
To sve ukazuje da je avgustovska smjena vlasti bila neminovna zbog ekonomske situacije, zbog pljačke i mi to moramo da imamo u vidu.
Kada je bio zakon, nije bilo tolikog pada DPS-a, ali je u unutrašnoj strukturi njihovih birača bilo mnogo kolebanja u vezi sa tim zakomom i SPC. Veliki broj birača DPS-a je podržavao SPC i istrajavanje DPS-a na tome, dovelo je do objedinjavanja nezadovoljstva i prema pokušaju da se oduzme imovina našoj crkvi, ali su se istovremeno integrisali i oni nezadovoljni socijalnim statusom i to je ostavilo DPS u prošlosti.
U svojim analizama i djelovanju partije ubuduće moraju da imaju u vidu ove događaje i činjenicu da je URA obezbjedila većinu. Ja sam to pozdravio i uvijek ću pozdraviti opredeljenje URE i njihovog lidera da uprkos nečuvenim pritiscima budu uz dio opozicije koja se borila protiv DPS-a.
Činjenicu da smo na izborima dobili mandat više treba ozbiljno da uzmemo u obzir, da vlast bude funkcionalna i odgovori svim kategorijama, ne samo našim biračima nego i onima koji su glasalli za DPS, da mogu da vjeruju da smo mi dio promjena u Crnoj Gori.
Poslije izbora u Nikšiću i Novom uočavam da počinje političko detronizovanje DPS-a u biračkom tijelu. To što oni pokušavaju predstaviti rezultat kao dobar je potez nekoga ko tumara u novonastaloj političkoj situaciji.
Zalagaću se da manjine uđu u Vladu, to je dobro za demokratiju
Dok je DPS obezbjeđivao vijek svojoj vlasti, dio funkcionera manjinskih partija je uživao u privilegijama, a onda su iz više razloga manjine ostale van nove vlasti?
U prethodnom periodu pitanje manjina svelo se uglavnom na rješavanje pozicija pojedinih funkcionera tih partija i to je dovelo do devijacija i koruptivnih elemenata kod pojedinih funkcionera.
Politički sporazum prvih sa lista partija koje čine većinu imao je za cilj da u Vladi bude mjesta za manjinske partije. Moj lični stav, a mislim da ga dosta ljudi u DF-u podržava, jeste da u Vladi treba da se nađu predstavnici parlamentarnih partija manjina. Njihovim ulaskom imali bi širinu dijaloga. Pozivam potpisnike sporazuma da vide kako će materijalizovati to pitanje.
Poslije ovog iskustva nekorodinacije vlade i djelova parlamentare većine, uključujući i sukobljavanja, sazreli su uslovi da vidimo koji su rezultati ekspertske vlade sa jednim političkim subjektom. Moj stav je da treba ići u rekonstrukciju, da u Vladu uđu i partije koje sada nisu, posebno manjine. To može biti dobro za demokratske procese i zalagaću se da razgovaramo o tome.
Važnije je i od premijera ko će biti VDT i GST
Da li u Crnoj Gori postoji dovoljno hrabar pravnik koga biste podržali a koji bi bio spreman da se uhvati u koštac sa spregom kriminala, korupcije i vlasti, da stavi život na kocku?
Vjerujem da postoji dosta ljudi koji imaju znanja, kompetencije, i hrabrosti. Na čelu svega toga treba da budu dvije prepoznatljve osobe za VDT i GST. Rasprava oko izmjena zakona o tužilaštvu su pokazala šta želimo - tužioce koji će da rade po zakonu. Kada se otvore procesi prepoznaćemo ko ima spremnosti da to radi. Ja ne bih nikoga prejudicirao, niti ikoga imam u vidu. Sada je važnije i od mjesta premijera, ko će biti na ovim mjestima. Tu ne smije dugo biti v. d. stanje. Treba ohrabriti da se dođe do dvije trećine, parlamentarnoj većini nedostaje osam glasova za tropetinskom većinu. Bilo bi izuzetno loše da nema tih osmoro sa ličnim dignitetom da dođemo do izbora u tužilaštvu, Sudskom savjetu...
Očekujem da ćemo u danima koji dolaze doći do GST i VDT, vjerujem da će se novi Tužilački savjet suočiti da sa činjenicom da razmotri status sadašnjeg GST. Ne poznajem sve tužioce, ne možemo da kažemo da tamo nema dobrih kadrova. Očekujem da će se pojaviti neko iz Tužilaštva ko će biti spreman da uradi ono što njegovi šefovi nisu željeli.
Bonus video:
