Mirna predizborna kampanja za predsjedničke izbore pokazala je da su svi kandidati željeli da se predstave kao političari koji doprinose stabilizaciji društveno-političkog ambijenta, čime je poslata poruka i biračima da slijede isti put.
To su ocijenili sagovornici “Vijesti”, komentarišući dosadašnji tok kampanje, koja će kulminirati izborom predsjednika u drugom krugu 2. aprila.
Na izborima 19. marta, plasman u drugi krug obezbijedili su predsjednički kandidat i dugogodišnji lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović i predsjednički kandidat i zamjenik predsjednika Pokreta Evropa sad (PES) Jakov Milatović.
Odgovarajući na pitanje da li je izborna kampanja za predsjedničke izbore do sada bila većinski mirna zato što se promijenio stil kampanje, ili zato što Đukanović i predsjednički kandidat Demokratskog fronta Andrija Mandić nisu “dizali tenzije”, profesor političke sociologije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, Zoran Stojiljković, ocijenio je za “Vijesti” da je nešto tolerantnija predizborna klima i manje argumenata tipa ad hominem i ad bacculam - na čovjeka i to batinom, odnosno etiketom i uvredom, rezultat činjenice da se radi o kandidatima sa polova političkog spektra koji treba da za sebe vežu i nešto birača sa centra.
”Ili da pričom o pomirenju desatanizuju svoju poziciju. Radi se i o uzajamno poželjnom rivalstvu, posebno kalkulaciji da u izvjesnom drugom izbornom krugu Đukanović ima šansi ako mu se kao protivkandidat pojavi Andrija Mandić, prema kome bi se onda radikalno promijenila retorika”, kazao je Stojiljković.
Mandić, međutim, sa 19 odsto osvojenih glasova nije uspio da se plasira u drugi krug predsjedničkih izbora.
Profesor na Univerzitetu Crne Gore i stručnjak za komunikacije, Vuk Vuković, ocijenio je za “Vijesti” da je kampanja za predsjedničke izbore u Crnoj Gori mirna, od trenutka kada su izbori raspisani, ali kada se posmatra komunikacioni okvir za to, jasno je da su svi kandidati željeli da se predstave kao političari koji doprinose stabilizaciji društveno-političkog ambijenta.
”Međutim, govorim isključivo o formalnom početku kampanje za predsjednika. Kada je riječ o suštinskom početku kampanje, ako uopšte možemo da razmišljamo o periodu prije ili poslije kampanje, kampanja je počela dosta davno i taj period su obilježili uglavnom nemiri, protesti, neprijateljski medijski narativ i ista takva međupartijska komunikacija, što je imalo za cilj mobilizaciju birača”, istakao je Vuković.
On je ocijenio da će se, bez sumnje, takva vrsta produkcije tema i narativa nastaviti i nakon ovih izbora, a u susret parlamentarnim.
Prijevremeni parlamentarni izbori zakazani su za 11. jun.
”Mobilizacija birača se odvija na nekoliko nivoa, a stepen njihovog angažmana zavisi od komunikacionog stila njihovih partijskih i političkih lidera, pa je sasvim jasno zašto je kampanja bila mirna, s obzirom na to da su ritam kampanje uspostavili Milo Đukanović i Andrija Mandić”, kazao je Vuković.
To primirje je, kako je kazao, imalo zadatak da ih zajedno pošalje u drugi krug izbora, a kruna tog primirja je TV performans - i u političkom i u medijskom smislu.
Debata dvojice kandidata emitovana je na televizijama Prva i TV E, čija urednička politika je bliska Demokratskom frontu, odnosno DPS- u.
”Međutim, često zaboravljamo da je simulacija dijaloga, pa i demokratije, mnogo opasnija od nepostojanja dijaloga, pa i demokratije, zbog čega je značaj razgovora ova dva višedecenijska političara više u međusobnim indulgencijama, nego u javnom interesu”, istakao je Vuković.
On je kazao da su tom procesu međusobnog oprosta grehova, nažalost, doprinijeli i mediji koje su političari kandidovali kao svoje, čime su stigmatizovali kompletan medijski sistem i, još jednom, poljuljali temelje nezavisnih uređivačkih odluka i politika.
Sociolog iz Srbije Jovo Bakić kazao je da je sasvim izvjesno da su Đukanović i Mandić smirili stanje pred prvi izborni krug.
”Hvala im obojici na tome, jer to je vjerovatno najbolje što su i jedan i drugi uradili u svom životu, pa iako je to bilo uslovljeno njihovim sebičnim interesima”, rekao je Bakić.
Javno mnjenje kreiraju i unutrašnji i spoljašnji “veto igrači”
Odgovarajući na pitanje da li je to znak da političari kreiraju javno mnjenje, imajući u vidu da je očigledno da ih građani slušaju, Stojiljković je naglasio da je stvar na političkom tržištu nešto složenija:
”Prije pet ili šest godina, u knjizi ‘Srbija traži vođu’, konstatovao sam da su populizam i populistička retorika sistem uzjamnog varanja u kome pretendenti na politički presto unižavaju građane podilazeći i laskajući im, odnosno govoreći im ono što znaju da bi oni voljeli da čuju”.
Na drugoj strani, ocjenjuje Stojiljković, politički nepunoljetni građani, umjesto da preuzmu svoj dio političke odgovornosti odluče da učitaju svoje poverenje u nekog od vođa i da ga slijede.
”Nerijetko, i jedna i druga strana nalaze u tome i neku konkretniju interesnu računicu u vidu poslova, para ili publiciteta. Korupcija i politizacija kriminala nisu došli ni od kuda”, ocijenio je Stojiljković.
On je istakao da, pored toga, na kreiranje javnog mnenja, kao i na same političare, utiču i unutrašnji i spoljašnji “veto igrači” - selebritiji, akademska zajednica, crkve i civilni sektor, kao i strane ambasade i države susjedi, odnosno njihovi lokalni izvođači radova.
I Vuković je saglasan da političari kreiraju javno mnenje, ali se stepen njihovog udjela razlikuje.
”Činjenica je da su u tom procesu u Crnoj Gori prednjačili Đukanović i Mandić jer njihovi birači poštuju vertikalnu disciplinu i hijerarhijsku strukturu organizacije, poštuju autoritet ličnosti - mnogo više nego autoritet opštih društvenih vrijednosti, principa, argumenata, rezultata, itd… “, pojasnio je Vuković.
On je kazao da bi bilo zanimljivo vidjeti ozbiljnu politikološku studiju koja bi imala hipotezu da je biračko tijelo drugih političara samostalnije u svojim odlukama i manje poslušno partijskim centrima:
”Čini mi se da to ne bi bilo teško dokazati”.
Bakić je naglasio da političari svakako stvaraju javno mnjenje, ali uz pomoć novinara:
”Nikada političari ne nastupaju sami, već su uvijek poduprti ‘intelektualcima’, urednicima novina i novinarima. U tom smislu, niko od nabrojanih, ali ni građanke ni građani, ne mogu izbjeći svoj dio odgovornosti”.
Zaoštravanje pred drugi krug
U susret drugom krugu predsjedničkih izbora, Stojiljković je naglasio da završna utakmica uvijek ima dodatnu dinamiku, jer nakon nje nema popravnog.
”Blok nekonsolidovanih novih ima prednost šest prema četiri u odnosu na stare vlasti i poentiraće na jedinstvu oko toga da su se stekli i razlozi i uslovi da Milo Đukanović konačno ode poslije tri decenije”, ocijenio je Stojiljković.
Postavgustovska većina, koja je u prvom krugu osvojila 60 odsto glasova, obećala je podršku Milatoviću u drugom krugu. Podršku su na sastancima sa kandidatom PES-a, formalno potvrdili predstavnici Demokratskog fronta, Demokrata, GP URA i Ujedinjene Crne Gore...
Stojiljković je naglasio da Đukanoviću ostaje da ubijedi da je još potreban, da može da obezbijedi stabilnost i EU integracije.
”Milatovića zato mora napadati kao koautora popularnih, ali riskantnih ekonomskih i socijalnih reformi, nepouzdanog evroatlantistu i političkog žutokljunca sa sumnjivim političkim porijeklom i budućnošću koji će biti u rukama prosrpskog bloka. U borbi za vlast blijede svi uzusi i obziri”, rekao je Stojiljković.
Vuković je ocijenio da će drugi krug izbora zavisiti isključivo od komunikacijske pozicije koju zauzme aktuelni predsjednik države Milo Đukanović, s obzirom na to da njegova retorika nameće teme koje su proteklih decenija bile odlučujuće za sve izborne cikluse, ali i mobilišuće za eventualne nemire:
”Nacionalna pitanja, ugroženost države i političkog suvereniteta Crne Gore, interpretacija stavova lidera zemalja regiona o Crnoj Gori…”
Vuković podsjeća da su Đukanović i političari njegove generacije partijskih lidera inicirali proteste koji su se bavili upravo tim pitanjima - države, nacije i crkve.
”Te i takve teme ne komuniciraju mnogo sa narativnim okvirom kampanje koju vodi Milatović jer se njegove teme vrte oko ekonomije i investicija. Upravo o tome i jesu izbori za predsjednika Crne Gore - glasamo o temama i narativima koji će biti u fokusu narednih godine, a koji će, vrlo je vjerovatno, povući i neke nove linije podjela u crnogorskom društvu”, ocijenio je Vuković.
Bakić navodi da je očigledno došlo do zaoštravanja, te da, nažalost, “ima Crnogoraca koji lako podliježu najjeftinijoj prolitičkoj propagandi”.
On je kazao da Jakov Milatović nije isto što i Zdravko Krivokapić, te da SAD ne smeta Milatović, a smetao je Krivokapić.
Istakao je da SAD godinama nije “smetao” Đukanović, ali da se to sada mijenja, što prouzrokuje “nervozu” kod Đukanovića i kod onih koji su mislili da im je on šansa da ostvare svoj nacionalistički ili neki drugi naum posredstvom njega.
Bonus video:
