Predsjednik Demosa Miodrag Lekić kazao je da će pokrenuti tužbu ukoliko nakon skupa u Mojkovcu bude zloupotrebe imena stranke. On je optužio Gorana Danilovića da, kako je kazao, organizacijom nelegitimne skupštine u Mojkovcu direktno radi na cijepanju stranke.
"Iako nemam iskustva sa takvim skupovima, pogotovo i na moju sreću nemam iskustva u materiji zavjereničkog inžinjeringa, pretpostavljam da svako može na nekom privatnom skupu da se proglašava za koga hoće. Sve to bez pravnog dejstva. Zato za sada ne vidim razloga za neku tužbu. S druge strane, ukoliko od bilo koga u narednom periodu dođe do zloupotrebe imena Demosa, naša registrovana stranka će sa legitiminim organima - predsjedništvom, glavnim odborom i predsjednikom - zatražiti zaštitu imena i sankcionisanje prekršioca zakonskih normi”, kazao je Lekić u razgovoru za “Vijesti”, navodeći da najavljena izborna skupština u Mojkovcu nema nikave veze sa statutom i legalnošću.
"Jasno je da skupštinu zakazuje predsjednik stranke ili Glavni odbor sa potrebnom većinom na održanoj sjednici. Takođe eksplicitno, statut predviđa i da se kriterijumi za izbor delagata za skupštinu potvrđuju na Glavnom odboru. Ni taj treći uslov za održavanje skupštine nije ispunjen. Očigledno, skup koji je glavni organizator puča u demagoškoj inspiraciji nazvao skupštinom pomirenja, će dovesti do cijepanja stranke. Žao mi je zbog toga, žao mi je da je dio ljudi uvučen u sve to, ali svako preuzima odgovornost za svoje odluke”.
- Kako komentarišete Danilovićeve optužbe da u Demosu sprovodite progon neistomišljenika i privatizujete partiju?
Uz to, i da sam Kim Džong Un. To je onaj sjevernokorejski predsjednik. Iskren da budem, nasmijao sam se. Vjerovatno i drugi koji me poznaju. Meni se daju i druge kritike, vjerovatno zasnovanije, kada se radi o radu u stranci. Da sam previše tolerantan, da previše držim do korektnog odnosa prema članovima, pa i onda kada to neko ne zaslužuje.
Sigurno postoji više objašnjenja za izgovorene riječi osobe koju ste citirali. Jedno od mogućih jeste da je glavni pučista sada svjestan da je uvukao ljude u vidljivu lakrdiju i želi da se nekako izvuče, prebacujući temu na neke izmišljene progone u stranci.
- Na šta mislite?
Primjer, a valjda i vrhunac gubljenja kontrole za javnu riječ jeste i ova da sam privatizovao stranku. To kaže čovjek čija se sada već antologijska javna izjava tonski vrti u medijima i glasi: “Jesam privatizovao stranku, jesam doveo stotinak svojih kumova i prijatelja u stranku”. I tu otvara drugi problem koji jeste u vezi sa temom.
- Koji?
U vjerovatno pogrešnom opredjeljenju prije dvije godine za što brže širenje stranke, u nju je, pored patenetiranog razbijača partije, ušao i jedan broj osoba koje su antipodi modernog, emancipatorskog, demokratskog, krijući namjere i političko-ideološka utemeljenja. Nekima od njih su građanski model stranke, kulturna komunikacija, tolerancija, poštovanje pravila, istinski škodili, pa je na manipulatorsku akciju inspiratora i organizatora puča, krenula akcija koja je u javnosti već pročitana.
- Zbog čega se u partiji nije raspravljalo o odgovornosti zbog loših rezultata koalicije “Ključ” i Demosa na lokalnom nivou? Zašto nijeste pristali na vanrednu skupštinu i ponudu da obojica podnesete ostavke?
Izvinite, koja obojica? U ovoj nadripolitičkoj akciji, sa jasnim ciljem diskreditovanja, cijepanja i otimanja stranke postoji i taj opsesivni momenat da sam ja u nekom paketu sa nekim, konkretno sa inicijatorom ove lakrdije usred ljeta. Naravno, da nisam, niti mogu biti u nekoj zajedničkoj priči. Čak i da ne dolazimo iz različitih ambijenata, političkih, kulturnih sve do onih u vezi sa ličnim odgojem.
Lično mogu biti zajedno u ovom trenutku samo sa onima koji pokazuju građansku snagu stranke, braneći je od pokušaja rušenja i diskreditovanja. Taj otpor jeste pozitivna strana ovih događanja, dakle taj građanski potencijal stranke čija je snaga neoprezno potcijenjna. Zato u narednom periodu očekujem revitalizovanje stranke, iskreno vraćanje i privrženost kulturno-emancipatorskim političkim idejama koje su okupile mnoge članove i simpatizere u želji da na tim principima mijenjamo Crnu Goru.
- Ipak stiče se utisak da se nije raspravljalo o izbornim rezultatima…
Pitanje rezultata na izborima je postavljeno na našim tijelima. To je bila tema i na zakazanom Glavnom odboru. Umjesto dolaska na raspravu, pučisti su kukavički to izbjegli i krenuli u zavjereničku akciju. Umjesto demokratske rasprave i zaključivanja na bazi većinske volje, u političkoj parodiji koja je već bila počela stigao je nekakav spisak osoba koje su tražile vanrednu skupštinu. Sve to ovjereno kod notara, koji se i sam ogradio od postupka navodeći da niko pred njim nije potpisao taj pamflet. Onda je uslijedila bruka, javnog povlačenja potpisa jer su ljudi, i to u pisanoj formi, naveli da su bili obmanuti i manipulisani.
- Kako Vi gledate na učinak Demosa?
Uprkos unutrašnjim destrukcijama, sada već očiglednim, bilans Demosa za dvije godine postojanja vidim između relativnog uspjeha i većeg očekivanja. Stranka, koja je počela bukvalno iz početka bez ikavih sredstava, za nepune dvije godine je postala parlamentarna, sa poslaničkim klubom, sa po prvi put određenim materijalnim uslovima i sa relativnim utemeljenjem na terenu. Upravo sam na bazi tog rezultata, sa elementima pozitivnog i negativnog, pokrenuo inicijativu za promjenu metoda rada, u terenskom dijelu i uz radikalne promjene. Odgovor je bio početak puča.
Što se tiče koalicije “Ključ” ja ostajem privržen idejama koje su saopštene tokom izborne kamapanje. Dakle, borba za promjenu vlasti u uslovima stabilnosti i utemeljenje kompetentne i javno odgovorne nove vlasti, a na bazi stručnosti i vrijednosti građanske demokratije. To što su od te koalicije na poslednjim izborima više glasova osvojili samo On i Oni, sa više buke i novca, ne znači da se distanciram od koalicije “Ključ” koja je po svom programu i dijelovanju ipak bila demokratski iskorak.
Opozicija treba da razgovara o zajedničkom kandidatu
- Između ostalog i dešavanja u Demosu utiču na lošu sliku o opoziciji. Kako ćete to promijeniti i smatrate li da lideri opozicionih partija ne komuniciraju dovoljno?
Lično sam se nadao da će epidemija rascjepa opozicionih stranaka zaobići Demos. Bečićeva stranka je nastala poslije cijepanja u SNP-u, Abazovićeva URA nakon raskola u Pozitivnoj, Krivokapićev SDP nakon rascjepa u zajedničkoj stranci, a SNP izlazi, iskreno vjerujem uspješno, iz unutrašnjih turbulencija. Ni komponente DF-a nisu bez istorije rascjepa. U nekim slučajevima u svemu tome ima i pozitivnih elemenata, u smislu neophodnog pročišćavanja stranaka, jasnijih ideoloških pozicioniranja, pa i prostora za korisna i logična opoziciona prekomponovanja opozicione scene. S druge strane, ima i vrlo negativnih. Svjestan sam da sa ovim što se dešava u Demosu nakon početka zavjere u stranci, mogu da budu zadovoljni u centrima vlasti. I u tom kontekstu je odgovornost pučista još veća.
- Smatrate li da opozicija treba da ima zajedničkog predsjedničkog kandidata i da li bi on trebao da bude nestranačka ličnost ili lider neke od stranaka?
Smatram da je poželjan jedan opozicioni kandidat, bilo da se radi o nestranačkoj ličnosti ili o nekom ko dolazi iz partijskih redova. Saradnja i koordinacija oko tog važnog pitanja je neophodna i DEMOS je spreman da u njoj učestvuje.
Bonus video:
