Kandidat za odbornika u Skupštini Glavnog grada sa liste Preokret Radovan Sredanović saopštio je da škole i vrtići u Podgorici sve više liče na prihvatne centre.
Sredanović smatra da ubrzana urbanizacija Podgorice u posljednjim godinama ne prati izgradnja odgovarajuće školske, zdravstvene i komunalne infrastrukture, te da niču brojna naselja koja ne zadovoljavaju ni elementarne infrastrukturne potrebe svojih stanovnika.
Pored komunalnih problema, Sredanović dodaje da u novim naseljima "najčešće nema škola, vrtića, domova zdravlja, dovoljno parkinga, parkova, igrališta i biciklističkih staza, a o kulturnim sadržajima da ne govorimo".
Posebno je, smatra on, izražen problem nedostatka obrazovno-vaspitnih ustanova u urbanim djelovima grada.
"Mali broj novoizgrađenih školskih i predškolskih objekata u Podgorici i ogroman priliv stanovništva stvorili su jak pritisak na postojeću školsku mrežu. Škole i vrtići u Podgorici zbog toga sve više liče na prihvatne centre nego na vaspitno-obrazovne ustanove", navodi se u njegovom saopštenju.
Sredanović dodaje da čak sedam od ukupno 16 gradskih škola u Podgorici broji po preko 1.500 učenika – Oktoih, Radojica Perović, Štampar Makarije, Maksim Gorki, Sutjeska, Milorad Musa Burzan i Pavle Rovinski.
"S druge strane, većina ovih škola je projektovana da primi optimalan broj učenika (do 700), ali su dugogodišnjom nebrigom i odsustvom valjane obrazovne strategije ovi brojevi značajno premašeni. Zbog toga su uslovi rada u ovim školama zabrinjavajući. Nastava se često odvija u 4-5 smjena, uz nemogućnost valjane kontrole nastavnog procesa. Takođe, škole su prinuđene da nastavu u nekim razredima izvode u vrlo diskutabilnim terminima", piše u saopštenju.
Sredanović smatra i da su predškolske ustanove "u još gorem položaju o školskih".
"Najbolji pokazatelj njihove prebukiranosti je prosječan broj djece u grupama. U grupama pojedinih jedinica JU„Đina Vrbica“ prosječan broj djece redovno prelazi 40, a prema standardu ne bi trebalo da ih bude više od 20. Ne treba pominjati koliko ovakva situacija teška, ne samo sa pedagoškog, već i sa higijenskog ili epidemiološkog stanovišta. Resorno ministarstvo je najčešće ignorisalo problem nedovoljnih školskih kapaciteta i sprovodilo razne „sveobuhvatne“ reforme obrazovanja sa vrlo ograničenim dometima. Uporedo, pritisci za upisivanjem sve većeg broja učenika u škole neprekidno su rasli. Umjesto rasterećenja školske mreže izgradnjom novih (pred)školskih objekata, postojeće gradske škole bile su prinuđene da proširuju svoje kapacitete primajući pod svoje okrilje sve veći broj učenika. Na kraju smo dobili škole koje imaju znatno veći broj učenika nego što bi trebalo", poručuje Sredanović.
Sredanović kaže i da su brojna istraživanja pokazala da u gotovo svim slučajevima povećanje brojnosti učenika negativno utiče na kvalitet vaspitno-obrazovnog rada u školskoj ustanovi. "Nasuprot raširenom mišljenju, učenici u velikim školama imaju ograničen pristup dodatnim aktivnostima, kao što su izborna nastava, sekcije, vannastavne aktivnosti, jer prosto nema mjesta za sve".
"Učenici u većim školama ne postižu bolje rezultate, kako se obično misli. Naprotiv, na osnovu brojnih istraživanja može se reći da je prosječno postignuće učenika u manjim školama ili jednako ili bolje nego u većim. Osim toga, u velikim školama su mnogo prisutniji oblici vandalizma, agresivnog ponašanja i vršnjačkog nasilja. Sa druge strane, manje škole nude mnogo više prednosti. Učenici takvih škola imaju izraženiji osjećaj pripadnosti školi i odjeljenju, a roditelji učenika manje škole mnogo više učestvuju u radu ustanove", stoji u saopštenju.
Učenici u manjim školama preuzimaju više odgovornosti za svoje učenje, ističe Sredanović, aktivnosti u učenju su više individualizovane, a raspored časova je mnogo fleksibilniji. "Takođe, rad u grupama i drugi oblici zajedničkog učenja se mnogo lakše implementiraju u manjim školama".
"Naše društvo popušta pred naletima krupnog kapitala, što se direktno odražava na uslove rada u školama, vrtićiima i domovima zdravlja. Zato je potrebno da napravimo preokret u odnosu na trenutnu situaciju, te pravnim propisima i revizijom urbanističkih planova obavežemo investitore da uporedo sa zgradama za stanovanje izgrade i neophodne infrastrukturne objekte kako bi život u podgoričkim naseljima bio dostojan čovjeka", konstatuje se u saopštenju.
Bonus video:
