Sankcije koje je Evropska unija uvela Rusiji dugoročno će teško uticati na tu državu, rekao je u intervjuu Vijestima bivši ambasador Italije pri NATO-u Stefano Stefanini.
On smatra da rat u Ukrajini u ovom trenutku nije ratna prijetnja koja dopire do Zapadnog Balkana ili Mediterana, ali da može povećati razjedinjujuće težnje i tenzije u svim zemljama Zapadnog Balkana, posebno u onima koje još nisu članice EU ili NATO.
Stefanini je prošle sedmice boravio u Podgorici, kao specijalni izaslanik Komiteta Ministrstva vanjskih poslova za promovisanje kandidature grada Rima za domaćina Svjetske univerzalne izložbe EXPO - 2020.
”Očekujem podršku Crne Gore kandidaturi Rima”, rekao je.
Koliko će Italiji iskustvo iz Milana poslužiti u eventualnoj organizaciji Svjetske izložbe u Rimu?
Na prethodnim iskustvima svakako se uči. Ali će takođe biti važno da se provjeri šta se za petnaest godina promijenilo u svijetu. Mislim na primjer na energetsku tranziciju.
Koliko je dodatna vrijednost Svjetske izložbe, osim privredne i kulturne?
Izložbe EXPO se održavaju od kraja 19. vijeka, odnosno početka 20. vijeka. Crna Gora to veoma dobro zna jer je prvi put učestvovala 1905. godine. EXPO, pored toga što je privredni kulturni događaj, u stvari podrazumijeva kretanje ljudi ljjudi. To su ljudi različitih nacionalnosti, različitog porijekla koji dolaze da posjete EXPO i okupljaju se na jednom forumu. To je ono što Englezi zovu “cross fertilization”.
Koliko pojava malih zemalja, poput Crne Gore, doprinosi njihovoj vidljivosti na ekonomskoj i kulturnoj mapi?
Mislim da je njihov doprinos ogroman jer velikim zemljama kao što su, na primjer Kina i SAD, ili srednje velikim zemljama, kao što je na primjer Francuska, EXPO nije neophodan za promociju, dok za male zemlje to može biti prava prilika da pronađu sopstvenu vidljivost, svoj sopstveni brend.
Sa kim ste se od crnogorskih zvaničnika sreli i da li očekujete njihovu podršku za kandidaturu Rima?
Očekujem podršku Crne Gore kandidaturi Rima iz dva razloga: prvo zato što je Rim prilika za Crnu Goru, kako zbog zajedništva interesa na Mediteranu, na Jadranu, tako i zbog geografske blizine zahvaljujući kojoj će Crna Gora mnogo lakše organizovati svoje učešće nego u mnogo udaljenijoj zemlji.
Osim toga, i zbog postojanja posebno bliskih i važnih bilateralnih odnosa između Italije i Crne Gore, tako da postoji određena logika u podršci Crne Gore kandidaturi Rima. Posljednji, ali ne i manje važan razlog je činjenica da upravo geografska blizina omogućava da zamislimo da će oni koji posjete izložbu u Rimu, odnosno oni koji dolaze iz drugih djelova svijeta, posjetiti EXPO Rim 2030, pa će zatim posjetiti i Crnu Goru. Možemo dakle djeliti turističke i kulturne pogodnosti što bi bilo mnogo teže zamisliti ako se EXPO 2030. održi recimo u Koreji ili Saudijskoj Arabiji.
Od izbijanja rata u Ukrajini zvaničnici upozoravaju na opasnost od njegovog prelivanja na Zapadni Balkan, posebno na Crnu Goru i BiH, dok ima i onih koji nas razuvjeravaju - tvrdeći da je NATO naš prijatelj i da neće doći. Kakav je vaš stav u vezi sa tim?
Rat u Ukrajini u ovom trenutku nije ratna prijetnja koja dopire do Zapadnog Balkana ili Mediterana, ali može povećati razjedinjujuće težnje i tenzije u svim zemljama Zapadnog Balkana, posebno u onima koje još nisu članice EU ili NATO, kao što je Bosna i Hercegovina. To što je Crna Gora već članica NATO-a, pa je i u procesu pregovora sa Evropskom unijom (EU) i dalje naprednija, svakako predstavlja dodatnu zaštitu.
Ako ikada postoji prijetnja po pitanju bezbjednosti, Crna Gora je, kao članica NATO-a, savršeno bezbjedna, jer ima garanciju člana 5, što na primjer Ukrajina nema. Ukrajina nije članica NATO-a i stoga, uz svu pomoć koju dobija od zemalja NATO-a, nema vojne odbrane jer nema zaštitu iz člana 5 povelje NATO-a.
Šta Vlada Crne Gore može uraditi da spriječi pokušaj destabilizovanja koji bi mogla izazvati Rusija? Da li je članstvo u NATO dovoljno odvraćajuće ili treba širom otvoriti oči na sve vidove uticaja iz Rusije?
Morate širom otvoriti oči na sve vrste uticaja koje se vrše skrivenim sredstvima, dakle od propagande zasnovane na društvenim medijima koja deformiše informacije. Morate širom otvoriti oči na informacije zasnovanena lažnim vijestima (fake news). Kada je to u pitanju, niti NATO, niti Evropska unija mogu da pruže zaštitu. Zaštitu može pružiti dobro novinarstvo, dobro političko vođstvo.
Ono što crnogorska Vlada može da uradi, jer je na kraju krajeva najbolja odbrana od destabilizujućih pokušaja, jeste da održi demokratski kurs Crne Gore, slobodu informisanja, slobodne izbore i demokratski izabrane vlade. Zemlje koje blisko drže ovaj model pokazuju da su u stanju da se odupru svakom ruskom uticaju. Primjeri koji se mogu navesti su francuski ili italijanski izbori.
Koliko tu odmaže činjenica da se Rusija smatra tradicionalnim prijateljem Crne Gore, odnosno da su dio političara, građana, crkva naklonjeniji Moskvi nego Kijevu, Vašingtonu, Briselu?
Rusija se ne smije demonizovati. Mora se razlikovati sa jedne strane odnos prema Putinovom režimu i prema agresivnoj i nasilnoj politici koju on sprovodi, a s druge strane Rusiju, kao naciju i kao veliku kulturnu zemlju. Prijatelji Rusije postoje u Crnoj Gori, ali postoje i u Italiji, pa i u drugim zemljama. Moraju biti razumni i shvatiti opasnost koju Putinov režim predstavlja, koja nije kompatibilna sa svijetom u kome ne važi zakon najjačeg. Ovo bi trebalo da bude posebno važno za malu državu kao što je Crna Gora, jer ako idemo ka svijetu u kome najjači mogu s lakoćom da nametnu svoju volju oružjem, invazijama, što je država manja, to je više izložena ovakvom riziku.
Rat u Ukrajini je otvorio i pitanje ulaska Švedske i Finske u NATO. Da li se može očekivati ubrzana procedura njihovog prijema, posebno nakon najava nekih zemalja da će staviti veto na to?
Rat u Ukrajini je izazvao ono što je u fizici poznato kao treći zakon kretanja, ili Newtonov zakon – Za svaku radnju postoji jednaka i suprotna reakcija. Dakle, Švedska i Finska, oduvijek neutralne zemlje, sa saradničkim odnosom sa NATO-om, ali bez namjere da postanu dio njega, barem do 24. februara 2022. godine, najverovatnije, ako njihovi parlamenti odluče, one će podnijeti zahtjev za prijem u NATO. Riječ je o zemljama koje već imaju sve neophodne uslove, kako političke tako i vojne, za ulazak u Alijansu, pa je odluka Atlantskog savjeta, koja se mora donijeti jednoglasno, prilično laka odluka.
Ne postoji ubrzana procedura: mora postojati odobrenje Atlantskog savjeta, a zatim odobrenje svakog parlamenta članica Alijanse. Ja bih primio sa rezervom izjave, čiji su razlozi drugačiji od onih iz međunarodne politike, o stavljanju veta i ne vjerujem da će se u Madridu stavljati veto na ulazak ove dvije zemlje. Vjerovatno će biti parlamentarnih debata u 30 zemalja, ali ovo je demokratija.
Da li BiH može zbog opasnosti od prelivanja sukoba tražiti ubrzani prijem u NATO i koliko je to realno?
Bosna i Hercegovina, koja je dio programa NATO naziva - Partnerstvo za mir (Partnership for Peace – PfP), mora riješiti različite političke i vojne probleme kako bi krenula na put ka ulasku u NATO. I u tom slučaju, ponavljam, ne postoji nikakva “ubrzana” procedura. Postoji proces pristupanja i Bosna, kao i svaka druga zemlja, kao što je to uradila i Crna Gora, mora da uradi svoj domaći zadatak.
Da li mislite da će sankcije Rusiji koje je uvela EU imati odvraćajuće efekte, jer se do sada ne stiče takav utisak?
Sankcije EU imaju negativne efekte za sve, posebno za Rusiju, ali i za samu Evropsku uniju. Vjerujem da će negativni efekti za Rusiju daleko premašiti one koje je pretrpjela Evropska unija, i kada je u pitanju paket sankcija koji se ovih dana odobrava. To je važan korak jer predviđa naftni embargo kao i da evropske zemlje, mnogo bolje od Rusije, mogu da snose posljedice i za međusobnu saradnju. Sankcije će na srednji i dugi rok teško uticati na Rusiju.
Kako biste ocijenili regionalne odnose na Zapadnom Balkanu, da li u ovakvoj situaciji treba strahovati od daljeg jačanja desnice – što je trend na nivou EU?
Koncept ljevice i desnice danas je veoma nejasan. Ako, kada se kaže “desnica” misli se na nacionalpopulističke pokrete za koje se, do prije nekoliko godina, činilo da su u usponu svuda u Evropi – širom Evrope, a ne samo na Zapadnom Balkanu - rekao bih da su i posljednji izbori u Francuskoj i Sloveniji pokazali suprotno. Oni su dokaz da partije centra i umjerene orijentacije ipak i dalje zadržavaju svoju poziciju.
Bonus video:
