Turski poslanik Erol Kavundžu zatražio je od svog kolege Miodraga Lekića da razmotri da on ili još neko od crnogorskih poslanika podrži kandidaturu turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana za Nobelovu nagradu za mir, saznaju “Vijesti”.
Lekić je, prema saznanjima “Vijesti”, Kavundžua obavijestio da je pismo stiglo prekasno da bi se obavile šire konsultacije jer je rok za nominaciju bio 31. januar, dok je molba Kavundžua stigla dan ranije.
Kavundžu, koji je i predsjednik Grupe prijateljstva Velike narodne skupštine Republike Turske sa Crnom Gorom, se Lekiću, koji je predsjednik Odbora za međunarodne odnose i iseljenike, obratio krajem januara obavještavajući ga da namjerava da Erdogana nominuje zbog njegovih “izuzetnih napora da spriječi da tenzije između Rusije i Ukrajine prerastu u rat, za okončanje rata između tih država nakon što je počeo i za ublažavanje negativnih posljedica rata širom svijeta”.
Kavundžu je poslanik vladajuće turske partije Pravde i razvoja (AK), čiji je dugogodišnji čelnik upravo Erdogan.
U pismu Lekiću, Kavundžu iznosi argumentaciju da je Erdogan jedan od rijetkih svjetskih lidera koji aktivno komunicira sa šefovima država Rusije i Ukrajine istovremeno i da je u mnogo navrata pozivao na mir i naglašavao da bi Turska mogla da bude medijator između te dvije države. Dodaje da je zahvaljujući inicijativi turske vlade u martu prošle godine upriličen sastanak ministara spoljnjih poslova Ukrajine i Rusije u Turskoj i da je to bio prvi susret na ministarskom nivou od početka rata, a da je Turska nastavila da spaja zvaničnike ove dvije države na različitim nivoima.
Kavundžu je napomenuo da je Turska koordinirala zajedno sa Ujedinjenim nacijama, Moskvom i Kijevom otvaranje koridora na moru za nastavak distribucije žita koje je rat zaustavio i da je taj napor doveo do pada cijena žitarica u svijetu i sprečavanja opasnosti od gladi u nekim regijama.
”Iako je već ugostila 3,8 miliona izbjeglica, Turska je toplo ugostila i desetine hiljada Ukrajinaca koji su pobjegli od rata”, ističe Kavundžu u pismu u koje su “Vijesti” imale uvid.
Dodaje se i da je Turska bila medijator i u razmjeni zarobljenika između Ukrajine i Rusije i da je Erdogan održao ulogu aktivnog kanala komunikacije i pouzdanog medijatora bez kompromitovanja principa međunarodnog prava glede teritorijalnog integriteta Ukrajine.
Kavundžu pri kraju pisma navodi da bi podrška Lekića i drugih poslanika bila znak prijateljskih odnosa između parlamenata i nacija.
Midrag Lekić u odgovoru navodi da je sagledao ključne aspekte eventualnog predlaganja Erdogana za prestižnu nagradu i da “sa žaljenjem konstatujem da vremenski rok za eventualno predlaganje nije bio dovoljan da napravim neophodne šire konsultacije prije nego donesem važnu odluku u odnosu na pomenutu kandidaturu”.
”S druge strane, koristim priliku da istaknem da izuzetno cijenim diplomatske napore koje je predsjednik Erdogan napravio, posebno u dijelu zbližavanja ruske i ukrajinske strane na samom početku njihovog sukoba, koji doduše nisu doveli do željenog cilja, ali su ipak dali pozitivan rezultat na planu nesmetanog transporta žitarica i drugih životnih namirnica, te doveli do veoma značajne, mirne razmjene ratnih zarobljenika”, piše u odgovoru Lekića u koji su “Vijesti” imale uvid.
On na kraju navodi da želi brzi oporavak Turske i turskog naroda nakon stravičnog zemljotresa koji je pogodio.
Predsjednik Velike narodne skupštine Republike Turske Mustafa Šentop je početkom februara kazao da je 11 država podržalo nominaciju Erdogana, ali nije naveo o kojim državama je riječ. Prethodno je mađarski ministar vanjskih poslova Peter Sijarto kazao da je Mađarska podržala Erdoganovu nominaciju, a mediji su prenijeli da su je podržali i poslanici iz Pakistana.
Predsjednik Erdogan je 2015. godine oštro kritikovao dodjelu Nobelovih nagrada, kazavši da se dodjeljuju po narudžbi i da je proces politizovan.
Bonus video:
