Sve češće prijetnje od strane vlasti Sjeverne Koreje o eventualnim raketnim napadima centar su pažnje sveukupne svjetske javnosti, a od prijetnji zvaničnog Pjongjanga nijesu pošteđene ni najbliži susjedi koje režim u ovoj zemlji smatra američkim saveznicima.
U jutro 29. avgusta, milionima građana Japana je rečeno da zatraže sklonište u podrumima i čvrstim zgradama, jer je sjevernokorejska raketa preletjela iznad njihovih glava prije nego što je konačno eksplodirala u moru. Slična stvar se desila jutros.
Japanski premijer Šinzo Abe je opisao gest Pjongjanga kao akciju "bez presedana i kao ozbiljnu prijetnju", ali je ovo zapravo bio četvrti put da je raketa Sjeverne Koreje ušla u japanski vazdušni prostor. On je rekao da su akcije u prva dva navrata, koje su izvedene 1998. i 2009, bile ustvari satelitska lansirna vozila, a ne rakete. Sada se desilo dva puta u manje od 20 dana.
Sugerisano je da je provokacija Sjeverne Koreje u Japanu posljedica njegovog statusa kao glavnog saveznika Sjedinjenih Država u regionu, čineći bližim cilj do "stvarnog" neprijatelja upućujući prijetnje širom Pacifika. Ali Sjeverna Koreja i Japan imaju svoju jedinstvenu istoriju mržnje, onu koja se prostire dalje od bilo kog antagonizma sa Amerikom. To je ono što objašnjava, barem djelimično netrpeljivost koja je od svog osnivanja pokrenula diktatore u Pjongangu.
“U aprilu 2017. godine, Sjeverna Koreja je proslavila 85-godišnjicu postojanja svoje vojske, koja je trenutno po veličini četvrta u svijetu, uprkos tome što zemlja ima manju populaciju od Madagaskara. Ali jedna činjenica se konstantno izbjegava na vojnim paradama i skupovima komemoracije, a to je da je Sjeverna Koreja osnovana 1948. godine, pa se postavlja pitanje kako je mogla vojska da postoji 85 godina? Neusklađenost se ogleda u činjenici da Pjongjang računa postojanje svoje vojske od početka oružanog otpora protiv Japana i njegove kolonijalne moći i kontroli Koreje između 1910. i 1945. godine”
Ta borba je zvanično počela 25. aprila 1932. i trajala je trinaest godina, kada je okončana japanska imperija američkim bombardovanjem Hirošime i Nagasakija, kao i njegova uloga u Drugom svjetskom ratu. Ali borba Sjeverne Koreje protiv Japana falsifikovala je legendu o lideru koji je osnovao dinastiju Kim Il Sunga, čija porodica i danas vodi naciju.
Do 1941. Kim je proveo skoro deceniju u divljini sa malom divizijom vojnika, zadržavajući japansku kolonijalnu vojsku, a ponekad i ostvarujući male, ali značajne pobjede.
Bila je to herojska borba koja je omogućila Kimovu kultnu figuru u borbi za nezavisnost Koreje, odnosno identitet koji bi dao legitimitet rukovodstvu Sjeverne Koreje 46 godina kasnije, tačnije od 1948. do njegove smrti 1994. Njegov unuk Kim Džong Un danas vodi zemlju, dok čovjek kojeg mnogi vide kao drugog čovjeka Sjeverne Koreje, Čoa Riong-hae, je sin još jednog pobunjenika koji je uspio preživjeti, Čoa Hiona.
Glavni njihov neprijatelj je bio Nobusuke Kiši koji je upravljao marionetskom državom Mandžukuo i bio poznat po brutalnom vladanju. Energičan i nemilosrdan, Kiši je vidio Korejce i Kineze kao inferiornu vrstu, a poznat je kao "američki omiljeni ratni zločinac", koji je nakon Drugog svjetskog rata dva puta bio premijer.
Za vrijeme vladanja Mandžurijom su ga prozvali "đavo iz Šova perioda". Kao i Kim, Kiši je uspostavio dinastiju pa je trenutni premijer Japana Šinzo Abe njegov unuk koji kaže da se njegov djed poštuje kao stalan izvor inspiracije.
"Kim Il Sung i Nobusuke Kiši se ponovo “susreću” kroz svoje unuke", objasnio je američki istoričar Brus Kamings u nedavnom eseju za “London Reviev of Books”. "Prošlo je osam decenija, a bespomoćna, nepopravljiva neprijateljstava između Sjeverne Koreje i Japana još uvijek vise u vazduhu.", kazao je Kamings.
11. februara ove godine, Donald Tramp je primio poruku iz Pjongjanga, tokom sastanka u Maralagu kada su ga obavijestili da je Sjeverna Koreja upravo testirala novi projektil. Njegovo društvo za stolom vjerovatno nije bilo slučajno, a to je bio niko drugi do premijer Japana Šinzo Abe.
Bonus video:
