Kad Vlada prestane da skriva od javnosti neke važne odluke koje donosi i kad počne da objavljuje dokumenta o tome, biće manje važno jesu li njene sjednice otvorene ili zatvorene.
To su poručili sagovornici “Vijesti” govoreći o transparentnosti rada crnogorskih vlada, nakon što je kabinet Milojka Spajića odmah po izboru ukinuo prenose sjednica izvršne vlasti.
Prenose uživo, na televiziji i Jutjubu, uvela je prethodna Vlada, na čijem je čelu bio Dritan Abazović. Iako su taj potez neki osporavali, tvrdeći da sjednice služe za politički marketing, na njima su se katkad mogli čuti stavovi konstituenata vlasti o važnim pitanjima, što sada nije slučaj. Međutim, tada nakon sjednica uglavnom nije bilo konferencija za novinare.
Odluku Spajićeve vlade da zatvori sjednice, odnosno ukine prenose, kritikovali su dio stranaka i civilnog sektora, poručujući da je to korak unazad i da će otežati javnosti da se direktno informiše o radu vlasti.
Iz Vlade tvrde da otvorene sjednice nisu doprinosile transparentnosti, i da su zbog toga zamijenjene pres-konferencijama.
Mora se znati šta Vlada odlučuje
Istraživač javnih politika u NVO Institut alternativa (IA) Marko Sošić, ocjenjuje da postoji niz dokumenata sa sjednica Vlade i njenih radnih tijela koje bi trebalo objavljivati, i da je to istinski garant otvorenosti - značajno više nego otvaranje sjednica za javnost.
On stoga kaže da je prije svega neophodno izmijeniti odluku o objavljivanju materijala sa sjednica, koja je, ističe, stara deceniju i zrela za dopunu.
“Dnevni red Vlade mora se cjelovito objavljivati, što uključuje i dokumenta koja su označena stepenom tajnosti. Građani moraju znati o čemu je Vlada raspravljala i odlučivala i u slučaju kad je materijal povjerljiv, makar kroz naziv dokumenta”, objašnjava Sošić za “Vijesti”.
Međutim, to Spajićeva vlada ne praktikuje. Na dnevnom redu nekoliko njenih sjednica bile su tačke s oznakom interno, bez informacije na šta se odnose. “Vijesti” iz Vlade očekuju odgovor na pitanje šta je bio sadržaj tih tačaka.
Iz Vlade su “Vijestima” početkom decembra saopštili da su donijeli tri odluke označene stepenom tajnosti.
Vlada je od 31. oktobra, kad je izabrana, održala šest redovnih i tri telefonske sjednice. Na njenom sajtu (gov.me) najave sjednica objavljivane su dan ranije, s informacijama kad će početi i da li će biti konferencije za medije. Do sada je održano pet presova.
Predlozi dnevnog reda objavljivani su više sati prije početka sjednica, s izuzetkom dnevnog reda konstitutivne sjednice. Saopštenja sa zasjedanja mogla su se naći na sajtu nekoliko sati po njihovom završetku, s materijalima koji su razmatrani.
Izvještaj s telefonske sjednice održane 17. novembra, objavljen je tri dana kasnije, dok su saopštenja s preostale dvije takve sjednice objavljena istog dana kad su održane.
Da samo Spajićev kabinet ne krije o čemu odlučuje, svjedoči i ponašanje prethodnih vlada.
Sošić podsjeća da je u radu posljednje dvije, vlada Zdravka Krivokapića i Abazovića, oko pet odsto svih tačaka dnevnog reda bilo sasvim skriveno, tj. da se nisu objavljivali nazivi tih tačaka.
“Brisali su se ti dijelovi iz zapisnika, a javni dio sjednice se završavao prije nego što bi članovi vlade raspravljali o tim tačkama”, kaže Šošić.
“Vijestima” su iz Vlade kazali da je, prema podacima njihovog Generalnog sekretarijata, Abazovićev kabinet usvojio 127 odluka s oznakom stepena tajnosti. Međutim, koliko je takvih odluka donijela Krivokpićeva vlada, nisu željeli da saopšte, iako su upitani.
Kad je riječ o Vladi Duška Markovića, koja je upravljala državom do dolaska Krivokapića, podaci nekih NVO pokazuju da je je u njenom mandatu oko 20 odsto odluka na sjednicama imalo oznaku tajnosti.
Sošić naglašava da je takođe važno da se dokumenta objavljuju bez obzira na format sjednice, te da je ovo posebno bitno jer je u toku mandata Krivokapićeve vlade bilo duplo više elektronskih nego redovnih sjednica (148 prema 67), i da s elektronskih gotovo da nije objavljivana dokumentacija.
“Neophodno je da javnost ima osnovne informacije o radu četiri stalna radna tijela Vlade, koja su sada sasvim zatvorena. Naša borba da saznamo kako je komisija Vlade Duška Markovića dijelila budžetsku rezervu, završila se tako što smo saznali da je sva dokumentacija uništena, a tadašnji Generalni sekretarijat nam nije dozvoljavao pristup ni osnovnim podacima”, navodi sagovornik.
Kriju ugovore, podatke o zaradama...
Lazar Grdinić iz NVO Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) kaže da su nakon smjene vlasti prije tri godine bila povećana očekivanja javnosti da će se napraviti otklon od “hronične netransparentnosti”, ali da prethodne dvije vlade nisu imale dovoljno političke volje za korjenite reforme koje bi podrazumijevale otvaranje ključnih baza podataka.
“Pa tako javnost i dalje nema uvid u konkretne informacije u vezi s izgradnjom auto-puta, kao ni u dokumentaciju u vezi s brojnim privatizacijama”, dodaje on.
Grdinić navodi da su pojedini organi u državnoj i lokalnoj upravi, državne kompanije, ali i drugi obveznici Zakona o slobodnom pristupu informacijama, nastavili da kriju podatke koji su u djelokrugu njihovog rada, time obesmišljavajući bilo kakvu kontrolnu ulogu javnosti, medija i civilnog sektora, i otežavajući neophodne reforme u toj oblasti.
Objašnjava da je, u tom smislu, Abazovićeva vlada proglašavala informacije tajnim, zatamnjivala dokumenta, te da su se krili i da se kriju podaci koji su nekad bili dostupni javnosti. Naglašava da je time spušten standard na polju transparentnosti, “čak i u odnosu na vrijeme vladavine DPS-a”.
Kao primjer, sagovornik navodi to što Abazović krije informaciju koju su objavili mediji - da je Elektroprivreda Srbije (EPS) raskinula ugovor o kupoprodaji mrko-lignitnog uglja s Rudnikom uglja Pljevlja, pravdajući to poslovnom tajnom.
“U krajnjem, tajni su i dalje konsultantski ugovori nacionalne avio-kompanije ‘To Montenegro’, a ne može se doznati ni koliko zarađuju u menadžmentu državnih kompanija”, navodi Grdinić za “Vijesti”.
On stoga ocjenjuje da su otvorene sjednice Abazovićeve vlade u osnovi bile dobra ideja, ali da su se u praksi pretvorile u “kontinuiranu samopromociju bivšeg premijera i nekoliko ministara”, jer su se sve važnije odluke donosile iza zatvorenih vrata.
“Nismo imali šta da krijemo”
Abazović je rekao “Vijestima” da je to što je otvorio sjednice najbolji pokazatelj neposrednosti i dobre namjere njegove vlade da šira javnost bude upućena u svaku odluku od javnog interesa, i da je to bila poruka da nisu imali šta da kriju.
Komentarišući to što je njegova vlada donijela 127 “tajnih” odluka, bivši premijer je rekao da je to manje od 2,5 odsto ukupno razmatranih materijala, s obzirom da su se, tvrdi, bavili s preko 5.000 raznih pitanja.
“Stepen tajnosti je u 99 odsto slučajeva bio zakonska obaveza iz resora odbrane, unutrašnjih poslova, finansija, kapitalnih investicija, ekonomije, i znatno manje ostalih resora”, istakao je Abazović, napominjući da najveći broj tih odluka ima karakter “interno”, za koje tajnost važi 12 mjeseci, što znači da se u nekim slučajevima već može skinuti ta oznaka.
On je kritikovao potez da se zatvore sjednice, poručujući da je Spajićeva transparentnost “slična, ako ne i ista, sa onom koje su imale vlade Mila Đukanovića i Duška Markovića”.
Presovi umjesto prenosa
Iz Vlade su “Vijestima” saopštili da je prenos sjednica uživo “u najvećem dijelu korespondirao s tendencijama koje u suštini nemaju elemente transparentnosti”, dodajući da je to u više navrata potvrđeno u praksi.
“Donijeta je odluka da se pomenuti pristup zamijeni pres-konferencijama nakon sjednica kad to zahtijeva dnevni red sjednice Vlade”, naveli su, dodajući da će na taj način predstavnici medija moći da “u neposrednom kontaktu sa članovima Vlade dobiju neophodne informacije o najvažnijim odlukama donijetim na sjednici”.
Međutim, konferencija nije bilo nakon svake sjednice, a iz Vlade nisu odgovorili zbog čega.
Ugledni novinar i urednik Dragoljub Duško Vuković, kaže da se nakon pada DPS-a s vlasti suštinski ništa nije promijenilo po pitanju transparentnosti, te da nove vlade nisu napravile nikakve pomake na planu toga da javnost na kvalitetan način informišu o onome što rade.
“Nije samo važno znati da je neka odluka donijeta, važno je znati ko ima koristi od te odluke i da li je ta korist vidljiva. Tako se jedino može kontolisati izvršna vlast”, istakao je on za “Vijesti”.
Popularnost, a ne transparentnost
Vuković navodi da je osnova priče o otvorenosti sjednica vlade bila da se dobije na popularnosti, a ne na transparentnosti. Prisjeća se iskustva praćenja sjednica Saveznog izvršnog vijeća (SIV) krajem osamdesetih, i kaže da su bile “kudikamo ozbiljnije” od sjednica Abazovićeve Vlade.
“Ono što je bila specifičnost Izvršnog vijeća u vrijeme socijalizma i jednopartijskog sistema, je da su se različiti glasovi oko nekih stvari izražavali na sličan način kao što se to izražava u višepartijskom sistemu, samo što nisu imali tu drugačiju ideološku obojenost, jer je sve bilo u okvirima jedne ideologije”, objašnjava on.
Vuković zato poručuje da izvršna vlast treba da bude otvorena, a da je pitanje formata na koji način će se do toga doći. Dodaje da misli da sjednice treba otvoriti za novinare, te da treba napraviti “ozbiljan pres-centar” iz kog će mediji moći da prate zasjedanja.
“A svi oni za koje novinari pokažu interesovanje, treba da se nađu u pres-centru i da odgovore na pitanja. U pres-centru treba da budu svi materijali koji su relevantni i koji bi trebalo da budu dati na uvid javnosti, osim onih dokumenata koji su pod određenim stepenom tajnosti”, podvlači sagovornik.
Vukovićevo mišljenje dijeli urednica i dugogodišnja novinarka TV Vijesti Danijela Lasica, koja kaže da je otvaranje sjednica bilo odlična ideja, ali da su vrlo često korišćene kao promotivna platforma. Ocjenjuje da bi Vlada morala da otvara zasjedanja kad raspravlja o temama koje su važne za javnost.
“Kao što su neki bitni zakoni, da li treba otvoriti rudnik Brskovo, šta će biti sa Željezarom, na koji način ćemo riješiti pitanje obrazovanja… Ali da bude zatvorena kad se raspravlja o nekim tehničkim stvarima, jer mislim da je to samo gubljenje vremena - i njihovog i našeg”, rekla je Lasica “Vijestima”.
Ona ističe da je otežavajuća okolnost za novinare bio izostanak konferencija za medije nakon sjednica Abazovićevog kabineta.
“Oni su to što su mislili rekli na sjednicama, i to je bilo to. Tako da je to mač s dvije oštrice”, dodaje Lasica.
Sagovornica smatra da nije dobar ni pristup aktuelne vlasti, i da je potrebno napraviti balans.
“Po meni bi najbolje bilo da poslije svake sjednice Vlade bude pres-konferencija i da se na njoj pojavi više ministara i da novinari mogu da pitaju sve što žele”, zaključuje Lasica.
Prenosi u Hrvatskoj, ne i u Srbiji i Sloveniji
U većini zemalja regiona sjednice vlada zatvorene su za javnost, a izuzetak je Hrvatska.
U zakonu o vladi te države piše da su sjednice javne i da vlada može odlučiti hoće li se sjednica, odnosno rasprava o pojedinim tačkama dnevnog reda održati bez javnosti. Zasjedanja je moguće pratiti uživo na zvaničnom Jutjub kanalu hrvatske Vlade.
U Poslovniku o radu Vlade Srbije piše da su sjednice zatvorene za javnost ako se drugačije ne odredi, a isto se navodi i u Poslovniku o radu Vlade Slovenije.
Prema Zakonu o Savjetu ministara Bosne i Hercegovine (BiH), izvršnog tijela te države, taj organ sam obezbjeđuje javnost rada, a mediji iz BiH-a su njegov rad ocijenili kao “netransparentan”.
Sošić: Generalni sekretarijat dugo krio informacije
Marko Sošić poručuje da je za otvorenost vlade važan njen Generalni sekretarijat, koji odgovara na zahtjeve za pristup informacijama.
“Taj centar vlade je dugo bio jedna od najmanje transparentnih institucija, i tek je u mandatu prethodne vlade konačno počeo da odgovara na zahtjeve i napravio svoju internet stranicu. Bilo bi važno da se ova praksa nastavi”.
Šošić kaže da smatra da će, kad se ovi uslovi ispune, manje biti važno da li će sjednice Vlade biti otvorene za javnost ili ne.
“Mogućnost da novinari mogu postaviti pitanja i tražiti detaljnija obrazloženja nakon sjednice je takođe koristan instrument otvorenosti. Javne sjednice vlade se ponekad mogu pretvoriti u predstavu za javnost i suprotnost suštinske otvorenosti”.
Tvitovi umjesto odgovora
Duško Vuković i Danijela Lasica ocjenjuju da je problem s kojim se novinari sada suočavaju i komunikacija zvaničnika preko društvene mreže Iks (bivši Tviter).
Lasica kaže da je ta praksa loša za novinarstvo, i da je vrlo neozbiljno informisati javnost na taj način.
“Snime se sami, pošalju nam izjavu - to je pogubno za novinarstvo i javnost, jer oni pošalju samo ono što misle da treba, nema pitanja, potpitanja, ne možemo da znamo ništa više od onoga što oni žele da znamo. Da ne govorimo o tome da je vrlo neozbiljno informisati javnost putem tvita o nekoj važnoj svari koju treba da znamo”.
Vuković navodi da su mediji u tom slučaju “samo produžena ruka političkog marketinga”.
“To je u teoriji poznato kao ‘doturena’ informacija, koju PR službe i sami akteri ‘doture’ novinarima. Odgovorna politika mora obezbijediti prohodnost na tom drugom kanalu, da vi možete pitati. PR službe računaju upravo na to - lijenost i kadrovsku neekipiranost medija”.
Bonus video:
